‘Juriš’ genetski modificirane hrane na police kroz ‘zaključana’ vrata

Italija trpi i indirektnu štetu zbog sve većeg broja lažnih proizvoda koji nemaju nikakve veze s oznakom 'Made in Italy' (Reuters)

Rijetko se o čemu u Hrvatskom saboru vladajući i oporbeni zastupnici mogu dogovoriti, no o izmjenama Zakona o genetski modificiranim organizmima nedavno su bili gotovo jednoglasni. Ustvrdili su kako ne otvaraju vrata GMO-u, za što ih prozivaju pojedini zastupnici, nego se usklađuju sa standardima Europske unije, kojima, neovisno o Bruxellesu, mogu donositi odluke o zabrani i ograničavanju upotrebe i sjemena, i uzgoja. I kažu da su apsolutno protiv genetskog modificiranja, niti itko može prisiliti Hrvatsku da ne bude GMO-free.

Oni uvijek oprezni, pak, tvrde da će hrvatski građani postati “pokusni kunići” i da će se GMO-proizvodi naći na policama hrvatskim trgovina. Iz Mosta i Živog zida poručuju kako su ugroženi i poljoprivreda, i zdravlje ljudi. Zastupnik Živog zida Branimir Bunjac upozorava kako treba zabraniti i uvoz GMO-hrane te ukazuje da je najmanje 400 takvih proizvoda već na policama. Vlasti se pozivaju na ranije provedeni monitoring, kojim nije utvrđeno postojanje genetske modifikacije.

Spomenute zakonske izmjene su izazvale nepotrebnu paniku u hrvatskoj javnosti, smatra Ivica Kelam, voditelj Centra za integrativnu bioetiku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Zahvaljujući tim izmjenama, konstatira, u Hrvatskoj mogu biti sigurni da će polja biti slobodna od genetički modificiranih usjeva.

Veća su prijetnja monstruozne biljke

Darko Znaor, koji je na engleskom Sveučilištu Essex doktorirao na zaštiti okoliša, smatra kako je ‘daleko veći problem onečišćenje prirode GMO peludom i mogućnost nekontroliranih genetskih mutacija’.

‘Pelud s GMO usjeva se slobodno širi po cijeloj prirodi i može oprašiti i srodne kulture, pri čemu može doći do mutacija i pojava novih, monstruoznih biljaka, koje mogu biti invazivne, otrovne ili slično. Mi, kao ljudska vrsta, ničim, ali baš ničim, to nećemo moći spriječiti. To je, zapravo, daleko najveća opasnost od GMO-a’, upozorava Znaor.

“Ne stoje tvrdnje dežurnih teoretičara zavjere s društvenih mreža o konačnoj propasti hrvatskog otpora prema GMO-u, jer je Hrvatska jedna od 18 država članica EU-a koje su se odredile prema zabrani uzgoja GMO usjeva na cijelom svom teritoriju”, kaže Kelam.

Suprotstavljeni stavovi o GMO-u

Hrvatski stručnjak za održivu i ekološku poljoprivredu Darko Znaor konstatira kako su, iako to zvuči nevjerojatno, znanstveni pristupi i rezultati istraživanja o GMO-u uveliko obojeni svjetonazorskim diskursom. I često vrlo proturječni. Veliki je protivnik genetski modificiranih organizama, jer smatra da je riječ o tehnologiji koja je inspirirana impulsima devolucije, a ne evolucije, odnosno tehnologiji koja je posve drugačija od svih ostalih koje smo ikada otkrili i rabili.

Ukazuje i da ono što je izglasano prije nekoliko dana u Saboru “još uvijek nije sasvim otvoreno svjetlo za uporabu GMO-a u Hrvatskoj, ali je riječ o odškrinutim vratima na koje GMO može lakše ući”. Ipak, nije to i konačna odluka, kaže.

“Prije donošenja odluke, preporučam da se svim zastupnicima u saborskoj kantini sljedećih godinu dana servira isključivo GMO hrana. Neki od njih možda onda i pročitaju rezultate studija koje dokazuju da GMO hrana uzrokuje niz oboljenja i povećan mortalitet kod ljudi i životinja, naročito rak bubrega, jetre, dijabetes i autizam”, upozorava Znaor.

