Je li Trump kralj Kir ili kraljica Estera?

Budući da je predsjednik Donald Trump napravio nerede biblijskih razmjera širom svijeta, neki su se vjernici – sasvim razumljivo – okrenuli ka svetim tekstovima i njihovim pričama o velikim katastrofama i božanskoj kazni da objasne trenutni vrtlog nedaća.

Ali postoji još jedno čitanje religijskih tekstova, većinom od strane revnosnih američkih evangelista, koje je paradoksalno predstavilo Trumpa – serijskog preljubnika i javnog grješnika – kao božanski blagoslov.

U 2016., tokom televizijskog razgovora na temu ima li Trump „biblijski mandat“ da bude predsjednik, evangelistički mislilac Lance Wallnau je rekao: „Amerika će imati izazov […] sa Trumpom, vjerujem da imamo Kira da nas vodi kroz oluju“.

Onda je prije svega nekoliko sedmica, tokom posjete Izraelu državni sekretar Mike Pompeo upitan: „Može li biti da je predsjednik Trump sada pozvan za vrijeme poput ovog, baš kao kraljica Estera, da pomogne spasiti jevrejski narod od iranske prijetnje?“ Na što je on odgovorio: „Kao kršćanin, ja sigurno vjerujem da je to moguće.“

Bilo bi poprilično primamljivo zanemariti apsurdnost ovih analogija, i brže bolje zaključiti da ljudi koji vjeruju u njih nastanjuju vlastiti iluzorni svijet – baš kao Abu Bakr al-Baghdadi i njegove ISIL-ovske bande ili hinduistički fundamentalisti i njihove rulje koje linčuju.

Ali od Trumpa praviti plutajući biblijski označitelj ima i svoju dosta jeziviju stranu. Nije slučajnost da cionisti od Tel Aviva do New Yorka vole takvu priču. Ipak savršeno služi njihovim sistematskim naporima da izbrišu istinske historije Palestinaca i Jevreja i falsificiraju svoj put u polaganje prava na cijelu Palestinu.

Trump, biblijski kralj

Sada, za zdrave ljude koje zanima historija: Kir II od Perzije (600-530 g.p.n.e.), poznatiji kao Kir Veliki, bio je osnivač Ahemenidskog carstva, najvećeg multikulturalnog carstva drevnog svijeta koje se prostiralo od Mediteranskog mora do Hinduske doline.

Kir Veliki ima posebno poštovano mjesto u jevrejskoj historiji i prema hebrejskoj Bibliji (Izaija 45:1), Bog mu je dao zadatak oslobađanja Jevreja iz ropstva i omogućavanja njima da se vrate u Palestinu i ponovo izgrade svoj hram. „Ovo Gospod kaže svom pomazanom, svom Kiru, čiju desnu ruku uzimam da potčini nacije ispred sebe i da kraljevima strgne njihove oklope, da otvori vrata pred njim da kapije ne budu zatvorene.“ Njega, perzijskog kralja, Biblija naziva „pomazanim“ ili Mesijom.

Kraljica Estera, u međuvremenu, prema istoj toj hebrejskoj Bibliji, bila je iranska jevrejska kraljica koja je spasila druge iranske Jevreje od spletke na dvoru Kserksesa I, četvrtog perzijskog kralja Ahemenidskog carstva (519 – 465 p.n.e.).

Iz Knjige o Esteri, mi učimo da je glavni kraljev savjetnik po imenu Haman, bio rival drugog dvorskog savjetnika Mordecaija, rođaka od Estere, i da je spletkario da poubija sve perzijske Jevreje. Kraljica je otkrila njegov plan i uspješno ga je osujetila.

Esterin i Mordecaijev grob u iranskom gradu Hamadanu glavna su mjesta hodočašća i to ne samo za iranske Jevreje. Prvi put sam čuo za ovo svetište od svoje pokojne majke, koja je bila pobožna šiitka.

Okidač za Drugi Isusov dolazak

U iluzornom svijetu cionizma, međutim, likovi kralja Kira i kraljice Estere su lišeni kulturnog i historijskog konteksta i kompleksnosti i stavljeni su u upotrebu kao primjeri vladara koji su pomogli povratak Jevreja u „obećanu zemlju“.

Neki evangelisti, koji podržavaju cionizam iz uvjerenja da će jevrejska migracija u Izrael biti okidač za Drugi Isusov dolazak, revnosno su podigli Trumpa do statusa biblijskog vladara. On se, sa svoje strane, sretno obavezao i napravio niz političkih ustupaka Izraelu, iz poprilično svjetovnog razmatranja da će mu evangelistički glasovi donijeti reizbor naredne godine.

Vjerovanje među nekima od ovih evangelista da će Drugi Isusov dolazak poslati sve nevjernike (uključujući i Jevreje) u pakao izgleda ne remeti cioniste, koji spremno dočekuju evangelistička nastojanja da oblikuju američku vanjsku politiku o Palestini po biblijskim osnovama.

Oni također pomažu cionističkim nastojanjima da uokvire kolonizaciju Palestine kao „pravedni“ povratak „domicilne“ populacije u njenu „obećanu“ zemlju.

Ovaj projekat ima za cilj ne samo oduzeti Palestincima (uključujući i stotine hiljada njih koji su kršćani) njihovu drevnu domovinu, već i oduzeti Jevrejima njihove drevne domovine širom svijeta. U ovom slučaju, cilj mu je oduzeti iranskim Jevrejima osjećaj ko su zaista: i Iranci i Jevreji.

Denacionaliziranje Jevreja od njihovih historijskih domova i staništa, oduzimanje njihovih pravičnih prava na nacije, u kojima su historijski rođeni i odrasli, zajednički su ciljevi koje i cionisti i antisemiti pokušavaju postići.

Suprotno njihovim željama, iranski Jevreji su i Iranci i Jevreji i u toj izjavi apsolutno nema kontradikcije. Iranci mogu biti i jesu suniti, šiiti, kršćani, zoroastrijanci, jevreji itd.

Oslobađajuće činjenice protiv opasnih iluzija

Krajnja faza ovog projekta denacionalizacije je osigurati da više ne bude iranskih Jevreja ili iračkih Jevreja ili američkih Jevreja ili britanskih Jevreja itd., već samo atomiziranih i generičkih Jevreja koji sebe vide kao strance u vlastitim državama.

Ovoj okrutnoj kampanji da se iščupaju Jevreji iz njihovih domovina, suprotstavila su se nastojanja odgovornih historičara koji marljivo rade na dokumentovanju upravo suprotnog od njihovih malicioznih namjera.

U svojoj prekrasno uređenoj knjizi „Esther's Children: A Portrait of Iranian Jews“ (Esterina djeca: Portret iranskih Jevreja, 2002), Houman Sarshar objedinjuje desetke eseja vodećih učenjaka judeo-iranske historije i kulture. Sa stranica ove knjige, mi učimo o historiji i kulturi jedne od najdrevnijih jevrejskih zajednica na planeti, ponosne na to ko je i šta je: iranska i jevrejska. Otkriva kako su Jevreji bili ključni za uzburkanu historiju njihove iranske domovine, njena umjetnička postignuća i pluralizam vjere i socijalnih formacija tokom višestoljetne historije.

U novijoj knjizi „Between Iran and Zion: Jewish Histories of Twentieth-Century Iran“ (Između Irana i Siona: jevrejske historije o Iranu dvadesetog stoljeća, 2018), Lior B. Sternfeld obraća pažnju na noviju historiju iranskih Jevreja, od Ustavne revolucije od 1906-1911 do Iranske revolucije 1977-1979. Sternfeld (potpuno razotkrivanje, on je mladi izraelski naučnik koji je studirao sa mojim bivšim studentom profesorom Haggaijem Ramom na Univerzitetu Ben Gurion i stoga mi je u neku ruku spiritualni unuk – kao i dragi prijatelj i kolega) dokumentira važnu ulogu koju su iranski Jevreji odigrali u projektu izgradnje iranske nacije i glavnim političkim događajima koji su potresli ovu državu u dvadesetom stoljeću.

Ovo su samo dva od brojnih historijskih radova koji pobijaju cionističke i evangelističke ideje šta znači jevrejstvo.

Estera je bila iranska Jevrejka. Iranski Jevreji su s pravom i apsolutnom historijskom tačnošću polagali pravo na nju i smatrali se simbolično „Esterinom djecom“ – i kako je to divno!

Iranski Jevreji su Iranci. Oni imaju isto ako ne i veće pravo na svoju domovinu kao i muslimani, zoroastrijanci, kršćani ili bilo koji drugi Iranci. To što su neki od njih, zajedno sa Irancima drugih vjera odabrali migrirati iz Irana u SAD ili drugdje ne mijenja činjenicu ko su oni.

Više od četiri miliona Iranaca živi izvan svoje domovine – od njih nekoliko stotina hiljada su Jevreji. U ili izvan svoje domovine, iranski Jevreji, sa biblijskom ličnošću Estere kao njihovog najstarijeg dokaza iz spisa, imaju pravo na Iran jednako legitiman i podroban kao onaj bilo koje druge vrste Iranaca.

Šta god evangelisti ili izraelski cionisti tvrde, ova se činjenica se neće promijeniti. I uprkos njihovim najboljim nastojanjima, većina Jevreja – milioni njih – su odabrali da ostanu u svojim domovinama i ne postanu bespomoćni pijuni na usluzi evropskog kolonijalnog projekta u Palestini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera