Josipović: Sarajevo je, ne Beograd, Zagreb ili Ankara, prijestolnica BiH

Političke elite u regiji su zaigrale na konfrontaciju i mržnju kao sredstvo svoje unutarnje politike, upozorava Josipović (EPA)

Razgovarao: Mladen Obrenović

Bivši hrvatski predsjednik i nekadašnji član SDP-a Ivo Josipović smatra da su za poraz njegove bivše stranke na nedavno održanim prijevremenim parlamentarnim izborima podjednako krivi i predsjednik na odlasku Zoran Milanović, ali i „svi oni klimavci koju su vidjeli što se događa, govorili po kuloarima, a u stranci bili strašljivci, nespremni da se suprotstave Milanoviću“. U razgovoru za Al Jazeeru analizira rezultate izbora, koje je njegova stranka preskočila, ali i govori o odnosima u regiji zaoštrenim ovog ljeta zbog nesuglasica na relaciji Zagreb – Beograd.

  • Prijevremeni parlamentarni izbori u Hrvatskoj su iza nas, no očito se na političkoj sceni puno toga nije promijenilo. Najveće stranke osvojile su približno uobičajen broj mandata, a ponovno su ‘iznenadile’ stranke poput Mosta ili Živog zida. Kao relativni pobjednik, HDZ je već počeo pregovore s Mostom. Jesu li Vas iznenadili rezultati izbora i je li Hrvatska u političkom smislu, jer opet vlast sastavljaju HDZ i Most, na istom mjestu gdje je bila i nakon prošlih, redovnih izbora?

– Rezultati me nisu iznenadili. Iako su mnogi očekivali da će nakon kraha vlade koju su sastavili HDZ i Most, SDP snažno porasti, to se nije dogodilo iz nekoliko razloga. Prvo, SDP već dugo vodi lošu i neprepoznatljivu politiku. Nedemokratičnošću i autoritarnošću predsjednika stranke, odbija svoje tradicionalne birače sklone drukčijem stilu rada. Nadalje, SDP, posebno Milanović, u kampanji su silno „zadesnili“. Koketirali su s najtvrđom desnicom, vrijeđali suparnike, ali i susjedne zemlje i narode. Ljevica preferira mirotvorstvo i pristojnost. Zato su mnogi glasači SDP-a ostali kući.

  • Vjerujete li u stabilnu vladu koja može pospremiti stvari u državi, popraviti njezin imidž u Europskoj uniji i Hrvatsku postaviti uz  bok uređenih, razvijenih i država poželjnih za život?

– Andreja Plenkovića znam još kao studenta. Pristojna je i umjerena osoba. Ako svoje vrline ukomponira s odlučnošću da HDZ odmakne od radikalne desnice i primitivizma, sigurno će uspjeti. Njegovi prvi koraci ohrabruju. Naravno, politički, Hrvatsku vidim drukčije i od njegova HDZ-a. Ipak, pristojna desnica i pristojna ljevica bili bi dobar temelj za daljnju europeizaciju Hrvatske.

‘Kao predsjednik, nisam napisao ni notu’
  • Nakon pet godina u predsjedničkim dvorima, vratili ste se za katedru. Je li se što promijenilo i kako je bilo ponovno se susresti sa studentima nakon višegodišnje stanke?

– Studenti i rad s njima stari su i novi izazov u kojemu doista uživam. Posebno veseli raditi s ambicioznim stuedntima i studenticama koji traže i više od propisanog. Režim studija se ponešto promijenio, Bolonja je uznapredovala. Mislim da neke promjene u režimu studija, posebno jednosemestralnost svih predmeta, ne doprinosi kvaliteti studija. Kao da smo od studija, postali industrija za polaganje ispita.

  • Imate li sad i više vremena da se posvetite glazbi i skladanju?

