Je li Bandić ‘čarobnjakov učenik’ koji ne zna zaustaviti čaroliju

Andrej Plenković, Milan Bandić
Bandić, smatra analitičar Puhovski, uživa u stvarima koje zapravo nisu o njemu ovisile, a ta situacija premijeru Plenkoviću ne odgovara (Sandra Šimunovi? / Pixsell)

Milan Bandić i njegovo širenje svog saborskog kluba, koje prate i izvidi hrvatskog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) zbog navodnih nepravilnosti u nekim od ‘transfera’, pa i navodnoj milijunskoj ponudi za jednog člana Socijaldemokratske stranke (SDP) u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, dosegnulo je kulminaciju nakon prelaska Mladena Madjera iz Hrvatske seljačke stranke (HSS) i izvidima u tom slučaju, koji razmatra i Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa.

Oporba optužuje da se dolaskom s jednog na 12 zastupnika radi o političkoj korupciji te da treba mijenjati izborni zakon, što je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković otklonio rekavši da problem ‘prebjega’ zahtijeva širok politički i društveni konsenzus.

‘Za dosta toga ni kriv ni zaslužan’

U Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), pak, smatraju to tuđim poslovima ako je sve legalno, a njihov partner Hrvatska narodna stranka (HNS) već dulje je zabrinut zbog svoje uloge u vladajućoj većini.

Dumbović: Političko ‘reciklažno dvorište’

U trenutku kada neki imaju dojam da vlada prava ‘navala’ za ulazak u klub stranke Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti, Narodna stranka – Reformisti, točnije njihov zastupnik Darinko Dumbović, napustili su klub.

Dumbović je za Al jazeeru rekao kako je posljednjih mjeseci svjedočio tome da se u klubu “recikliraju” zastupnici iz svih mogućih opcija, a Reformisti žele sačuvati svoj identitet i ostati dosljedni ciljevima i poziciji centra.

“To je jedna vrsta odgovornosti prema biračima – nije prihvatljivo da i lijevi i desni i centra i manjine, svi budu u nekom političkom'auzmešu’ u kojem nećemo na kraju biti prepoznatljivi. Mislim da je to bila heterogena skupina koja je funkcionirala bez jednog konačnog cilja i nije imala i nema viziju ni budućnost”, kaže Dumbović.

S kojim ciljevima su neki njegovi kolege ušli u to ‘društvo’, kaže, ne može govoriti – neki su, navodi, možda računali na neku političku nadgradnju, no za Reformiste je to upravo obrnuto.

“To se zove, u stvari, jedno političko reciklažno dvorište koje je definitivno neprihvatljivo za budućnost Hrvatske”.

Zastupnik srpske manjine Milorad Pupovac kaže kako Bandić mora biti svjestan da se radi o destabilizaciji parlamentarne demokracije.

Bandić se očitovao u utorak na konferenciji za novinare, gdje se ponovno u prvom redu s novinarkama obračunavao neprimjerenim rječnikom i nastupom te ustvrdio da on nikoga ne kupuje, već ljudi bježe od nesposobnih lidera stranaka.

Analitičar Žarko Puhovski smatra da se Bandić s jedne strane s punim pravom smatra napadnutim na način koji je bez presedana u hrvatskom političkom životu, jer su ga svi proglasili krivim.

“Pri čemu sam uvjeren da barem za značajan dio toga što mu se događa nije ni kriv ni zaslužan. Međutim, s druge strane, on je rado preuzeo zaslugu, ili krivicu, kako hoćete, za neke stvari koje su se događale mimo njegove volje i mimo njegovog djelovanja, tako da se ne bi smio previše čuditi”, kaže Puhovski.

‘Prebjegla’ i čitava stranka

Smatra da se u u ovoj situaciji ‘sjekirom’ pokušava raščlaniti ozbiljan problem u kojem je niz kontradiktornih elemenata.

“Postoji potpuno očito stanje u kojemu jedan broj iole razumnih i poštenih ljudi ne može izdržati u stranačkom klubu koji vodi [Davor] Bernardić, odnosno SDP, jer je to intelektualno, moralno i politički neizdrživo. I oni odlaze bilo kamo, a onda to znači najlakše u klub koji nema svjetonazorske pretpostavke i jako strogu disciplinu”.

Po njemu je kroz glasovanja, primjerice za proračun, očito da u klubu ne postoji obveza da se uvijek glasuje za Vladu te da je članovima kluba ostavljena poprilična sloboda – izjavu šefa Bandićevog kluba Roberta Jankovicsa da je podrška premijeru Andreju Plenkoviću uvjet za članstvo u njemu, podsjeća, demantirao je i sam Bandić.

Značajno je da su mnogi od ‘prebjega’ bivši članovi SDP-a. Puhovski smatra da je predsjednik te stranke Bernardić razlog njihovog odlaska. K tome oni nisu jedini i posljednjih godina sličnih je zaokreta i prelazaka bilo još.

“Treba samo postaviti pitanje tko je tu napustio volju birača ako se zna da su, recimo, dvoje tzv. prebjega imali zajedno osam puta više preferencijskih glasova od Bernardića na prošlim izborima. S druge strane, doista postoje ljudi koji su potpuno očito pod financijskim i drugim pritiscima promijenili poziciju – gospodin [Tomislav] Saucha je tu po mom sudu veoma dobar primjer. Imali smo čitavu stranku koja se preko noći ‘prekobicnula’ preko glave i prešla u Vladu, što se sigurno događalo u elementu političkog pritiska”.

Puhovski: Bandić nije glavna ‘faca’

Problem je, smatra Puhovski, što više nijedna stranka, pa tako ni HDZ, nema jasnu svjetonazorsku matricu, pa se ne može reći da su oni koji napuste neku stranku napustili i neki program, jer on više nije jasan, a prijelazi više nisu jasno određeni. Raspala se, kaže, i formalno vodeća oporbena stranka.

“Ne možete moralno prigovoriti bilo komu tko napušta klub SDP-a, barem ja to tako vidim. Novo je to da, recimo, to ima Bandić potpuno pravo, svi pitaju zašto je netko napustio HSS, a nitko ne pita Dumbovića zašto je napustio listu s kojom je ušao u parlament. Dakle, stvari su takve da nema više istih kriterija na svim stranama”.

Stoga smatra da treba sagledati pojedinačne situacije i posebno ocjenjivati. Pritom, ističe, Bandića ne treba braniti – on se, navodi, počeo igrati uloge koja je iznad njegove realne moći i razine.

“Njemu se svidjelo da ga svi proglase glavnom ‘facom’ u hrvatskoj politici, a on to objektivno nije”.

Oni koji su prešli u Bandićev krug, navodi, nemaju nikakvu šansu za nastavak političke karijere i vjerojatno znaju da je to njihov zadnji politički potez.

“Dio njih je to činio kao jednu vrstu političkog ‘samoubojstva’ – recimo gospođa Milanka Opačić, po mome mišljenju – jer su ocijenili da drukčije ne mogu ili ne znaju ili ne žele. Dio je odlučio nešto ušićariti prije nego što im istekne mandat. Ali, praktički svi oni su ubuduće izvan političke igre ako se nekakvo, ali zaista veliko, čudo ne dogodi”.

Situacija ‘čarobnjakova učenika’

No, ono što je teško ocijeniti, navodi, je na kojoj razini politički pritisak postaje ilegalan – načelno se, kaže, smatra legalnim političko ‘potkupljivanje’ u kojem se nudi neka pozicija u zamjenu za podršku.

“Načelno se smatra dopustivim da netko prijeđe s jedne strane na drugu, ako bi njegova ili njezina izborna jedinica ili dio zemlje za koji je zainteresiran dobio neke privilegije, odnosno nešto što se smatra pravom, a da sama osoba ne dobiva financijsku korist. Problem nastaje kada sama osoba, zastupnik ili zastupnica, dobiva korist ili netko iz uže porodice, odnosno društva u kojem se nalazi, a to do sada zapravo nije dokazano”.

Tako se sve, navodi, svelo na Bandića koji, kako kaže, uživa u stvarima koje i nisu o njemu ovisile, a ta situacija, smatra, premijeru ne odgovara.

“On ima sasvim dovoljnu većinu, njemu ovo više ne treba, ovo njemu samo komplicira i zbog unutrašnjih odnosa u koaliciji i zbog toga što se te ljude doista ne može kontrolirati, a trebao bi kontrolirati svoju većinu. Ima još uvijek dovoljno posla sa svojom strankom”.

A Bandić se, navodi, našao u situaciji ‘čarobnjakova učenika’ – stvar se pokrenula, a on je više ne zna zaustaviti. Također, smatra kako on u svemu ima svoj plan, a taj nije ulazak u Vladu.

“Njega samo zanima da ima osigurana leđa u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, to je čitava priča o kojoj se ovdje radi. Dakle, treba ozbiljno raspravljati o tomu, o svakom slučaju koji se dogodio i u Gradskoj skupštini Zagreba i u drugim županijskim i općinskim gradskim skupštinama i o odlasku ljudi iz HDZ-a i SDP-a itd. O tomu se uopće nije raspravljalo”.

‘Tragikomični’ prigovori

Prigovore Bernardića onima koji su napustili njegov klub i stranku da su otišli u borbe za fotelje smatra tragikomičnim jer on sam, navodi, fotelju predsjednika stranke brani svim snagama,iako je izgubio povjerenje stranke.

“Ni uz najbolju volju Bandić ne može biti tolika štetočina za hrvatsku parlamentarnu demokraciju kao što je to Bernardić, koji je naslijedio [Zorana] Milanovića u tom pogledu”.

Puhovski zaključuje da je iznimno važno promijeniti izborni sustav i uvjeren je da se o tome može postići, ako već ne pozicija konsenzusa, onda barem sličnih stavova – no o tome, navodi, treba početi razgovarati odmah jer će za godinu dana biti prekasno.

Komentirajući pravnu problematiku, Ivan Koprić s Pravnog fakulteta u Zagrebu kaže kako ustavno-pravno zadiranje u pitanje karaktera mandata i njegovo pretvaranje iz predstavničkog u imperativni, navodi, imaju samo nedemokratske zemlje.

U Hrvatskoj su mandati predstavnički, legalno dobiveni na izborima i eventualno bi se nekim drugim mjerama mogle pokušati spriječiti ovakve političke trgovine.

Demokracija ne prestaje na izborima

Jedan od glavnih problema je, navodi Koprić, što građani nisu educirani ni odgajani u demokratskom duhu pa ih je moguće prevariti računajući na njihovo relativno kratko pamćenje.

“Osim toga ima jedan dio biračkog tijela koji upravo honorira ovakve pokvarene političare i misli da je to bit politike – okoristiti se osobno od bavljenja javnim stvarima. To sve baštinimo iz tih nekakvih nedemokratskh sustava, ali istina je da u 30 godina se nije ništa napravilo u demokratskom odgoju i obrazovanju, pa i informiranju građana. Neki građani koji bi htjeli nešto, možda nisu uopće niti informirani koje su im mogućnosti na raspolaganju pa kad se i pokušaju koristiti nekakve mogućnosti, onda vidimo da se institucije jako upinju da im to onemoguće”.

Na djelu je, navodi, spiralni retrogradni proces unatrag, umjesto da se nakon 30 godina dogodio razvoj u demokratskom smislu imamo jedan spiralni retrogradni proces unatrag – izbori su, ističe, samo manifestacija, a pravi demokratski život traje svih godina između.

“Ne prestaje demokracija zato što smo nekoga izabrali na izborima. Tek tada počinje prava bitka za standarde, interese, napredak i to, naravno, s referencom na javni interes, interes zajednice, a mi imamo stalno kod naših zastupnika referencu na njihove osobne interese”.

Plivadon i vitamin C

“Mogli bismo možda dograditi nešto u izbornom sustavu, možda više inzistirati na preferencijalnim glasovima pa na taj način učiniti te koji su izabrani prepoznatljivijima – kad su prepoznatljivi u javnosti, kad su dobili veliki broj preferencijalnih glasova, onda se na neki način osjećaju obvezani zastupati interese tih koji su ih izabrali. Ali to nije spasonosno rješenje”, kaže Koprić.

To je, smatra, vidljivo iz primjera bivše SDP-ove Milanke Opačić, koja je dobila velik broj preferencijalnih glasova, pa je ipak prešla u Bandićevu skupinu, koja nije dobila te njezine glasove. To je, kaže, izraz neke osobne vjerodostojosti, poštenja ili situacije.

“To je već jako teško spriječiti. Postoje nekakva sredstva koja su više na razini plivadona i vitamina C, ali nešto što će poput antibiotika izliječiti naš politički sustav tako da uvedemo nekakve zabrane, pravila, to je dosta teško osmisliti”.

U Hrvatskoj se, navodi, s obzirom na slabu etičku infrastrukturu i nepostojanje odgovornosti predstavnika koje su izabrali građani, ovakve stvari događaju i indikator su slabe političke demokratske kulture.

Ruiniranje demokracije i njenih nepisanih pravila

“To je indikator jedne gramzive kulture koja ne preza da najosnovnije institute demokratskog društva iskoristi za nekakve sitne, osobne – možda ne baš sasvim sitne, ali svakako osobne – i slične probitke. Kad tamo dovedemo politiku, onda više nemate nekakvih pravnih instrumenata kako to ‘izliječiti’ – znači da smo totalno otišli, u smislu demokratskog političkog razvoja, u retrogradne procese. To je sad gore stanje nego što smo ga imali prije 30 godina, kad smo počinjali tranziciju prema demokratskom političkom sustavu”.

Demokracija se, ističe, sastoji od niza običaja, pravila koja nisu zapisana u ustavima, a u Hrvatskoj se smatra da ako nisu izričito zapisana – ne vrijede.

Logično je, kaže, da ukoliko je netko član stranke koja ga je kandidirala na izborima, obveza prema biračima koji su birali tu osobu i stranku u slučaju promjena mišljenja povačenje iz priče u toj ulozi.

“To su normalne reakcije, a ovo što pokazuju ti naši prebjezi iz jedne u drugu političku stranku jest da oni uopće ne razumiju što je demokracija i nemaju nikakav osjećaj odgovornosti prema biračima koji su ih izabrali. To je totalno ruiniranje demokracije i pravila koja u demokraciji važe”, zaključuje Koprić.

Izvor: Al Jazeera