Je li Del Vechio samo slijedio Čovićev i Dodikov tango?

Diplomatska afera u čijem se središtu našao veleposlanik Hrvatske u Bosni i Hercegovini Ivan Del Vechio, koji je nazočio svečanoj akademiji u Banjoj Luci povodom neustavne proslave dana bh. entiteta Republika Srpska i na kojoj je, između ostaloga, posthumno odlikovan Slavko Lisica, u Hrvatskoj osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog na području Šibenika, posljedica je politike Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj i hrvatskog vodstva prema Bosni i Hercegovini, ocjena je sugovornika Al Jazeere.

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić kaže da je 9. siječnja dan 1992. godine kada počinje ostvarenje zločinačkog pothvata razbijanja Bosne i Hercegovine, odnosno kada su se srpski zastupnici izdvojili iz Skupštine Republike Bosne i Hercegovine i proglasili samozvanu republiku srpskog naroda i stoga je, kaže, za svaku osudu što je na proslavi tog dana sudjelovao hrvatski veleposlanik.

S druge strane, prisustvo predsjednika HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragana Čovića uopće ga ne iznenađuje.

‘Tango Argentino’ Dodika i Čovića

“Njegov ‘Tango Argentino’ s [predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine] Miloradom Dodikom traje već dugo, prema tome, što se njega tiče, nema nikakvog iznenađenja”, kaže Mesić.

Smatra da je ovo predstavlja poruku hrvatskom vodstvu da razmisli zašto podržava Čovića, a da je u zamku te podrške svojim potezom upao i hrvatski veleposlanik. Sad, kaže, svatko treba povuči svoje konzekvence.

Pitanje informacija i konzultacija

Del Vechio je, smatra Maštruko, vjerojatno procijenio kako Čović ne bi išao na tu proslavu da nije eventualno i sam ispitao poziciju hrvatskog vodstva u vezi toga.

‘Vjerojatno je Del Vechio procijenio da je Čovićev odlazak u Banju Luku usaglašen, ili makar uz znanje hrvatskog vodstva, s kojim je Čović u kontinuiranom kontaktu. Dakako da u ovakvim slučajevima, slučajevima prisustva na određenim manifestacijama, nije uvijek nužno da se ambasador konzultira sa svojim ministarstvom vanjskih poslova, međutim, u situacijama kada su takve posjete i takvo prisustvo upitno, onda se konzultira s Ministarstvom vanjskih poslova. Del Vechio je vjerojatno propustio, to je sasvim sada očito, konzultirati se sa svojim ministarstvom i mislio je mu je dovoljan potez informacije koje je imao s Čovićem. To je definitivno njegov propust.’

“Hrvatskom vodstvu je sada poruka koga oni podržavaju u Bosni i Hercegovini. Jer, nakon 9. siječnja, nakon tog zločinačkog pothvata, očišćena je Bosanska posavina, u kojoj je bilo 440.000 Bošnjaka i 220.000 Hrvata. Ostalo je 10.000 Hrvata. Dakle, valjda će sada nešto i hrvatsko vodstvo shvatiti o čemu se radi”, zaključuje Mesić.

Bivši hrvatski veleposlanik i diplomat Ivica Maštruko smatra da se prisustvom Del Vechija na proslavi u Banjoj Luci dogodilo to da je veleposlanik, zbog nedefinirane politike HDZ-a Hrvatske i hrvatskog vodstva prema situaciji i stanju u Bosni i Hercegovini, a posebno zbog njihove podrške Čoviću u političkim potezima u Bosni i Hercegovini, pogrešno procijenio da će sljedeći Čovićev potez odlaska u Banju Luku, na neki način slijediti politiku hrvatskog vodstva.

“Osim toga, hrvatsko vodstvo, posebno HDZ, tu svoju politiku prema Bosni i Hercegovini nastoji promovirati u europskim krugovima. Prema tome, radi se o tome da je zapravo Del Vechio napravio pogrešnu procjenu, misleći da će, ako slijedi Čovićev potez, time na neki način slijediti i politiku vodstva Hrvatske. Međutim, sada se vodstvo – i [hrvatski premijer, Andrej] Plenković i hrvatski ministri koji su izrazili svoje neslaganje s posjetom Del Vechia – ne izjašnjavaju niti kritički govore o potezu samoga Čovića. I u ovom slučaju, dakako s obzirom da Del Vechio predstavlja Hrvatsku, a Čović ne, ‘žrtveni janjac’ će biti Del Vechio, zbog svoje ‘greške u koracima’ i procjenama koje je donio”, kaže Maštruko.

Atmosfera podrške Čoviću i HDZ-u BiH

No, Del Vechio je, smatra, pritom podlegao atmosferi koja je u posljednje vrijeme osobito prisutna u Hrvatskoj, zbog aktivnosti kojima hrvatsko vodstvo daje podršku Čovićevim stavovima u Bosni i Hercegovini.

Sve se događa u osjetljivom razdoblju za odnose dviju zemalja, nakon što je Hrvatski sabor usvojio Deklaraciju o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovinui, a službeni Zagreb, kao i vodstvo HDZ-a Bosne i Hercegovine i brojne hrvatske institucije i lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini, negoduju zbog izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, “koje su omogućili glasovi Bošnjaka”.

U tom kontekstu Maštruko očekuje da će ovaj slučaj doprinijeti daljnjim napetostima i nesuglasicama između aktualnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine i hrvatskog vodstva.

No, kaže, i s jedne i s druge strane – a posebno s hrvatske strane – ovaj će se incident nastojati što je moguće više ublažiti, kako bi se zadržali kontakti barem na jednoj pristojnoj diplomatskoj razini. Iako se u samom slučaju zapravo, navodi, ne radi o diplomaciji, već politici hrvatskog vodstva.

“Diplomacija je samo instrument, jedna od službi koja izvršava i provodi vanjsku politiku hrvatskog vodstva. Prema tome, diplomacija je i u ovom slučaju na neki način – i kada je napravio Del Vechio evidentnu grešku – zapravo slijedila jednu opću atmosferu i stavove hrvatskog vodstva vezano za Bosnu i Hercegovinu, a ovaj incident s prisustvom na toj neustavnoj proslavi samo svjedoči o jednom lutanju hrvatskog političkog vodstva u odnosu na politiku prema Bosni i Hercegovini”.

Cjelovitost uz podilaženje Dodiku

Božo Kovačević, također iskusni hrvatski diplomat i veleposlanik, smatra da je ovaj događaj jasan znak da službena hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini nije dosljedna ni posve jasna.

Opravdanje prema Briselu

U ovom se slučaju otvara i pitanje kako će Hrvatska incident objasniti u Europskoj uniji.

Maštruko kaže da će se prema Bruxellesu ići s opravdanjem da je veleposlanik to učinio na vlastitu ruku, bez konzultacija s Ministarstvom vanjskih poslova te tvrdnjom da je to potez kojeg hrvatsko vodstvo u ovom slučaju ne odobrava i da će biti poduzete sankcije prema veleposlaniku.

‘Prema tome, na taj način će se hrvatsko vodstvo prema Bruxellesu i prema mogućim reakcijama iz međunarodne zajednice ograditi jednom formalnom isprikom i formalnim poduzimanjem prema Del Vechiju. Treba imati na umu da Del Vechiju, zapravo, ističe mandat i da se njegova zamjena već pripremala, prema tome, to može rezultirati definitivnom odlukom o povlačenju Del Vechija s te funkcije. I jasno, u međuvremenu, dok se ne obave konzultacije, ukoliko već nisu obavljene, o imenu novoga ambasadora, za to vrijeme dok Del Vechio bude povučen ili smijenjen, jedno ili drugo, poslove će preuzeti otpravnik poslova u hrvatskom veleposlanstvu u Sarajevu.’

Kovačević, pak, smatra da se radi o blamaži, pa će biti teško naći opravdanje.

No, kako Bosna i Hercegovina nije trenutačno u fokusu Bruxellesa, procjenjuje da neće biti dalekosežnih posljedica.

“Hrvatska, koristeći prednost činjenice da je članica EU-a, trebala bi inzistirati na provedbi europske politike, a ne na podržavanju raznih oblika ‘balkanizacije’, na kojima se inzistira u Bosni i Hercegovini, osobito Dodik, a u tome ga podržava Čović.’

“Veleposlanik je osoba koja mora znati kakva je politika njegove države i pretpostavljam da je njemu jasno da Hrvatska ne može podržavati takvu politiku kakvu Dodik provodi u RS-u. Ali, s druge strane, vladajuća stranka u Hrvatskoj, HDZ, bezrezevno je dosad podržavala HDZ Bosne i Hercegovine u svemu što je ta stranka radila. HDZ Hrvatske, pa ni Vlada Hrvatske, ni na koji način nije komentirao prisustvo Čovića na toj proslavi u Banjoj Luci. Sad predstavnici HDZ-a govore da je HDZ Bosne i Hercegovine autonomna stranka i ako oni procjenjuju da je njima korisno sudjelovati na toj proslavi, onda je u redu da su to napravili. Međutim, HDZ Hrvatske, kao ni Vlada Hrvatske, nije iznio svoje mišljenje o takvoj politici – da li je to u redu da HDZ Bosne i Hercegovine koalira s Dodikom”, kaže Kovačević.

Zato što se, kako kaže, izbjegava jasno određivanje prema trenutačnoj politici HDZ Bosne i Hercegovine, gubi se jasnoća perspektive hrvatske službene politike prema Bosni i Hercegovini.

“Jasno je da Dodik radi na dezintergraciji Bosne i Hercegovine – ako Hrvatska podržava Čovića, koji podržava Dodika i koalira s njim, znači li to da i Hrvatska podržava ideju o dezintegraciji? Službeni odgovor će uvijek biti: Ne, Hrvatska se zauzima za cjelovitost Bosne i Hercegovine. Ali, opravdano je pitanje kakvo je to zauzimanje za cjelovitost Bosne i Hercegovine ako se podilazi Dodiku?”

Ako Vlada podržava HDZ BiH, onda…

Del Vechio je, navodi, iskusan diplomat i smatra očitim kako je pogriješio, jer ne smatra vjerojatnim da nije svjestan svih elemenata konteksta u Bosni i Hercegovini, ali i tu smatra bitnom ulogu hrvatske Vlade.

“Budući da HDZ Bosne i Hercegovine ima podršku trenutne Vlade Hrvatske, onda potez tog veleposlanika može biti shvaćen tako da je on implicitno shvatio da ako Vlada podržava HDZ Bosne i HercegovineH, onda Vlada nema ništa protiv da i on bude na toj svečanosti gdje je i predsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine”.

Del Vechio je sada, kaže, na svojevrstan način proglašen personom non grata u Bosni i Hercegovini i kao takav više ne može biti veleposlanik te će vjerojatno biti prva žrtva ove situacije.

Osim toga, mandat mu istječe, traje duže nego što je uobičajeno i iz izjave hrvatske šefice diplomacije Marije Pejčinović-Burić u četvrtak, navodi, moglo se zaključiti da će uskoro biti imenovan novi veleposlanik. No, time, ističe, neće biti otklonjene nedoumice o politici Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.

‘Kratkovidna politika’

“Mislim da bi najjasniji znak poštivanja unutarnjeg uređenja Bosne i Hercegovine bilo intenziviranje službenih kontakata predstavnika hrvatskih institucija s predstavnicima institucija Bosne i Hercegovine. To, između ostaloga, podrazumijeva i normalan odnos prema Komšiću kao članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Znamo da HDZ Bosne i Hercegovine agitira protiv njega, a Vlada Hrvatske, podržavajući Čovića, zapravo iskazuje politiku neuvažavanja prema rezultatima izbora za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine”.

Stoga je na Zagrebu da intenzivira napore u cilju saniranja štete, no isto tako, naglašava, službeni Zagreb mora temeljito preispitati svoju dosadašnju politiku prema Bosni i Hercegovine.

“Govori se o ustavnoj obvezi da se vodi računa o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, međutim sadašnja Vlada Hrvatske vodi računa samo o HDZ-u Bosne i Hercegovine. I to je kratkovidna politika”, zaključuje Kovačević.

Izvor: Al Jazeera