Komplicirane oznake i deklaracije

No, kako prepoznati zdravu hranu? I postoji li danas, uopće, zdrava i prirodna hrana u ponudi? Stručnjaci kažu da samo treba čitati deklaracije, no problem nastaje kad te oznake postanu komplicirane. A mnoge od njih to jesu.

“Jedina hrana za koju danas možemo biti pouzdano sigurni da ne sadrži GMO je ona s ekološkim certifikatom i ekoznakom. EU razvija vrlo složen i prosječnom građaninu teško razumljiv zakon o označavanju GMO hrane. Ideja je da je ta hrana bude jasno označena i da svatko može donijeti vlastitu odluku želi li je konzumirati ili ne. No, riječ je o jednoj strašno perfidnoj obmani, usuđujem se reći i prevari. Zašto? Zato što je taj zakon šupalj poput sita – ostavlja mnogobrojne mogućnosti manipulacije. Naročito kod životinjskih proizvoda”, upozorava Znaor.

Nesvjesna konzumacija GM hrane

Ilustrirajući priču o ishrani životinja genetski modificiranim proizvodima, Ivica Kelam navodi jedno istraživanje iz Nizozemske kojim je utvrđeno da proizvodnja jednog kilograma svinjetine zahtjeva 392 grama sojinog brašna, za kilogram pilećeg mesa treba 970 grama, jedno jaje zahtjeva 34 grama, kilogram sira 153 grama, dok svaka litra mlijeka zahtjeva 17 grama sojinog brašna.

Prema tim podacima, svaki građanin EU, koji godišnje pojede 41 kilogram svinjetine, 22 kilograma mesa peradi i devet kilograma govedine, nesvjesno konzumira gotovo 56 kilograma soje u prehrambenim proizvodima.

Ukazuje na paradoksalnu situaciju po kojoj većina mliječnih i mesnih proizvoda proizvedenih u EU potječe od stoke koja je hranjena GMO sojom i GMO kukuruzom koji su legalno uvezeni u EU. No, niti jedan zakon na svijetu ne traži da se meso i mlijeko takve stoke, navodi Znaor, označava kao GMO hrana. I tvrdi da takvo meso i mlijeko jedu i u Hrvatskoj – i to već godinama.

Stihijski i nekontrolirani uvoz hrane

I Kelam ukazuje kako je, prema zakonu, svaki prehrambeni proizvod koji sadrži više od 0,9 posto sastojaka genetički modificiranog porijekla treba propisno označiti. Ima li ili nema genetički modificirane hrane na tržištu, nemoguće je procijeniti, napominje te kao uzrok takvom stanju navodi “stihijski i nekontrolirani uvoz hrane te nedostatan inspekcijski nadzor”.

“To što na prehrambenim proizvodima ne piše sadrže li GMO sastojke nije dokaz o sigurnosti prehrambenih proizvoda, pogotovo ako se sjetimo afera iz 2000-ih s pronalaskom nedopuštenih količina GMO udjela u prehrambenim proizvodima. Temeljitije i češće kontrole na GMO prisutnost su preduvjet prehrambene i zdravstvene sigurnosti naših građana”, govori Kelam.

I po njegovom stajalištu znatno veći problem predstavlja pitanje genetski modificirane stočne hrane, koja se u značajnim količinama dolazi iz uvoza, pogotovo iz Argentine i Brazila. Prema podacima Europske komisije, na koje ukazuje Kelam, u zemlje Unije godišnje se uvozi 36 milijuna tona genetski modificirane soje, a svega 1,4 milijun tona konvencionalne soje proizvodi se na njima u članicama EU-a. To je problem i za Hrvatsku, ali i cijelu EU, jer hranjenjem stoke takvom hranom i ljudi nesvjesno konzumiraju genetski modificiranu hranu.

Domaćica, kokoška, mućak jaje

Države koje nisu članice EU-a nisu ni opterećene nametanjem direktiva i pravila, no to ne znači da su u potpunosti zaštićene. Svjesni su toga i u susjedstvu. Deklaraciju o GMO, čiji je autor Miladin Ševarlić, jednoglasno je usvojilo 136 općina i gradova u Srbiji (što je četiri petine ukupnog broja jedinica lokalne samouprave, navodi Ševarlić, i u svijetu jedinstven primjer velikog institucionalnog otpora GMO-u).

