Je li Hrvatska zaista izbjegla scenario ‘spaljene zemlje’

Korona virus, Hrvatska
Nadležni upozoravaju da situacija još nije normalizirana, niti se Hrvatska vraća na način života kakav je bio prije (EPA)

Kao i cijeli svijet, tako i Hrvatska pokušava iznaći načine kako zaustaviti širenje zaraze korona virusa, a da oštre restrikcije i opće stanje domaće i svjetske ekonomije potresene zdravstvenom krizom ne dovedu do urušavanja gospodarstva.

Vlada je u ožujku donijela paket ekonomskih mjera za ublažavanje posljedica krize – ta je reakcija pozdravljena, no s upozorenjima na brojne manjkavosti i opasnosti te s ocjenom da su mjere nepotpune i nedostatne.

Stresna situacija i jednostavne mjere

Stoga je kreiran drugi paket u smjeru moratorija, odnosno odgode ili u jednom dijelu i otpisa plaćanja nekih obveza prema državi, isplate sredstava za plaće radnika kako ih poduzetnici ne bi otpuštali, plaćanja PDV-a po naplati, a ne fakturi i slično.

Pitanje rezanja u javnom sektoru

Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) kaže da je jedna od možda najkontroverznijih mjera ona koja omogućava poslodavcima u slučaju ugroze poslovanja da imaju pravo na 3.250 kuna (430 eura) – što je iznos minimalne plaće – po zaposleniku za ožujak i 4.000 (530 eura) za travanj i svibanj kako bi se osigurala cjelovitost plaće. Od Vlade su tražili odgovornost u isplati tih osam do deset milijardi kuna (1,05 do 1,3 milijarde eura) i smatra da će tek kada se objave podaci i analize koji su poslodavci koristili mjere, kako su obračunali i isplatili plaće te jesu li zakidali radnike, to biti realni pokazatelji i Vlada moći reći da treba smanjiti plaće u javnom sektoru ako je situacija takva da unatoč svemu nije bilo moguće isplaćivati cjelovite plaće.

Javni sektor, ističe, uvijek mora dijeliti sudbinu radnika u privatnom, no navodi da Vlada ništa u tom smislu sindikatima nije predložila i smatra da prepušta drugima, poput javnosti ili medija, da nagađaju bi li i koliko trebalo umanjivati plaće u javnom sektoru.

“No, onda se opet s druge strane mora pogledati koji su to svi u javnom sektoru – da li je u ovom trenutku opravdano umanjivati plaće liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima koji su svakodnevno izloženi ne samo danonoćnom radu, nego i bolesti, prvi su na fronti mogućnosti zaraze. Policajcima, vatrogascima i da ne nabrajam dalje. Dakle, to nije tako jednostavno i tu odgovorna vlada u svojstvu odgovornog poslodavca treba odgovorno pristupiti i doista vidjeti koji su to dijelovi javnog ili državnog sektora kojima bi eventualno trebalo umanjivati plaće, koga bi možda trebalo nagraditi”.

Dok se čeka novi paket, Vlada je krenula u popuštanje restrikcija, kako bi barem djelomično oživjela poslovanje.

No, o tome koliko je Hrvatska uspješna u upravljanju ekonomskim posljedicama zdravstvene krize, kaže Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, još je rano govoriti.

“Svi smo u jednoj stresnoj situaciji zbog korone, pa još u Zagrebu zbog zemljotresa. S druge strane, imali smo neke zalihe i kao pojedinci i kao poduzeća, i kao novca i kao hrane. S treće strane, svi smo se malo ‘stisnuli’, počeli smo se racionalnije ponašati, privikavati se na tu situaciju. Sad će biti važniji sljedeći mjeseci – mi se možemo ovako nekako ponašati dva-tri mjeseca, ali je bitnije kako smo se pripremili za dalje”, kaže Jurčić.

Dosadašnje su mjere, navodi, jednostavne – ne treba plaćati obveze, ali zbog toga proračun ostaje u velikom manjku, a obveze i manjak kasnije će doći na naplatu, kao i krediti u slučaju moratorija, dok je Hrvatska narodna banka (HNB) otpustila dio deviznih rezervi da održi likvidnost.

Može li se gore po stubama pada?

Radi se, ističe, o ‘omekšavanju’ situacije u prva dva-tri mjeseca, no u tom se razdoblju gubi proizvodnja, a troše robne i financijske zalihe, koje će se moći nadoknaditi u idućem razdoblju, no ono će, smatra, biti drugačije nego prije epidemije.

“I sad se postavlja pitanje da li se na pametan način pripremamo za iduće razdoblje da tekuće živimo i da pokrijemo ovu potrošnju koju smo činili bez proizvodnje”.

Pravi izazovi tek dolaze, a slično je i s popuštanjem restriktivnih mjera – šteta je, kaže, velika, a pitanje je koliko će biti moguće ‘povezati’ se na prijašnju situaciju, dok se mjere popuštanja, smatra, donose s osjećajem da će se procesi odvijati kao i prije.

“Išli smo nizbrdo i da li ćemo sada na isti način ići i uzbrdo, odnosno kad smo padali, da li ćemo se po istim stepenicama penjati natrag, a ne može se po istim stepenicama penjati natrag jer se i Europa promijenila i naša struktura i proizvodnje i potrošnje”.

Neće se ići svaki dan frizeru

Ovo je razdoblje, ističe, izgubljeno – nakon dva mjeseca nešišanja, neće netko sada tjedan dana svaki dan ići frizeru. Slično je i s ugostiteljima, od kojih mnogi već najavljuju da neće ni otvarati zbog brojnih restriktivnih uvjeta poslovanja koji se najavljuju.

“Oni stave stolova toliko da mogu pokriti troškove svojeg poslovanja fiksno, ako se prepolovi broj stolova, onda im se ne isplati raditi jer morate platiti konobara koji će servirati duplo manje kava, morate platiti režije, struju, grijanje, sve troškove, a te fiksne troškove koji će biti isti morate pokriti s duplo manjim prometom”.

Zato je izazov, zaključuje Jurčić, kako promet i zaradu koju su doprinosili, primjerice, ugostitelji i turizam, nadoknaditi u drugim djelatnostima.

Aleksić: Ponuda banaka kao da nije kriza

Goran Aleksić, saborski zastupnik i aktivist Udruge Franak, ocjenjujući ulogu banaka u krizi, podsjeća da su one već dužne građanima 20 milijardi kuna (2,6 milijardi eura) zbog, kako ističe, nepoštenih kamata u kreditima, a sada im u vrijeme teške krize nude moratorije na otplatu tako da se tijekom moratorija obračunava kamata i još se mora platiti solemnizacija za ugovaranje moratorija – što može, kako su pisali mediji, koštati tisuće kuna.

No, problem, kaže, ponajprije u Vladi koja nije zakonom naložila bankama obavezni moratorij na pola godine najmanje tako da se ne smije u moratoriju obračunavati nikakve kamate i da nema dodatnih troškova za ugovaranje.

“Vlada tako postupa zbog toga što s bankama posluje na način da traži od njih kredite, banke im daju kredite i onda se Vlada RH osjeća kao da možda mora biti podložna tim bankama. Međutim, nisu banke jedine institucije, jedina društva, jedina poduzeća koja bi mogla dati kredit”.

Ipak, navodi da je u razgovoru s predstavnicima ministarstva financija stekao dojam da nisu zadovoljni postupanjem banaka i uvjetima koje su ponudile.

“Moratorij kakav nude banke je uobičajeni moratorij kada nije kriza. I ja sam osjetio u riječima i državnog tajnika pa i ministra [Zdravka] Marića u nekim izjavama pred kamerama da oni nisu zadovoljni time što banke nude pa možda ipak postoji neka šansa da se situacija u nekoliko sljedećih tjedana i promijeni, da se možda ipak bankama naloži ili dogovori nekakav drugačiji način moratorija”.

Hrvoje Bujas, predsjednik udruge Glas poduzetnika, kaže da se ostalo na prvim mjerama, Hrvatska bi sada bila možda i na 500.000 nezaposlenih umjesto sadašnji blizu 150.000, što bi bio put prema ‘spaljenoj zemlji’ – brojci od 700 do 800 tisuća.

To se spriječilo s drugim paketom, mjerama na kojima su inzistirali, no ono što nije riješeno je, navodi, ukidanje parafiskalnih nameta – smatraju da tih blizu devet milijardi kuna (1,2 milijarde eura) treba ostaviti poduzetnicima za investicije, povećanje plaća ili zadržavanje radnih mjesta i da se moratorij na kredite banaka jasno definira kao opcija.

‘Parazitski’ dio javnog sektora

“Bilo da se radi o pravnim ili fizičkim osobama i ta opcija mora postojati na 12 do 18 mjeseci s iznimno minimalnim kamatama, svjesni smo da su banke ipak u privatnom vlasništvu i da i one moraju zadržati svoj jedan nivo likvidnosti. Mislim da će u svibanjskom paketu mjera, koji očekujemo početkom svibnja, doći do ukidanja parafiskalnih nameta, a vidjet ćemo koliko i čega – mi se nadamo velike većine, a vjerujem da će i ovaj dio vezan uz moratorij na kredite i leasinge također biti daleko funkcionalniji nego što je danas, makar su banke dale neke moratorije na bazi tri do šest mjeseci, no to nije dovoljno za veliku većinu poslovanja”.

Dok postoje pritisci da u javnom sektoru treba rezati plaće, napominje da oni nisu tražili takve intervencije, no ističe da treba razlikovati “parazitski” javni sektor poput javnih službi i lokalne samouprave, od onog produktivnog poput zdravstva, policije, vojske, vatrogasaca…

“Tražimo jasnu reorganizaciju ovog parazitskog javnog sektora, ukidanje nebuloznog broja općina i županija – 550 općina i gradova, 20 županija – smanjivanje ministarstava, ukidanje hrpetine agencija i fondova itd”.

Upozorava da se birokratski aparat nakon svake krize povećavao, pa i udvostručavao, što se sada, zaključuje Bujas, ne smije dogoditi.

Budžetska rupa

Davor Huić iz Udruge poreznih obveznika Lipa kaže da je drugi paket paket Vladinih mjera u skladu s onim što su tražili te što čine druge europske zemlje.

A kako će se one pokazati, to će se, kaže, vidjeti. Rezultati će, ističe, ovisiti i o duljini krize – jedno je ako se zabrane i restrikcije zadrže mjesec ili dva, a drugo ako traju tri ili četiri.

“Već sada su procjene za rupu u proračunu na razini 60 – 70 milijardi kuna (7,9 – 9,2 milijardi eura) , što je ogroman novac – to je višegodišnji deficit”.

Kada je u pitanju uloga banaka u održavanju gospodarstva, pozdravljaju što država nije išla s donošenjem zakona na tom polju jer se radi o osjetljivom pitanju.

“Ono što bi bilo u redu jest da banke pokažu elastičnost, ali mislim da se tu mora gledati od industrije do industrije – neke industrije imaju strahovit pad ili imaju nula prihoda, neki imaju pad od 20 posto, neki zarađuju i više nego prije. Dakle, dosta je teško tu s nekakvim rješenjem koje bi odgovaralo svima, tako da mislim da je tu u redu imati nekakav pojedinačni pristup”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Haos parafiskalnih nameta

No, situacija je, ističe, kaotična kada su u pitanju parafiskalni nameti – porezno opterećenje je 50 posto, a na njega dolaze još stotine institucija koje se financiraju iz tih nameta.

Radi se, kaže, o cijeloj ‘kasti’ ljudi koje plaćaju građani, a nitko nije siguran što rade i jesu li potrebni ili ne, a često se radi o vrlo dobro plaćenim pozicijama.

“Imate policajce koji su plaćeni jako loše, medicinske sestre, vatrogasce i tako dalje, ljude na koje se oslanjamo u ovom trenutku i koji su relativno loše plaćeni, a onda imate te nekakve astronomske pozicije po tim državnim agencijama, institucijama i paradržavnim institucijama”.

Kao primjer spominje Hrvatsku gospodarsku komoru (HGK) – ona je, ističe, podržala prvi paket Vladinih mjera i da nije bilo udruge poduzetnika koja se spontano formirala u nekoliko dana da iznese svoje zahtjeve, drugog paketa, kaže, ne bi ni bilo.

“Znači, imamo nekoga koga plaćamo 240 milijuna kuna (31,7 milijun eura) svake godine i onda u ovom jednom kriznom, ključnom trenutku kada treba se pokazati što su zapravo radili, zašto postoje, kada bi trebali zaštiti poduzetnika, oni ne naprave ništa, nego podrže mjere koje su bile nedostatne”.

Dio javnog sektora tema ‘broj jedan’

Ipak, u rezanje plaća, ističe, obično se u krizi ne ide jer je to produbljuje, već se nastoji povećati potrošnja.

No, proračunski manjak će, kaže, biti velik i rezovi vjerojatno neophodni, a pitanje je može li se i je li kriza pravo vrijeme da se u kratkom roku provede reforma javne uprave.

“Ali da se u svakom slučaju mora otvoriti pitanje tih nekih dijelova javnog sektora koji su potpuno neefikasni, možda suvišni itd. Da li se to može riješiti u dva ili tri mjeseca, to je pitanje – mislim da vjerojatno ne, da je to nešto što treba ostaviti za vrijeme nakon krize, ali da je to tema broj jedan u Hrvatskoj, to je apsolutno sigurno”, zaključuje Huić.

Izvor: Al Jazeera