Kad nije po njihovom, Hrvatska i Slovenija dižu galamu u EU

Schengen
Promjena slovenskog stajališta ne zavisi samo o hrvatskom lobiranju (EPA)

Nakon što je Europska komisija potvrdila da je Hrvatska ispunila uvjete za ulazak u schengensku zonu i to pitanje prebacila na Europsko vijeće, kreće nova runda ‘sraz’ Zagreba i Ljubljane, koja se hrvatskoj integraciji u zonu protivi kao nastavak spora oko arbitraže.

Slovenski premijer Marjan Šarec odluku je nazvao političkom, a odmah je iz oporbenih redova stiglo likovanje – predsjednik Slovenske demokratske stranke Janez Janša, na Twittru je poručio: “Dok Marjan Šarec pametuje i žali, [hrvatski premijer] Andrej Plenković lobira i djeluje. Zbog toga danas može slaviti”.

Jakić: ‘Zločesti’ Slovenci i izbori

Procjene su da Hrvatska iza sebe ima podršku velike većine članica i Europskog parlamenta, no to samo po sebi ne znači mnogo jer treba imati pristanak svih članica – značajan je primjer Bugarske i Rumunjske, koje su odavno dobile ‘zeleno svjetlo’ EK-a, a još uvijek su pred vratima.

Zagreb stoga, kažu stručnjaci, mora krenuti u lobiranje za svoje interese, a to što je unatoč negodovanju Ljubljane Zagreb dobio ‘zeleno svjetlo’, kao što se Bruxelles ni u vezi arbitraže nije priklonio na slovensku stranu, ne mora, smatraju neki od njih, značiti da Hrvatska dobro lobira.

Ali nedavnu odluku EK-a, kaže vanjskopolitički analitičar Tomislav Jakić, vladajući u Zagrebu koriste na unutarnjepolitičkom planu.

“Da li Hrvatska dobro lobira, to ja ne znam. Međutim, da Hrvatska svjesno stvara u svojoj javnosti predodžbu o tome da smo mi na vratima Schengena i da će nas samo ‘zločesti’ Slovenci spriječiti, to je sigurno. I da je stvaranje takve atmosfere u funkciji predizborne kampanje, čak i one za parlamentarne izbore iduće godine, to je sigurno. Hrvatska je ispunila tehničke uvjete i Hrvatska, odnosno oni koji vode hrvatsku politiku, jako dobro znaju da od ispunjenja tehničkih uvjeta do dobivanja političkog ‘zelenog svjetla’ mogu proći godine”, kaže Jakić.

Pitanje granice prema Srbiji i BiH

Kontrola vanjske granice EU-a i dalje će, navodi Kovačević, biti napor za Hrvatsku, no neće bitno promijeniti stanje na njoj, odnosno na granici prema Srbiji i Bosni i Hercegovini, i promijenilo bi se samo integracijom tih zemalja u u EU, kada bi prestala biti na vanjskoj granici.

“Kako su izgledi da se to dogodi u nekoj predvidljivoj budućnosti vrlo mali, mislim da će Hrvatska i dalje biti suočena s velikim problemima na svojoj i europskoj granici i da bi dobro bilo da se Europska unija kao cjelina u većoj mjeri angažira na čuvanju nepropusnosti te granice”.

‘Gledaju samo sebe’

Stoga smatra da je svjesno napravljena ‘greška u koracima’ kad se išlo na ‘velika zvona’ sa činjenicom da je Hrvatska ispunila tehničke uvjete i namjerno se stvorio pogrešan dojam da joj se Schengen smiješi iza vrata – a tome, tvrdi, nije tako.

U svemu tome, Ljubljana, kao i Zagreb, navodi, vode svoju nacionalnu politiku, pri čemu objema stranama, smatra, nedostaje europska komponenta njihovih politika.

“I jedna i druga zemlja najprije gledaju sebe i samo sebe, a onda pokušavaju tu svoju sliku sebe uklopiti u Europu. Ako se Europa ne ponaša onako kako one očekuju, onda i jedna i druga dižu dreku. U ovom slučaju, dreku diže Slovenija”.

U onom što slijedi, kaže, Slovenija će više nego sigurno na prvom sastanku na kojem ovo pitanje bude postavljeno uložiti veto.

S druge strane, ističe, Hrvatska može – ali u tišini i iza kulisa – voditi lobističku kampanju u smislu slanja cirkularnih ‘non-papera’ svim zemljama članicama s osnovnim podacima koji dokazuju da je Hrvatska ispunila sve uvjete i zašto bi za Europu, a ne samo za Hrvatsku, bilo dobro da Hrvatska uđe u sistem Schengena.

Ništa bez rješenja arbitraže

“Hrvatska može u ključne zemlje Europske unije povremeno poslati posebne izaslanike, koji će tražiti razgovore s rezonantnim sugovornicima u metropolama tih zemalja, pa u izravnom kontaktu uvjeravati i predočavati naše argumente. I Hrvatska može – što navodim na posljednjem mjestu, ali nikako nije najmanje važno – pokušati pronaći zajednički jezik sa Slovenijom da riješi pitanje arbitraže”.

Dok to pitanje ne bude riješeno, naglašava, dvije zemlje će permanentno imati kamen spoticanja u međusobnim odnosima te o čemu god drugome bila riječ uvijek će se vraćati na to.

“I to će biti za Slovence razlog da kažu: ‘Ne jer Hrvatska ne pristaje’; Mi ćemo reći: ‘Ne, mi pristajemo, a Slovenci su kontaminirali proces pregovaranja’. I to je onda jedan zatvoreni krug iz kojega nećemo izaći ni jedni ni drugi, a štetu ćemo nositi i jedni i drugi”.

Pritom se, kaže, hrvatska politika do sada u takvim zadaćama nije posebno istaknula.

“Mi smo nekako navikli da vodimo ono što neki zovu ‘megafon diplomacija’, diplomaciju preko javnih medija, što je najgora moguća solucija. Diplomacija se po prirodi stvari vodi u tišini. Mi na tome nismo do sada pokazali da vladamo materijom”, zaključuje Jakić.

Veto, štete i koristi

Bivši hrvatski diplomat i analitičar Božo Kovačević kaže, pak, kako Janša možda i ima argumente za svoju objavu s obzirom da EU nije stala na stranu Slovenije u vezi s arbitražnim sporom.

Slovenski odgovor, navodi, mogao bi biti veto na odluku Europskog vijeća i time onemogućavanje ulaska Hrvatske u zonu Schengena.

“Vrlo vjerojatno je i da će Slovenija odmjeravati i moguće štete i koristi od takve svoje politike i da će u jednom trenutku zaključiti da mora popustiti. Ali, zasad je nemoguće pretpostaviti kada će slovenske vlasti promijeniti mišljenje”, kaže Kovačević.

Hrvatska, pak, treba i dalje biti uspješna u čuvanju granice i sprječavanju prolaza ilegalnih migranata te lobirati i na drugim područjima koja su važna za funkcioniranje EU-a te pokazivati da je primjerena članica.

“Mislim da će ključno biti lobiranje, ukazivanje na nekorektno postupanje Slovenije. Pretpostavljam da će i način predsjedanja Europskoj unijom u prvoj polovici iduće godine isto biti jedna od stvari koje će ostale članice vrednovati pa pretpostavljam da će naša Vlada i to predsjedanje iskoristiti za ‘našu stvar’. Premda je jasno da dok traje to predsjedanje Hrvatska ne može isposlovati da u tom razdoblju naši interesi budu ostvareni”.

Kovačević: Plenković ne govori pravu istinu

Kada je u pitanju uspješnost lobiranja, stopostotni dokaz uspješnosti bio bi da je Hrvatska ušla u schengensku zonu.

No, isto tako je, smatra, da promjena slovenskog stajališta ne ovisi samo o hrvatskom lobiranju.

“Meni se čini da je, kad je u pitanju Schengen, Hrvatska učinila sve što je dosad mogla učiniti. Mislim da bi neuspjeh u tom pogledu, dakle to što vrlo vjerojatno Europsko vijeće neće odobriti ulazak Hrvatske u Schengen, imati nepovoljne unutarnjopolitičke posljedice za premijera [Andreja] Plenkovića s obzirom na to da on svoj imidž u Hrvatskoj uvelike gradi na velikoj važnosti, velikom ugledu koji ima u Europskoj uniji.

Činjenica je da Hrvatska ne može ostvariti ni ulazak u Schengen, a da je pritom sve uvjete ispunila, zapravo pokazuje da on kad uvjerava hrvatsku javnost o velikoj važnosti Hrvatske i svojoj osobnoj važnosti u Europskoj uniji, ipak malo pretjeruje, odnosno ne govori baš pravu istinu”, zaključuje Kovačević.

Izvor: Al Jazeera