Iako smatra da je sigurnost hrane važna za sve potrošače, Ševarlić ukazuje kako se potrošačima ne može osporiti pravo slobode izbora proizvođača hrane. U tom kontekstu poziva se i na slikovitu izjavu glumice Ljiljane Blagojević, koja je jednom prilikom o GM hrani rekla: “Ne mora svaka domaćica da bude ‘kokoška’ da bi razlikovala mućak od zdravog jajeta.”

GMO opasniji od atomske bombe

Napominjući kako je ‘nesporan razvoj svih naučnih oblasti, pa i genetike’, Miladin Ševarlić ukazuje kako se ‘ne osporava da su nuklearni fizičari stvorili atomsku bombu, ali niko od njih nas ne može ubediti da je njihova upotreba bila na dobrobit čovečanstva i u ekološkom skladu sa prirodom’.

‘A posledice genetičke modifikacije između svih organizama (bakterija, virusa, biljaka, životinja) i njihovo korišćenje u ishrani stoke i preko 7,6 milijardi ljudi u svetu mogu da budu pogubnije od atomske bombe’, smatra Ševarlić.

“Ni Srbija nije zemlja bez GMO-a, jer se i u njoj, kao i u svim državama u svetu, svaki zakon ne primenjuje bez njegovih prekršilaca. Zato poljoprivredna inspekcija svake godine pronalazi relativno mali broj parcela koje su ilegalno zasejane GM sojom i vrši njihovo uništavanja u fazi zelene vegetacije i podnosi prekršajne prijave protiv vlasnika tih parcela”, navodi Ševarlić.

Primjećuje i kako se, zbog tumačenja da meso i mlijeko te prerađevine dobivene od njih, a “poreklom od stoke koja je hranjena GM sojom i GM kukuruzom nisu GM proizvodi, u Srbiju svake godine uvoze i prodaju desetine hiljada tona takvih proizvoda”.

“U tom smislu, u Srbiji su ‘vrata’ za GMO i proizvode od GMO de jure ‘zaključana’, a de facto ‘malo odškrinuta'”, konstatira Ševarlić.

Govoreći o svjetskim iskustvima, Ševarlić navodi kako se prirodna hrana, dakle ona hrana koja se proizvodi iz konvencionalne, integralno kontrolirane i organske proizvodnje dominantna na tržištu. No, hrana iz genetski modificiranih usjeva dobiva se sa 180 milijuna hektara, što je 12 posto ukupne obradive površine na svijetu.

Masovni pomori pčela

Konstatira i kako je malo neovisnih i dugoročnih istraživanja utjecaja hrane od GMO-a na zdravlje korisnika, ali oni koji su provedeni na životinjama i projicirani na ljude upozoravaju da bi se posljedice mogle pojaviti kroz tri generacije potomaka onih koji su koristili hranu od GMO-a, odnosno kroz 30, 60 i 90 godina.

“Ljudi se nalaze na vrhu lanca ishrane i sve ono što zadesi biljke i životinje, kad tad zadesiće i ljude kao njihove potrošače. Podsetimo se pogubnih posledica bolesti ‘ludih krava’ zbog korišćenja osušenih klaničnih konfiskata u proizvodnji koncentrovane stočne hrane, koja se prenela i na određeni broj ljudi i za čije zdravstvene i ekonomske posledice niko nije odgovarao”, poručuje Ševarlić.

No, Al Jazeerini sugovornici upozoravaju i na dodatni problem, koji može biti još opasniji. Ekolozi su vrlo zabrinuti i zbog devastacije biodiverziteta zbog oprašivanja prirodnih srodnika na susjednim parcelama zasijanim genetski modificiranim usjevima, masovnog pomora pčela i pojave “super” korova. Tek iz toga proizlaze znatno dramatičnije posljedice, koje će u budućnosti teško biti spriječiti, ali i sanirati njegove posljedice.

Izvor: Al Jazeera