Kad mašine prevode

'Zadatak prevodioca jest prenijeti emocije, izazvati kod čitaoca istu ili približno istu reakciju, te je stoga prosto nemoguće da će vještačka tehnologija ikad moći zamijeniti čovjeka', kaže Spahić (Screenshot)

Poznavanje stranih jezika gotovo je nemjerljivo bogatstvo. Mogućnost sporazumijevanja s ljudima “s druge strane svijeta” ili čitanja teksta napisanog na stranim jezicima i nepoznatim pismima uglavnom je dostupna premalom broju stanovnika naše planete, dok drugi zbog raznih razloga nisu bili u prilici naučiti neki jezik osim maternjeg.

Razvojem interneta i modernih tehnologija mogućnost razumijevanja stranih jezika dobila je novu vrijednost jer u periodu kada su gotovo neograničene količine informacija nadohvat ruke putem raznih portala “sitnica” kao što je nepoznavanje, recimo, njemačkog jezika postaje još upadljivija i bolnija.

Srećom, naučna zajednica nije sjedila skrštenih ruku nego se počelo raditi na razvoju tehnologije koja će trenutno prevoditi ogromne količine teksta, a kasnije i audiozapisa, na svjetske jezike. Ti prvi pokušaji, pogotovo kad je riječ o manje zastupljenim jezicima, kao što su oni koji se koriste u našoj regiji, znali su davati komične rezultate jer se automatsko prevođenje svodilo na bukvalno prevođenje riječ po riječ, bez šireg konteksta ili uzimanja u obzir ostatak teksta.

Danas, čak i širokoj javnosti dostupni automatski univerzalni prevoditelji toliko dobro rade svoj posao da su donekle opravdana pitanja šta će se dogoditi s profesijama poput profesionalnih prevoditelja jer gotovo svako danas posjeduje mobilni telefon povezan na brzi internet, koji je u stanju da tekst, bez obzira na to je li upisan u uređaj ili se jednostavno fotografira, trenutno prevede, a postoje i digitalni prevoditelji koji direktno prevode govor, čak i u boji glasa izvornog govornika, što se moglo vidjeti samo u naučnofantastičnim filmovima i serijama.

Dobri rezultati

Ključ za tako dobre rezultate leži u složenom programiranju mašina da prevode razne jezike na osnovu podataka iz ogromnih baza, ali i “treniranju” računara da rade s određenim jezicima, pojašnjava profesorica Sanja Seljan s Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Kako kaže, prevoditeljske tehnologije uključuju računarski potpomognuto i računarsko automatsko prevođenje, koje se temelji na različitoj tehnologiji. Oba načina mašinskog prevođenja koriste se za specijalizirane vrste tekstova iz uže domene (naprimjer, finansije, legislativa, priručnici, obavijesti, specijalizirani tekstovi itd.), ali ne i za prevođenje književnih djela.

Računarski potpomognuto prevođenje obuhvata razne alate i aplikacije kojima se služimo pri prevođenju, od alata za provjeru pravopisa i stila do elektronskih jednojezičnih i višejezičnih rječnika, glosara i terminoloških baza, dok automatsko računarsko, odnosno mašinsko prevođenje podrazumijeva automatizirani postupak računarskog prevođenja. U tom slučaju korisnik može posredovati u fazi pripreme ili naknadnog uređivanja teksta, ali ne može interaktivno učestvovati tokom samog postupka prevođenja.

Kako navodi prof. Seljan, donedavno se najviše koristilo statističko mašinsko prevođenje, nastalo kao reakcija na mašinsko prevođenje temeljeno na jezičkim pravilima. Statističko mašinsko prevođenje zasniva se na velikim količinama paralelnih dvojezičnih korpusa, a kvalitet izlaznih rezultata ovisi o domeni, odnosno području na kojem je sistem “treniran”, kvalitetu i količini korpusa, a zatim i o domeni i vrsti teksta koji se mašinski prevodi.

“Načelno, što su podatkovni skupovi koji se koriste pri izgradnji sustava za strojno prevođenje kvalitetniji i reprezentativniji, to će i strojni prijevodi u konačnici biti točniji i precizniji”, kaže stručnjakinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Neuronske mreže

Osim navedenih načina automatskog prevođenja, postoji i neuronsko mašinsko prevođenje, s kojim se danas najčešće susrećemo, jer većina internetskih sistema za prevođenje, poput Google Translatea, koji su se ranije temeljili na statističkom modelu mašinskog prevođenja, danas koriste neuronske modele.

“Neuronsko strojno prevođenje koristi umjetnu neuronsku mrežu kako bi se predvidjelo pojavljivanje neke riječi. Za razliku od statističkog modela, koji obrađuje riječ po riječ, neuronski modeli, koji se temelje na vektorskom prikazu, obrađuju cijelu rečenicu, na temelju čega se predviđa iduća riječ”, pojašnjava prof. Seljan.

I uz sav napredak tehnologije i sve veće baze podataka dostupne automatskim prevoditeljima, na kojima mogu “trenirati”, ti vještački prevoditelji ne koriste se za prevođenje književnosti, poezije i tekstova u kojima je potrebna kreativnost i emocije, jer im fali “ono nešto”.

“Dobar prevod jednako je dobar prevodilac, onaj koji posjeduje formalno obrazovanje, ali koji neprestano uči. Osim formalnog, prevodilac mora imati i druge vještine, ali prvenstveno mora biti vrstan poznavalac i izvorne i ciljne kulture, tj. kulture sa koje prevodi i kulture na koju prevodi, pa se tako u teoriji prevođenja prevodilac često naziva bikulturalnim”, pojašnjava Edina Spahić, profesorica španskog jezika i teorije prevođenja na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Budući da je prevođenje književnog teksta, ali i drugih vrsta ponovno pisanje o već napisanom za novu publiku, u potpuno novom i veoma često sasvim drugačijem kulturološkom kontekstu, prevodilac neminovno ostavlja vlastiti trag na prevedeni tekst, pojašnjava ona.

“Octavio Paz prevođenje naziva transformacijom izvornog teksta, a ta transformacija, ako je književni tekst u pitanju, mora biti književna.”

Prevođenje tekstova

Stručnjakinja za prevođenje naglašava da je dobar prevoditelj u stanju prevoditi različite vrste tekstova iako je veoma uvriježeno mišljenje da najbolje prijevode poezije rade upravo pjesnici.

Kako kaže, zadatak prevoditelja jest prenijeti emocije, izazvati kod čitatelja istu ili približno istu reakciju, odnosno emociju kao kod čitatelja izvornog teksta, te je stoga prosto nemoguće da će umjetna tehnologija ikad moći zamijeniti čovjeka.

“Prevođenje je veoma kompleksna mentalna radnja.”

S tim se slaže i prof. Seljan, koja kaže da će se, kad je rijeć o zamjeni za ljudski rad, ti automatski alati s vremenom usavršavati, posebno u uže specijaliziranoj domeni, ali će trebati verifikaciju prevoditelja.

“Ovi modeli se ne koriste za prevođenje ‘lijepe književnosti’, poezije i slično, odnosno u područjima gdje se traži inovativnost, kreativnost. Prevoditelji će steći neke nove vještine, kao, naprimjer, naknadno uređivanje (post-editing) teksta”, pojašnjava stručnjakinja za automatsko računarsko i računarski potpomognuto prevođenje.

Dalje pojašnjava da razvoj sistema za mašinsko prevođenje zahtijeva specifična znanja iz različitih područja, kao što su računarske nauke, informacijske i komunikacijske tehnologije, jezička znanja, logika i matematika, te da pripada u interdisciplinarno područje.

“Strojno prevođenje, kao jedna od jezičnih tehnologija, danas ima nezanemarivu ulogu u komunikaciji na međunarodnoj razini, što je osobito značajno za manje govorene jezike i integraciju na međunarodno tržište. Nadajmo se samo da će i manji jezici imati koristi od razvoja informacijske tehnologije na međunarodnoj razini u poslovanju, ali i u očuvanju jezičnog identiteta”, kaže prof. Seljan.

Korištenje tehnologije

S druge strane, iako bi se to moglo pomisliti, prevoditelji od krvi i mesa ne zaziru niti se boje automatskih prevoditelja. Čak naprotiv.

Profesorica Spahić ističe da je tehnologija sastavni dio našeg života, pa je logično da umnogome pomaže prevoditeljima u njihovom poslu.

“Postoje različiti programi koji su danas na raspolaganju prevodiocima. Danas je moguće, zahvaljujući tehnologiji, konsultirati najbolje rječnike. U nastavi stranih jezika tehnologija je nezamjenjiva, pa i alat Google Translate. Neke kombinacije riječi možete naći upravo zahvaljujući internetu, što umnogome olakšava istraživački rad jer ćete ih teško naći u printanim rječnicima.”

Kako kaže, sve su to alatke u rukama jednog prevoditelja, koje mu pomažu, ali ne nude prevoditeljska rješenja.

U svakom slučaju, očito je da će prosječni korisnici imati najviše koristi od razvoja ovih naprednih prevoditeljskih tehnologija jer će imati priliku sporazumijevati se s ljudima cijelog svijeta bez poteškoća, dok će im istovremeno biti dostupni tekstovi na brojnim drugim jezicima.

Izvor: Al Jazeera