Javne ličnosti u Hrvatskoj: Ne smijemo i mi dizati žice

Pišu: Tomislav Šoštarić i Mladen Obrenović

Dolaskom prvih izbjeglica preko granice Srbije i Hrvatske, izbjeglička kriza stigla je i u Hrvatsku. Politički čelnici ranije su najavili da Hrvatska neće graditi zidove te da će izbjegle ljude primiti, a dobrodošlicu im upućuju i javne osobe u ovoj zemlji.

Književnica Ivana Simić Bodrožić kao Vukovarka i sama ima izbjegličko iskustvo. Kaže kako je apsolutno za to da Hrvatska prihvati izbjegle, jer zidovi i postupanje s tim ljudima kakvo se viđa u posljednje vrijeme neće ništa riješiti.

No, radi se, ističe, o širokoj temi, o kojoj joj nije lako sažeto govoriti, jer kada netko ima to iskustvo, onda ta osoba svoje iskustvo te iskustvo svojih prijatelja, obitelji i bližnjih na neki način projicira u iskustvo ljudi koji sada bježe i počinju dolaziti i u Hrvatsku, a to su uvijek sudbine pojedinaca.

“Nažalost, imam ‘luksuz’ da mogu dohvatiti to iskustvo i meni je to više od problema na političkoj razini”, kaže Simić Bodrožić.

Poznata hrvatska kazališna djelatnica Mani Gotovac podsjeća da je odluka o prihvaćanju izbjeglica već donesena na političkoj razini i da tako treba i biti.

“Naravno da ih treba prihvatiti. To su nesretni ljudi, najnesretniji ljudi na svijetu u ovome trenutku. Imali smo i mi izbjeglice u nedavnom ratu, znamo mi kako je i što je to”, kaže Gotovac.

Tarik Filipović: Ne treba dozvoliti da kopne na granicama

Glumac i voditelj Tarik Filipović podsjeća kako su “razmišljanja svakog čovjeka, pogotovo vjernika, da su svi ljudi braća i da se to ne događa samo njima, nego da se to može dogoditi bilo kome”.

“U ne tako davnoj povijesti to se događalo i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Nažalost, neke stvari su limitirane i na našim prostorima, posebno u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, jer je manjak posla i ljudi teško žive, ali mislim da ovim ljudima ne treba puno. Zapravo, malo im treba da im pružimo”, ukazuje Filipović.

Po njegovom mišljenju, “ne treba pustiti ljude da kopne na granicama i ne dizati žice, jer je to jezivo i može se sutra dogoditi svima”.

“Samo ljudskost i ljudskost prije svega. Samo se treba staviti u poziciju da vam netko zatvori vrata i kaže: ‘Ne možeš nigdje, a dobit ćeš samo malo za jesti.’ Stvarno je bolno to gledati, pogotovo djecu. Na to su svi najosjetljiviji”, svjestan je Filipović.

“Jako sam tužan, kao i svaki čovjek, i solidaran s tim nesretnicima koji bježe da bi glavu spasili”, rekao je za Al Jazeeru hrvatski nogometni trener Miroslav – Ćiro Blažević.

Uvjeren je kako su hrvatski građani spremni u ovom slučaju pokazati humanost te da će svi koji dođu u Hrvatsku tražiti solidarnost i pomoć to i dobiti. On podsjeća da Hrvatska ima iskustvo s izbjeglicama i ponosan je jer je uvjeren da i drugi u Hrvatskoj osjećaju i misle kao on. Zadovoljan je i ponašanjem službene politike, odnosno državnog vrha.

Bojan Glavašević: Možemo bolje od susjeda

Kao i književnica Ivana Simić Bodrožić, i pomoćnik ministra branitelja u hrvatskoj Vladi Bojan Glavašević prošao je vukovarsko stradanje te i sâm, kao dijete, postao izbjeglica. Stoga je puno ranije, kako kaže, postao svjestan da će se izbjeglička kriza preliti i na Hrvatsku. Čim su se prve izbjeglice pojavile u Makedoniji, počeo je snažno zagovarati da se Hrvatska aktivno uključi u rješavanje tog problema.