– Sasvim sigurno. Kao predsjednik, nisam napisao ni notu, iako sam mislio da ću stići raditi na operi. Sad gđa Marina Biti dovršava libretto za operu Lennon i veselim se početku rada na njoj. U međuvremenu, napravio sam glazbu za dokumentarni film Irene Škorić Neželjena baština, zbor na haiku poeziju, te skladbu Kurosavin nemir svijeta za komorni orkestar, naručenu od strane KotorArt festival u čast don Branka Zbutege. Bilo je lijepo ponovo čuti praizvedbu nove skladbe.

  • Vaša bivša stranka, SDP nije osvojila potreban broj mandata kako bi pokušala sastaviti vlast, a predsjednik stranke Zoran Milanović se odlučio povući. Budući da ste dugo bili član SDP-a i kao kandidat te stranke izabrani za predsjednika Republike, možete li reći – što je usmjerilo brod SDP-a prema hridi i izbornom porazu?

– Loši rezultati Milanovićeve vlade, potpuna ideološka zbrka među socijaldemokratima, odsustvo istinske demokracije u stranci, rasap ljevice zbog neslaganja s Milanovićem i stil govora i nastupa koji pristojna ljevica ne voli, tek su neki od važnih razloga poraza. Koliki je sunovrat SDP-a najbolje govori to što sam i u porazu na predsjedničkim izborima, pred samo godinu i osam mjeseci, dobio preko milijun glasova, što je tada bio kapacitet lijeve koalicije, a sadašnja koalicija SDP-a oko 350.000 glasova manje.

  • Najavljenim odlaskom Zorana Milanovića počela je borba za njegovog nasljednika. Već sada je očito da će borba za tron biti teška, neizvjesna, vjerojatno i vrlo oštra. Što biste savjetovali onome/onoj od bivših stranačkih kolega/kolegica da učine kako bi SDP vratili u poziciju da formira vlast?

– Preporučio bih da se u rad stranke vrate demokratska načela, obnovi stranačka infrastruktura te da se otvorenošću i jasnom političkom orijentacijom pokuša ponovo okupiti ljevica. SDP je, unatoč svim slabostima, ipak centralna lijeva stranka i o njegovom uspjehu ili neuspjehu ovisi čeka li hrvatsku ljevicu desetak gladnih godina ili oporavak.

  • Jedan od bivših kandidata za predsjednika SDP-a Zlatko Komadina rekao je da neće u utrku za vođenje stranke, no jasno je okrivio Milanovića i uzak krug ljudi oko njega za izborni poraz. Je li Milanović isključivi krivac za poraz SDP-a na prijevremenim izborima?

– Opće je mišljenje da je Milanović veliki krivac. Nije iskoristio ogromne osobne i stranačke potencijale. Umjesto pobjeda, zaredao je poraze. Za razliku od mnogih koji su tek danas „otkrili“ istinu, a godinama su mu pokorno kimali glavom, ja sam, čim mi je to bilo moguće prestankom predsjedničke funkcije, rekao da je politika koju vodi štetna i da ne želim u njoj sudjelovati. Uz Milanovića, jednako su krivi svi oni klimavci koju su vidjeli što se događa, govorili po kuloarima, a u stranci bili strašljivci, nespremni da se suprotstave Milanoviću.

  • Zajedno sa svojom strankom odlučili ste ‘preskočiti’ ove izbore. Možete li podsjetiti na motive odluke da u ovoj priči ostanete po strani? Je li se, kad pogledate rezultate nekih političara i političkih opcija koji se nisu domogli Sabora ili su osvojili tek ‘mrvice’, to pokazalo kao ispravna odluka?

– U stranci Naprijed Hrvatska smo procijenili da još nemamo snage za značajniji rezultat. SDP je putem sklonih medija zatvorio sav prostor za ostatak ljevice. Željeli smo zato da se „naši“ glasovi ne rasipaju i da odu lijevim strankama koje imaju više izgleda. Mlada smo stranka, bit će pred nama još puno izbora.

  • Godinama ste bili sukreator hrvatske vanjske politike i bili prepoznati, zajedno s tadašnjim predsjednikom Srbije Borisom Tadićem, kao netko tko je umnogome pridonio poboljšanju odnosa u regiji, posebice sa Srbijom. Vaša ostavština umnogome je ugrožena dolaskom/povratkom nekih snaga kojima očito nije do normalizacije odnosa. Zabrinjavaju li Vas poruke koje suovog ljeta došle iz Beograda, ali i odgovori koji su stizali iz Zagreba?

– Zaista malo treba da se trud mnogih na uspostavljanju dobrih odnosa uništi. Sadašnji odnosi među državama u regiji na vrlo su niskoj razini. Razmjenjuju se uvrede, prijetnje, tjera se inat…. Da, žao mi je da su političari s desna, na žalost i s lijeva, razorili ono što sam gradio s puno truda, pa i političkog rizika. No nadam se da je sjeme pomirenja ipak dovoljno duboko usađeno da ga ni raspamećena politika neće uništiti.

  • S jedne strane Hrvatska upozorava da će stopirati put Srbije prema EU-u, dok iz Beograda stižu poruke u kojima današnju Hrvatsku uspoređuju s Nezavisnom državom Hrvatskom. Mogu li dvije strane zakopati ratne sjekire, a sve u korist napretka cijele regije?

– Na žalost, političke elite su zaigrale na konfrontaciju i mržnju kao sredstvo svoje unutarnje politike. Potiču se niske strasti, a problemi se ne rješavaju, nego produbljuju. Priča o ‘45-oj samo je naizgled priča o prošlosti. To je pokušaj da se promijene vrijednosti za budućnost i da se promijeni mirotvorni i demokratski put za koji je izgledalo da je općeprihvaćen.

  • Vrlo često se iz Sarajeva čuju upozorenja po kojima, kadgod se Hrvatska i Srbija svađaju, nastrada Bosna i Hercegovina. Jesu li, u tom smislu, najave održavanja referenduma o danu entiteta Republika Srpska i nepriznavanje Bosne i Hercegovine u režiji Milorada Dodika ili pozivanje na oživljavanje Hrvatske republike Herceg-Bosne, što smo čuli od Bože Ljubića, novog/starog saborskog zastupnika iz dijaspore, samo u funkciji pridobivanja političkih bodova ili takva retorika može ugroziti cjelovitost BiH i donijeti nove tenzije, pa i sukobe?

– Problemi koje ima BiH mogu se riješiti samo u njoj samoj, dogovorom legitimno izabranih političkih predstavnika. Svi se slažu s formulom „jednakopravnost naroda i pojedinaca“, ali nitko nije ponudio rješenje koje bi bilo općeprihvaćeno. Primjeri koje spominjete dolaze iz političkog korpusa same BiH i o njima treba i raspravljati u nacionalnim okvirima. Srbija, Hrvatska i Turska, prirodno su zainteresirane za stanje u BiH. Ne smiju se miješati u unutarnje odnose BiH, smiju pomoći, ali ne i narušavati suverenitet BiH i odnose unutar nje. Mislim da budućnost BiH ovisi o tome hoće li tamošnji političari naći snage svoju zemlju graditi na europskim načelima, puno manje o tome što o BiH misle u Hrvatskoj, Srbiji ili Turskoj.

  • Kako vidite budućnost Bosne i Hercegovine i mogu li od života u njoj konačno koristi imati njezini građani, a ne isključivo političari? Na kraju, trebaju li i u Banjoj Luci, odnosno Mostaru konačno shvatiti da im je glavni grad Sarajevo, a ne Beograd ili Zagreb?

– Sarajevo je – ne Beograd, Zagreb ili Ankara – prijestolnica BiH. Prijatelji trebaju uvažavati suverenost BiH i pomoći da što prije uđe u Europsku uniju. Reforme potrebne za to ključ su napretka i uspjeha BiH. Naravno, i spremnost da se unutar zemlje otklone međusobne sumnje i strahovi, da se zajedno radi na europskoj budućnosti BiH.

Izvor: Al Jazeera