Jezik sukoba

Piše: Kaushik Basu

Ručao sam u restoranu u Ithaci sa punicom, koja je došla u posjetu iz Indije, kada ju je konobarica Kineskinja koja nas je posluživala upitala odakle je. „Kolhapur“, odgovorila je moja punica, misleći na mali grad u Maharashtri gdje je rođena. Iznenadio sam se jer je konobarica izgledala oduševljeno. „Živjela sam tamo nekoliko godina“, rekla je.

Krenulo ih je. Moja punica je rekla da je najbolji sladoled na svijetu od tamo, i konobarica se složila da nije probala bolji otkako je otišla. Nakon nekog vremena sam shvatio šta se dešava: moja punica je pričala o Kolhapuru, a konobarica o Kuala Lumpuru. Ali sve njihove činjenice su se savršeno podudarale pa sam odlučio da im ne kvarim užitak.

Jezik je čudna stvar. On je omogućivač ljudskog napretka i sreće (između ostalog i kroz zabavne nesporazume poput onog u Ithaci), ali može biti i izvor sukoba i instrument tlačenja.

Povezanost između jezika i sukoba nije tako daleka od društvenih nauka, uključujući i teoriju igara, kao što mnogi misle. Pobližim istraživanjem ove poveznice, ekonomisti i drugi istraživači bi mogli uraditi mnogo tako što bi nam pomogli da razumijemo savremeni svijet.

Ipak, mi živimo u najboljim i najgorim vremenima. Svijet nikada nije bio bogat kao danas. Pa ipak se raspada po šavovima, usred sve veće političke polarizacije, rivalstva velikih sila i ksenofobije.

Današnja mješavina sve većeg prosperiteta i dubljih podjela podsjeća na Industrijsku revoluciju koja je počela sredinom osamnaestog stoljeća i trajala je gotovo stotinu godina. Ne iznenađuje da se ta era podudarila sa glavnim teoretskim probojima u političkoj ekonomiji, od Bogatstva naroda Adama Smitha iz 1776, do doprinosa Augustina Cournota i Leona Walrasa. Njihova otkrića nisu bila uobičajena. Kao i kasniji ključni rad Johna Hicksa, Paula Samuelsona i Kennetha Arrowa u dvadesetom stoljeću, oni su proizveli duboke uvide koji su pružili iznenadnu, zasljepljujuću jasnoću o tome kako ekonomija funckioniše i kako politika komunicira sa tržištima i ekonomskim blagostanjem.

Trumpove rasističke izjave

Iako mi ne možemo predvidjeti put budućeg političko-ekonomskog istraživanja, ranije iskustvo sugeriše da će se odvijati u raznim smjerovima. Jezik će vjerovatno biti jedan od njih. Neki naučnici su već dali ključne uvide u političku ekonomiju jezika, kao što je Stephen Morris s Univerziteta Princeton koji je pisao o političkoj korektnosti. Ali ima još mnogo posla, posebno u oblasti povezanosti između jezika i sukoba.

Znaci ove povezanosti evidentni su u SAD-u, gdje je, ranije ovog mjeseca, predsjednik Donald Trump dao izjave koje se čine očito rasističke. Rekao je da bi se četiri nebijele demokratske kongresmenke trebale „vratiti“ u države iz kojih su došle, iako su tri rođene u SAD-u, a četvrta je naturalizovana državljanka koja je došla kao izbjeglica u djetinjstvu. A ipak izgleda da pozivanje na bijeli identitet Trumpa nije koštalo velikog broja pristalica. Ne vjerujem da su sve njegove pristalice rasisti. Darežljiva interpretacija je da oni koriste jezik na drugačiji način od Trumpovih kritičara.

Jer ono što govornik misli i ono što slušatelj čuje može biti potpuno drugačije, jezik može biti instrument koji pokreće nevolje. Veći dio problema potječe iz činjenice da je stvarni svijet ekstremno varijabilan i granularan, dok je u poređenju s tim jezik hrapav. Neki politički lideri traže načine da ovo iskoriste kako bi kontrolisali i potčinili populaciju.

Knjiga 1984 Georgea Orwella opisuje tim birokrata koji rade na jedanaestom izdanju rječnika novogovora da „sasijeku jezik do srži.“ Kako Orwell kaže, jedan od njih „je gladan zagrizao svoj hljeb“ i rekao „Divna je to stvar, uništenje riječi.“

Ako, naprimjer, ljudi smatraju da su riječi „socijalizam“ i „komunizam“ sinonimi, a ne da opisuju različite sisteme političke ekonomije, onda može postati nemoguće pričati o prvom bez raspirivanja strahova od drugog. Slično tome, desničarska grupa u Izraelu može ugušiti neslaganje promovirajući viđenje da je kritika upućena toj grupi antisemitizam (ili samomržnja, u slučaju jevrejskih kritičara). To bi potaklo mnoge ljude koji bi mrzili da budu antisemiti da izbjegavaju kritikovati ovu grupu.

Rast društvenih mreža

U Indiji, neke grupe etiketiraju svakoga ko prihvata ideje lijevo od ekstremne desnice kao „urbanog Naxala“ referirajući se na nasilnu revolucionarnu grupu s kojom malo ko želi biti povezan. Na sličan je način, indijski kolumnista Mrinal Pande naglasio kako upotreba modernog hindskog jezika da se promovira šovinistička kultura i totalitarne ideje kreira podjelu i oštećuje reputaciju samog jezika.

Digitalna tehnologija i kontinuirani rast društvenih mreža povećavaju obim sukoba i političkih podvala okupljajući veliki broj ljudi iz različitih kulturoloških i političkih miljea. Za mnoge od njih, ista riječ može imati različitu emocionalnu ili političku valenciju, a isti niz riječi može biti protumačen na različite, pa čak i kontradiktorne načine.

Budući da riječi stiču nova značenja, mnogi ljudi prestanu koristiti određene riječi da ne bi bili smatrani neodlučnima. Budući da se granica pomjera, ovo postaje dinamičan proces koji proizvodi sve polariziranija društva. Za razumijevanje ove dinamike bit će potrebna kombinacija logike, analize ravnoteže, filozofije i kreativnosti.

Svijet se mijenja jednako brzo kao i tokom kasnog 18. i ranog 19. stoljeća, ako ne i više od tog. Vrijeme je da se ekonomisti otisnu u novim smjerovima, kao što su to činili njihovi slavni prethodnici.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate