Kad sandžački političari zveckaju glasačkim listićima

Ljajić i Zukorlić predlažu članovima svojih stranaka da podrže Vučića (Tanjug)

Srbija 2. aprila bira petog predsednika nakon klimakterične kampanje, u kojoj su Sandžaklijama beogradski vlasnici vlasti po ko zna koji put objasnili da klečanje znači niski start, iz kojeg se najlakše rešava izborna dilema da li će da pobedi “čvrsta ruka ili šaka jada”.

U međuvremenu, dok izborna groznica trese 11 predsedničkih kandidata, sandžački političari nervozno zveckaju glasačkim listićima. Suočeni s neprekidnim potragama za potencijalnim glasačima i neizbežnim samozapitkivanjem, u tri vodeće partije, po ugledu na gotovo sve pseudopolitičke inicijative, svako vuče na svoju stranu. Kao u podstanarskom statusu. Partije u klin, glasači u ploču. Uz epski odijum, odjeke i reagovanja, na osnovu kojih se predlaže izmena izbornog zakona: da se umesto glasova računa broj glasina.

Međutim, prihvatajući vrednosti zapadne demokratije, Sandžaklije nisu ni slutile šta sve može u ovim izborima da ih zapadne. Čak ni u zloslutnim fantazijama. Da u vakuumu apsurda, u koji su integrisani po inerciji višepartijskog sistema, zaokruže kandidate koji su im devedesetih pretili istrebljenjem.

Merkantilni duh i satanski biber

Rasim Ljajić i Muamer Zukorlić, vođe Socijaldemokratske partije Sandžaka i Bošnjačke demokratske zajednice, predlažu svojim članovima da podrže Aleksandra Vučića, što je među pristalicama građanskih opcija ocenjeno kao nastavak jednosmernog strančarenja pazarskih političara, koji, u merkantilnom duhu, decenijama za lični interes dodaju satanski biber. Ali, što reče Đorđe Vuković, programski direktor Cesida: “Birači kojima je godinama smetala koalicija sa Vučićem, sasvim izvesno, sad neće glasati za njega u broju koji očekuje aktuelni premijer.”

To je realnost koju nikakvo retuširanje ili šminkanje ne mogu da sakriju. Ni činjenica da su pre pet godina sadašnji pouzdani Vučićevi bošnjački partneri principijelno podržavali proevropsku građansku ponudu Borisa Tadića. Jedni i drugi, poput šamanske mantre, ovih dana podsećaju na umilnu izjavu bivšeg predsednika demokrata: “Vučićeva koncepcija nameće političkog oligarha, koji bi strahom da vlada. Za razliku od njega, ja sam upravljao sistemom.” Nažalost, bila je to Tadićeva odjavna špica, koja se nije obila o glavu bošnjačkih lidera.

Naprotiv, oni s još više žara i elana, osim predsednika Stranke demokratske akcije Sandžaka Sulejmana Ugljanina, nastavljaju da trguju voljom i glasovima svojih birača iako znaju, ali to nikako ne priznaju, da će većina neposlušnih Bošnjaka opstruirati impulsivnog učenika vojvode Šešelja i glasati za Vuka Jeremića ili Sašu Jankovića. Dakle, u zaturenom Sandžaku nije reč o prostom zbiru glasova već o misteriji koga će zaokružiti neposlušni birači.

Pokorni iz straha

Na potezu su bošnjački apstinenti. Pokorni iz straha, a poslušni iz ljubavi. Beli listići presuđuju na sandžačkoj političkoj sceni. Bez obzira na to što nema sumnje da je lider Srpske napredne stranke u velikoj prednosti. Apsolutni favorit, ne samo zbog masovne podrške esenesovaca – sa blizu 2,2 miliona glasova naprednjaci su slavodobitnički prošli kroz cilj na prošlim parlamentarnim izborima – već i zato što Vučića podržava i Socijalistička partija Srbije.

Druga najveća i najpopularnija stranka u Srbiji saglasna je sa devet koalicionih partija da je na evropskom putu Srbije najbolje da pobedi kandidat vladajuće garniture. Makar i sa sandžačkim mrvicama. Međutim, Vučiću se manjine deklarišu kao hejteri. U rangu najžešće opozicije, dežurni kamen spoticanja.

Bošnjaci većinski nemaju poverenja u Vučića. Ne veruju zbog mogućnosti da vertikalno cementira celokupnu vlast i na taj način hermetički zatvori krug. Smatraju da će bez vladavine prava, demokratskog, institucionalnog i održivog razvoja uzdrmane državne službe postati taoci SNS-a, a Srbija blizu zemalja trećeg sveta korumpiranog kapitala. To je poražavajuća projekcija neslavne budućnosti, čiji su protivnici birači proevropske, građanske opcije, podeljeni između Jankovića, Jeremića i, manjim delom, Ljubiše Preletačevića Belog, svetovnog imena Luka Maksimović.

Predviđa se da će u Sandžaku i glasači “Dosta je bilo” u većoj meri glasati za Jankovića, a manje za lidera tog pokreta Sašu Radulovića, pre svega zbog odsustva političkog kompasa kod njega i ideja da postane stečajni upravnik Srbije, krutih stavova prema kosovskoj nezavisnosti i relativizirajućeg odnosa prema ratovima devedesetih. Naročito onom koji je besneo u Bosni i Hercegovini, u kojem je stradao i njegov otac.

Na putu za Nemačku i Austriju

U brzopoteznoj kampanji deobe su načele i SDA. Vrh najstarije bošnjačke stranke u Sandžaku zvanično nije predložio svom članstvu da glasa za bilo koga od 11 žigosano-veličanstvenih kandidata iako su, navodno, već opredeljeni pojedinci viđeni na Jankovićevim promotivnim skupovima u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu. To može, a ne mora da znači da Janković, svojevremeno izvučen iz bubnja tokom koalicione vladavine Vojislava Koštunice i Tadića, bivši prvi srpski zaštitnik građana, može da računa na veliki broj Ugljaninovih glasača.

Sandžaklije znaju da je njegovo proopoziciono delovanje najavljeno u novembru 2016. godine, kad je stotinu javnih ličnosti proevropske provenijencije potpisalo apel s pozivom da se na izborima kandiduje za predsednika Srbije, kao nestranački kandidat, imalo neslavne etape selektivne arbitraže i neosetljivosti za odbranu manjinskih prava Roma i Albanaca u Preševskoj dolini.

Jankovićevu kandidaturu podržale su Demokratska stranka, Nova stranka, Socijaldemokratska unija i Vojvođanska partija, kao i udruženja, pokreti i inicijative Ne da(vi)mo Beograd, Lokalni front, Građanski stav, Hrvatski građanski savez, Podrži RTV, AlternAktiva, Udruženi pokret slobodnih stanara (Niš), Jeste SVEjeDNO, Mađarski pokret, Zelena mreža Vojvodine, Vojvođanski klub, Savez antifašista Vojvodine, Ateisti Srbije, Građanska platforma i Novi pokret (Novi Pazar). Takođe, opoziciono prosvetljeni Janković u Sandžaku je privukao birače Liberalno demokratske partije. Nije onda iznenađenje što će slobodoumni sandžački glasači uglavnom biti protiv preporuka Ljajića i Zukorlića.

Obojica su imuni na opozicione prozivke na adresu Vučića zbog tzv. virtuelnih agencija za “medijsko šminkanje stvarnosti, kupovinu i rasprodaju na izbornom buvljaku, overu doktorata partijskih kadrova, utvrđivanje boljeg sutra, organizaciju jeftinog života u iluzijama, krpljenje kraja s krajem, pripremu pitanja i odgovora za konferencije za štampu, borbu protiv činjenica, razbuktavanje afera, dovođenje naroda u zabludu, zataškavanje porekla imovine, obuku kadrova za siledžijsko laktanje u politici, povećavanje prečnika za odliv mozgova u inostranstvo”.

“Ne. Nismo napustili otadžbinu nego ona nas”, na putu za Nemačku i Austriju, refrenski u horu, suznih očiju, obrazlažu tek diplomirani akademski građani iz Sandžaka. Bezmalo svi oni žrtva su paralelnog politikantstva. Ne pristajući na marginalizaciju i neobjašnjive previde na nivou slepe mrlje, kategorični su u stavu da je samo decentralizovana Srbija pravi i jedini način razvoja i redukovanja iseljavanja, u vidu evakuacije koja je umnogome presudila da u anonimnim sandžačkim anketama nevladin sektor, selebriti udruženja i sindikati penzionera apsolutne šanse dadnu Jankoviću.

Cirkusa će tek biti

Donedavni ombudsman ima dvotrećinsku podršku (66,1 posto) ispred Maksimovića (Ljubiša Preletačević Beli – 13,5 posto) i trećeplasiranog Vučića (7,5 posto). Među mnogim neizvesnostima izvesno je da najčvršće, ali u Sandžaku relativno malobrojno biračko telo imaju radikali i Dveri. Očekuje se da njihovi birači u Novoj Varoši i Priboju podrže Šešelja i Obradovića iako nije isključeno da mlađa populacija, koja je ranije glasala za četničkog vojvodu samo zato što je pravio cirkus, ovog puta uglavnom studentarija, zaokruži Belog jer je kontradiktorno neobuzdani Šešelj iznuren višegodišnjim deficitom političkih ideja i kadrovski sveden na trećerazredni ešalon političara.

Beli sad bolje pravi cirkus. On je idealan kandidat za preregistraciju države u cirkus i najzaslužniji što će Dan šale, 1. april, biti produžen sutradan, na predsedničke izbore 2. aprila na krilima nonšalantnih parodijskih trikova, koji će u novom biračkom poretku itekako biti na ceni i sceni. Na društvenim mrežama Preletačevića je, kobajagi, podržala 651 “poznata javna ličnost”, zapravo imaginarni likovi iz crtanih filmova, stripova, TV-serija i igranih filmova.

Taj proglas izazvao je komešanje među ljubiteljima devete umetnosti u Sandžaku, pa čak i sumnje da je, uprkos podršci strip-junaka Čika, Zagor preleteo u vladajući tabor. Zato su potencijalni birači Belog i njegovi konačni dometi najveća enigma. Pogotovo zato što istraživači tvrde da ne dolaze iz redova apstinenata nego iz profilisanih partija, čiji višegodišnji članovi u Sandžaku tek sad priznaju da je život zbir kajanja.

Uteha, inat i interes. Ili sve zajedno. Provincijskim šapatom rečeno, ono što nudi beogradski tutanj, od favorizovanja presvučenih radikalskih jurišnika do izdanaka privilegovanih struktura Miloševićevog režima, iznedrenih u tzv. građanske kandidate, sve je dno. Naravno, duplo dno jesu sandžački političari. Prateći dekor beogradskog scenarija, samo za lični profit, svaku srpsku vlast čini srećnom. Haračlije sramno preoblikuju haram u halal.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera