Kad Hollywood pomaže ‘rat protiv terorizma’

Piše: Rachel Shabi

Fanove popularnih filmova iz 80-ih godina prošlog stoljeća – a to je, bez sumnje, velika grupa – obradovat će vijest koja je nedavno došla iz Hollywooda. Snimat će se nastavak tipične američke akcione drame, filma Top Gun.

Sigurno vam se dopala ova glamurozna, brza i adrenalinom nabijena drama, sa srceparajućim serenadama, sjajnim majstorijama u zraku i Tomom Cruseom u najboljem izdanju, koji glumi drskog, karizmatičnog, mornaričkog superpilota Mavericka. Nije vam se svidjela? Američka vojska je bila veliki fan – i to ne samo zato što je ovaj film izazvao porast broja prijava za zračne snage nakon što je izašao 1986. godine.

Obradovat će vijest koja je nedavno došla iz Hollywooda – snimat će se nastavak akcione drame Top Gun.

Top Gun je uspješno popravio imidž vojske i ojačao povjerenje u nju – oba ova faktora bila su na niskom nivou nakon Vijetnama. Ovaj film je pomogao da Pentagon počne doživljavati industriju zabave kao korisnu za ovu vrstu promocije osnovnih vrijednosti – pa možda možemo očekivati još ovakvih filmova, ali uz neophodni faktor modernog ratovanja, dron u sljedećem nastavku.

Top Gun nije jedini film koji je pomogao u tom pogledu. Kao dokaz koliko je zapravo Hollywood doprinio čišćenju “rata protiv terorizma”, film Zero Dark Thirty postao je najbolji primjer. Ovaj hit režiserke Kathryn Bigelow iz 2011. godine zasniva se na ideji da su napredne tehnike ispitivanja (drugim riječima: mučenje) zapravo dovele do tog da se zarobi i ubije Osama bin Laden u Pakistanu 2011. godine.

‘Jer je tako lažan…’

Ovaj film, koji je predstavljen kao konačna, autentična priča, nastao je u tijesnoj saradnji s američkom Centralnom obavještajnom službom – koja je jedva dočekala da opravda svoj sada već bivši program pritvora i ispitivanja – pa scenario i izgleda kao da ga je pisala CIA.

Upotrebu ovog filma u propagandne svrhe nedavno je potvrdio američki dokumentarac Tajne, politika i laži (prikazan na javnom TV servisu, PBS-u), koji govori o CIA-inom programu: kako je CIA mučila zatvorenike nakon 11. septembra 2001. godine, znajući da na taj način ne dobija pouzdane podatke, a onda je lagala i o toj praksi i o činjenici da ona ne funkcionira.

Veći broj ljudi stiče utisak o tome šta se dogodilo iz filma, nego iz bezbrojnih novinarskih izvještaja ili televizijskih spotova.

Komitet za istrage pri američkom Senatu proveo je šest godina istražujući CIA-in program i bivša šefica komiteta Dianne Feinstein pogledala je predizdanje Bigelowinog filma. PBS-u je o tom iskustvu rekla: “Izašla sam sa projekcije filma Zero Dark Thirty… iskreno, nisam ga mogla podnijeti. Jer je tako lažan.”

Novinar Michael Isikoff u dokumentarcu kaže da holivudski filmovi imaju značajan utjecaj: “Veći broj ljudi ih pogleda i veći broj ljudi stiče utisak o tome šta se dogodilo iz filma, nego iz bezbrojnih novinarskih izvještaja ili televizijskih spotova.”

Od samog početka Hollywood se činio spremnim da pomogne s “ratom protiv terorizma”. Nakon 11. septembra, Karl Rove, tadašnji specijalni savetnik Georgea W. Busha, održao je sastanak s čelnicima industrije zabave na Beverly Hillsu, da se razmotre načini na koje bi oni mogli doprinijeti.

Pobjeda dobra nad zlim

Ovaj novi rat pružio je priliku američkoj filmskoj industriji da razrađuje svoju omiljenu ideju, temu koja se ponavlja u svim filmovima, od westerna do naučne fantastike: pobjedu dobra nad zlim – a šta bi se moglo bolje prodavati od Bushovog narativa nas protiv njih u “ratu protiv terorizma”?

Zapravo je i Hladni rat bio veoma pogodan za to, iako s lošijim oružjem – tadašnji kinematografski stereotipi su preoblikovani za period globalnog terorizma: od hladnih, zlih Sovjeta do Arapa, zlikovaca usijanih glava.

Pretpostavke na kojima se zasnivaju takve produkcije su iste cijelo vrijeme: SAD je globalna sila koja se bori za dobro, nekada prisiljena da – nevoljko, iako herojski, u svom nezahvalnom zadatku svjetskog policajca – radi loše stvari kako bi se izborila sa svim zlikovcima. Arapski militantni, baš kao i sovjetski zlikovci koji su im prethodili, predstavljeni su bez motiva i političkog konteksta, jer zlo je naprosto bezrazložno nasilno.

Pentagon čak ima svoj ured u Los Angelesu, gdje svaki dio vojske sarađuje s produkcijom filmova koji ih predstavljaju.

U dokumentarnom filmu iz 2003. godine Hollywood i Pentagon: opasna veza navodi se na zaključak da je većinu američkih ratnih filmova pomogla američka vojska. Pentagon čak ima svoj ured u Los Angelesu, gdje svaki dio vojske sarađuje s produkcijom filmova koji ih predstavljaju.

Režiseri često dopuste vojnim zvaničnicima da se konsultiraju s njima u vezi scenarija, u zamjenu za pristup skupoj i modernoj vojnoj opremi – ovo mogu biti sugestije u vezi vrste puške koju je bolje upotrijebiti, ili sugestije vezane za stvarne scene.

Top Gun je snimljen u konsultacijama s Pentagonom, ali ova veza se možda najbolje vidi u filmu iz 2001. godine Pad crnog jastreba: filmskoj ekipi je posuđeno osam novih helikoptera “Black Hawk” i više od 100 vojnika, u zamjenu za promjene u scenariju; dogovor zbog kojeg se američka vojska morala povezati s marokanskom vladom – gdje je film sniman – da bi američkim vojnicima bilo dopušteno da uđu u državu.

Opravdanje i herojska aura

Kada filmovi popravljaju percepciju kod publike, uobličavajući narativ o “ratu protiv terorizma” tako da on dobije opravdanje i herojsku auru, to je već samo po sebi loše. Ali, film kao što je Zero Dark Thirty još je gori od tog, jer je zasnovan na bestidnoj laži, koja je servirana kreatorima filma pod zavodljivim paravanom “ekskluzivnog pristupa”.

Možda razočarenje zbog svega ovoga potječe od očekivanja da je svrha kulture da ide tamo gdje politika ne ide; da se suprotstavi propagandi, a ne da u njoj učestvuje. Hollywood doživljavamo kao slobodouman, ali to je pogrešno kada je u pitanju prikaz američke vanjske politike i američkog mjesta u svijetu.

Zero Dark Thirty je zasnovan na bestidnoj laži, koja je servirana kreatorima filma pod zavodljivim paravanom ‘ekskluzivnog pristupa’.

PBS-ov dokumentarac Tajne, politika i laži završava pokazujući kako su se politički zastori zatvorili nad pitanjem mučenja u CIA-i. Prošle godine je na vlast došao republikanski Senat, Komitet o obavještajnim pitanjima je imenovao novog šefa republikanca, koji je opozvao sve kopije povjerljive interne CIA-ine revizije, poznate pod nazivom “Panetta”, na 6.000 stranica, odbivši pročitati ovu osuđujuću ocjenu CIA-inog mučenja koju su sastavili njegovi prethodnici.

Senatski komitet je proveo šest godina iščitavajući milione dokumenata da bi istražio ovo pitanje i sastavio reviziju, ali sada je sve to zatvoreno. Ostao nam je nagrađivani film, čiji je scenario popravljala CIA i koji su pogledali milioni ljudi, a koji nas uči da je mučenje dovelo do pronalaska Bin Ladena. Hvala Hollywood; bilo je stvarno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera