Oglasi

Je li vojno rješenje jedina preostala opcija u Libiji?

I interni i eksterni sudionici su potkopavali UN-ova nastojanja da održi politički proces u Libiji na životu.
Borci odani libijskoj vladi pucaju iz puški tokom sukoba sa snagama odanim Khalifi HaftaruReuters/Goran Tomasevic

Rat bjesni u Libiji . Ono što je trebalo biti brza operacija u kojoj će snage odmetnutog generala Khalife Haftara zauzeti libijsku prijestolnicu Tripoli sada se pretvorilo u borbu iscrpljivanja.

Više od 600 ljudi je ubijeno, više od 3000 ranjeno i nekih 90 000 raseljeno iz svojih domova. Hiljade stambenih zgrada su oštećene ili uništene zbog granatiranja bez razlike. Gotovo tri miliona ljudi ostaje opkoljeno u prijestolnici, prisiljeno da sveti mjesec ramazan provede u strahu i bez osnovnih potrepština.

Do sada nema jasnog pobjednika. Frakcije Vlade nacionalnog dogovora (GNA) su uspjele zaustaviti napredovanje Haftarovih snaga i ubiti njegove nade za brzu pobjedu u Tripoliju.

Ujedinjene nacije su izdale niz izjava u kojima pozivaju ove dvije strane da zaustave neprijateljstvo, ali sve su bile bez odjeka. Ni GNA, a ni Haftar nisu spremni da odstupe ili pristanu na prekid vatre. Vijeće sigurnosti UN-a također nije bilo u stanju postići konsenzus u vezi bilo koje rezolucije koja bi okončala borbe i ponovo započela proces pregovora.

To je zato što je međunarodna zajednica i dalje podijeljena po pitanju Libije, a regionalne i svjetske sile podržavaju obje ove strane i dodatno potpiruju sukob.

Je li političko rješenje i dalje moguće?

U protekle četiri godine, UN je uložio dosta napora u pokušaj da aktuelni građanski rat u Libiji dovede do mirnog rješenja. Čak i kada je Haftar premjestio svoje snage prema Tripoliju, predstavnici UN-a su i dalje insistirali da se mora tražiti političko rješenje.

Haftarove snage su pokrenule ofanzivu nekoliko dana prije nego što je zakazana Nacionalna konferencija u libijskom gradu Ghadamesu.

Kao rezultat ovog napada, konferencija, koja je pripremana mjesecima, je otkazana, a UN-ovi napori na posredovanju ozbiljno su ugroženi. Sada, dva mjeseca kasnije, čini se sasvim jasnim da je mirovni proces na čijem je početku UN tako naporno radio, mrtav.

U međuvremenu su pozicije na obje strane rata značajno pooštrene. Fayez Serraj, šef GNA, je otišao tako daleko da je rekao da mu je „zaboden nož u leđa“ i da je pogriješio što je vjerovao Haftarovim namjerama na svim sastancima koje je ranije s njim održao. On sada insistira na tome da odmetnuti general više ne može biti partner ni u kakvim mirovnim pregovorima.

Haftar, s druge strane, je također nepopustljiv u svom stavu i kaže kako nije spreman da se posveti bilo kakvom prekidu vatre ili političkom procesu, bilo da ga podržava UN ili bilo koji drugi politički sudionik. On je izgleda odlučan da nastavi svoj napad na Tripoli. „Naravno, političko rješenje je i dalje cilj. Ali da bismo se vratili politici, moramo prvo završiti s milicijama“, izjavio je on za francuske novine prošli mjesec.

Sada se već čini da je političko rješenje ovog sukoba malo vjerovatno. Jedini način da borbe stanu je ako jedna od strana postigne uvjerljivu vojnu pobjedu.

Šta znači vojno rješenje?

Izgleda da dvije zaraćene strane nisu jedine koje se klade na vojno rješenje. Različiti regionalni i međunarodni igrači intervenišu u Libiji s nadom da će osigurati pobjedu za stranu koja je njihov favorit.

Oba kampa su dobila svježe pošiljke naprednog oružja i municije, što zapravo samo produžava rat. Uprkos činjenici da se dostavljanjem oružja jasno krši UN-ov embargo na oružje, nije bilo mnogo javnih osuda ovih postupaka.

Dva su moguća ishoda ovog rata: ili će Haftar uspjeti zauzeti Tripoli i skinuti GNA s vlasti ili će GNA uspjeti istjerati njegove snage iz glavnog grada i pokrenuti kontraofanzivu.

U prvom slučaju, Libija bi bila osuđena na vojnu vladavinu jednog čovjeka. Ako Haftar zauzme glavni grad, on će imati kontrolu nad tri najvažnija libijska strateška faktora: političkim centrom u državi, njenim ključnim institucijama i većinom njene nafte. To bi mu moglo da učvrsti svoju vlast i nametne režim u stilu Gadafijevog uz podršku UAE-a, Saudijske Arabije i Egipta.

U drugom slučaju, država bi još imala šansu da traži političko rješenje. Ako snage odane GNA uspiju osvojiti Haftarove pozicije na zapadu i jugu, to bi ga značajno oslabilo, i politički i vojno. Poraz bi vjerovatno značio njegovo isključivanje iz bilo kakvog budućeg političkog dijaloga. Uzimajući u obzir da je on bio jedna od najvećih prepreka postizanju stalnog mira i stabilnosti u Libiji, eliminacija njega kao političkog faktora bila bi dobra za budućnost države.

Problem s „čekanjem“ na vojno rješenje sukoba u Libiji je da će puno koštati državu i njenu civilnu populaciju. Kako je Ghassan Salame, specijalni UN-ov izalsanik nedavno istakao, borba za Tripoli je „samo početak dugog i krvavog rata“.

Smrt i patnja libijskih civila mogu se spriječiti, samo kada bi međunarodna zajednica pronašla političku volju da djeluje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.