Johnsonov adut iz rukava koji ga može koštati pozicije

Taman kad se činilo da je nedavno ustoličeni britanski premijer Boris Johnson istrošio sve adute iz rukava u igri kojom namjerava izvesti Veliku Britaniju iz Europske unije – sa sporazumom ili bez njega – do 31. listopada, čelnik konzervativaca dobio je od kraljice Elizabete II odobrenje da suspendira parlament. Suspenzija je odobrena na mjesec dana, ali njezin početak neće uslijediti prije 10. rujna i trajat će do 14. listopada kada će kraljica otvoriti novu parlamentarnu sezonu.

Opozicija je oštro reagirala, zahtijevajući od kraljice da i njih primi, upozoravajući da bi Elizabeta mogla biti uvučena u ustavnu krizu. Laburisti su odmah upozorili da je na djelu pokušaj državnog udara.

Sad su opoziciji, koja se protivi Brexitu bez sporazuma, mogućnosti znatno ograničene. Ono što mogu, u preostalih 10-ak dana, jest pokušaj rušenja Borisa Johnsona i njegove vlade. Ipak, britanski politički urednici sve više pišu kako prva opcija opozicije nije rušenje vlade nego donošenje hitnog zakona o zabrani izlaska iz EU bez sporazuma.

Aleksandar Kocić, profesor novinarstva na Sveučilištu Napier u Edinburghu, kaže kako „iz pravne perspektive ovo ipak nije ni ustavna kriza, ni državni udar jer premijer i vlada imaju pravo da urade tako nešto“.

„Sa moralne, a i političke tačke gledišta, ovaj potez jeste ipak veoma problematičan i u figurativnom smislu opozicija je bliže istini kada kaže da je ovo neka vrsta državnog udara. Stvar se opasno zakuvava i rasplet je sve teže predvideti“, ukazuje Kocić.

Moguće glasanje o nepovjerenju

No, da je „bilo kakva suspenzija Parlamenta u situaciji u kojoj se Velika Britanija trenutno nalazi očito ‘meki’, ili vrlo tipično britanski državni udar u rukavicama“ smatra Aleksandar Brezar, novinar Balkanske istraživačke mreže (BIRN). Po njemu, ta situacija se „nikako ne bi smjela svoditi na političku razmiricu između Johnsona i laburista“.

„Ako već postoje tzv. checks and balances, sasvim je jasno da bi se onemogućavanjem postojanja kontrole ili postizanja konsenzusa u procesu donošenja odluka isti potezi obespravljivanja nastavili vući i po nekim budućim pitanjima u kojima će također biti potrebna saglasnost Parlamenta“, ukazuje Brezar uz napomenu kako bi se „čitava stvar mogla vrlo lako Johnsonu mogla vratiti pred prag rezidencije u Downing Street 10“. A to znači, dodaje, da slijedi još jedno glasanju Parlamenta o nepovjerenju u trenutnu vladu, što bi značilo brz kraj Johnsonove vladavine.

„Jasno je na osnovu prvih reakcija da, posebno nakon ovog poteza, dosadašnja podrška postaje krajnje upitna. Ne treba nas pretjerano čuditi ukoliko se red u Velikoj Britaniji uspostavi upravo Johnsonovim skidanjem sa vlasti. Za takav potez sada je možda i najbolje vrijeme, jer što se više približavamo roku za Brexit, biće sve teže izvući se iz dubioze u kojoj se Britanija trenutno nalazi“, upozorava Brezar.

Moguće i nestašice

Problemi u kojima se nalazi Velika Britanija očito su, kako se dan Brexita približava, sve veći. Britanski mediji su, pozivajući se na klasificirano vladino izvješće kojem su došli u posjed, ovih dana upozorili da će se Velika Britanija suočiti s nestašicom goriva, hrane i lijekova, padom i zastojima u svojim lukama, tvrdom granicom sa Irskom i rastućim troškovima socijalne skrbi ako napusti EU bez dogovora.

Brezar smatra kako je takav scenarij izgledan, „posebno ako se uzme u obzir da automatizmom prestaju svi postojeći carinski dogovori, tačnije prešlo bi se sa EU na carinske dogovore Svjetske trgovinske organizacije“.

„Iako niko još nije u potpunosti siguran, i trenutno se u samoj Britaniji vodi ogromna debata oko konkretnih problema u kojima će se država naći po Brexitu bez dogovora, jedna od stvari koje bi dočekale Britaniju, ali i EU 1. novembra jesu kilometarske kolone kamiona na ulazu i izlazu iz Velike Britanije samo radi usporenog prolaska robe, jer je nemoguće preko noći uspostaviti trenutno nepostojeće granične mehanizme i službe, ma koliko vlada Borisa Johnsona i on sam zvučali samopouzdano“, prognozira Brezar.

Od ‘backstopa’ sve zavisi

Podsjeća i kako Velika Britanija također nema zamjenske bilateralne sporazume sa trećim državama poput Japana, Kanade ili Turske, kao bitnih trgovinskih partnera, što otežava stvari i stvara dodatne komplikacije i troškove.

„Najvjerovatnije to stvara i konkretne nestašice – što će se prije svega osjetiti među građanima, i to praktično odmah. Sve to, naravno, može ostaviti i dugoročne posljedice, mada djeluje kako će najveća šteta nastati 1. novembra“, dodaje.

Kocić ne vjeruje u najavljene nestašice i druge probleme koji se najavljuju jer, napominje, „nije u interesu ni jednoj ni drugoj strani“.

„Ovo što trenutno gledamo je Johnsonova ‘pregovaračka’ taktika koja se svodi na rat nerava i čekanje da druga strana prva trepne. Do sada je pokazao da zapravo nema alternativno rešenje za famozni irski ‘backstop’ od kojeg sve zavisi. Ako da razvoda bez sporazuma ipak dođe, niko od nas zapravo ne zna kako će on izgledati – verovatno haotično – ali će i to biti kratko jer, ponavljam, to nikome ne odgovara“, napominje Kocić.

Lošija pozicija i slabije karte za London

Kad je već spomenut „razvod“, premijer Johnson tvrdi da u slučaju izlaska bez sporazuma neće morati platiti 39 milijardi funti, koliko iznose britanske obveze za „zatvaranje računa“ i napuštanje saveza, čime bi se napunile police u trgovinama i ljekarnama, ali i uložilo u mnogo toga obećanoga. Iz Bruxellesa su samo odmahnuli rukom na takvu tvrdnju.

„Od samog početka pregovaračkog procesa Britanija ima lošiju poziciju i slabije karte, a ova pretnja je namenjena domaćoj publici i ne treba je uzimati mnogo ozbiljno. Pravi pregovori o budućim odnosima EU i Britanije tek treba da počnu, jednom kada se dve strane i formalno ‘razvedu’. Tada Britanija neće moći da izvrda plaćanje svojih zaostalih obaveza jer bi rizikovala da izgubi mnogo više“, kaže Kocić.

Istodobno iz pojedinih izvora, poput savjetnika francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, već se čuli, nadovezuje se Brezar, kako „ne postoji magični svijet u kojem takva obaveza više ne postoji“.

„Jedan od mehanizama naplate je da EU automatski obavezu pretvori u suvereni dug, kakav imaju i druge države prema Uniji, a taj dug se mora platiti, makar bio unilateralan. Ovdje se prije svega radi o tipičnom populizmu Borisa Johnsona, koji glumljenjem oštrog državnika nažalost samo pokriva ozbiljne probleme – i to ne samo finansijske – pred kojim će se Velika Britanija naći u slučaju Brexita bez dogovora“, konstatira Brezar.

Umiješao se i Trump

U cijelu se priču, a neobično bi bilo da nije, uključio američki predsjednik Donald Trump, koji očito gaji velike simpatije prema novom britanskom premijeru. Obećao mu je „veliki“ trgovinski sporazum. No, Al Jazeerini sugovornici kažu kako, u slučaju Brexita bez sporazuma, SAD ne može spasiti britansko gospodarstvo.

„EU je najveći britanski partner po pitanju uvoza, primjera radi, sa 46 posto udjela u kupovini britanske robe. U kontekstu SAD-a, gdje se sada već govori o novoj recesiji u kojoj bi se i ta država uskoro mogla naći, teško je vidjeti način na koji bi bilo kakav trgovinski sporazum – o ozbiljnoj finansijskoj injekciji da ne govorimo – tek tako magično riješio golema ekonomska pitanja. Opet mislim da se radi o retoričkim odgovorima na konkretne probleme i, koliko god se upirali, ni Johnson ni Trump neće moći na konkretne ekonomske stvari uticati samo pričom i falsifikovanim laskanjem britanske javnosti“, napominje Brezar.

„Iz istorije vidimo da se do trgovinskih sporazuma dolazi tek nakon dugogodišnjih pregovora, a ne preko noći kako to zamišlja Trump. Osim toga, i u tim pregovorima Britanija ima slabiju ruku tako da ne treba očekivati čuda“, dodaje Kocić.

Priča za domaću upotrebu

I na konkretnom primjeru smatra da je „reč o priči za domaću upotrebu“, te podsjeća na sličnu situaciju kada je Trumpov prethodnik Barack Obama, u pokušaju pomaganja tadašnjem britanskom premijeru Davidu Cameronu da pobijedi na referendumu o EU, rekao da će Britanija biti na kraju reda njegovih trgovinskih prioriteta. Uostalom, podsjeća Kocić, „EU je daleko najveći trgovinski partner Velike Britanije i tako će verovatno i ostati“.

A kako će se priča o Brexitu – i u Velikoj Britaniji, i u Europskoj uniji, i između Londona i Bruxellesa – zapravo odvijati teško je predvidjeti. Ostaju tek izvjesni datumi (nastavak zasjedanja 3. rujna, suspenzija parlamenta 10. rujna (prije toga laburisti će pokušati svrgnuti premijera i za to imaju tek nekoliko dana), kraljičin govor 14. listopada, Brexit 31. listopada), a sve između i od 1. studenog vrlo je neizvjesno.

Izvor. Al Jazeera