“Jasno mi je da nismo Švedska i Norveška, ali imamo iskustvo koje druge zemlje možda nemaju. Hrvatska je 1992. godine, u jeku rata i u situaciji u kojoj je trećina teritorija bila pod neprijateljskom okupacijom, zbrinula 660.000 izbjeglica, i to ne samo iz Hrvatske, nego i iz okolnih zemalja. Zato mi je apsolutno nevjerojatno da Europska unija sa svojih 550 milijuna stanovnika pravi toliku frku oko broja izbjeglica, koji je značajno manji od onoga što je Hrvatska sa znatno slabijim mogućnostima i kapacitetima zbrinula u ratu”, napominje Glavašević.

Ima razumijevanja za specifične probleme svake države koja nevoljko prihvaća izbjeglice, ali smatra da je nastupila situacija u kojoj, prije svega, treba biti čovjek.

“Ne možemo si dozvoliti da gradimo zidove upravo zato što je EU nastala na ideji rušenja zidova, a ne građenja novih. Iskreno sam mislio da smo bodljikavu žicu ostavili u najmračnijim razdobljima kao što je Drugi svjetski rat. Nažalost, nisam bio u pravu. Ipak, ako shvatimo da nitko ne odlazi iz svojeg doma bez velike nevolje, ali i da su to ljudi kakvi smo i sami bili, dakle u potrebi, koji su izgubili sve, siguran sam da možemo bolje od nekih naših susjeda. Vjerujem da ćemo svojim primjerom pokazati kako otvorenog srca možemo biti neovisno kakve je tko nacionalnosti, vjeroispovIjesti ili boje kože”, kaže Glavašević.

Stanovnici Tovarnika za primjer

Komentatorica tportala Helena Puljiz, ipak, poziva na razmišljanje “hladnom glavom”, ali i upozorava da je hrvatska vlast ostavila dosta toga nejasnog u procesu prihvata izbjeglica.

“Sudeći prema činjenici da nas je samo par sati prije nego su krenuli na hrvatske granice, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić i dalje uvjeravao kako izbjeglice neće ovamo, sve skupa ne sluti na dobro. No, trebamo im dati šansu, jer tek ćemo vidjeti kako je i je li Hrvatska spremna za suočavanje s izbjegličkom krizom. U svakom slučaju, nemamo ksenofobnu vlast, poput Mađara, i, srećom, imamo uzorne odnose s islamskom vjerskom zajednicom u Hrvatskoj, pa se nadam kako se tinjajuća mržnja prisutna na u virtualnom svijetu društvenih mreža neće preliti u stvarni život”, navodi Puljiz.

Žao joj je, kako konstatira, što se Hrvatska “već ranije nije iskazala” i pozvala barem 1.000 ljudi koji bježe od ratova da utočište potraže u Hrvatskoj, jer su brojni hrvatski građani iskazali želju da pomognu. Kao primjer ističe građane i lokalnu vlast u Tovarniku, koji “nisu zaboravili da je netko njima, kad su zbog rata morali napustiti svoje domove, pružio utočište i već u prvim danima ove nove europske izbjegličke krize poručili su da izbjeglice primaju raširenih ruku”.

“Pred Slavonijom i Baranjom je veliki test i jasno je da ga nije lako položiti. Unatoč brojnim zlikovcima koji šire mržnju prema svemu i svima koji su drukčiji, a onda i prema izbjeglicama s Bliskog istoka i Afrike, očekujem da će građani Hrvatske položiti ispit čovječnosti i primjerom pokazati kako se pomaže ljudima u nevolji”, zaključuje Helena Puljiz.

Izvor: Al Jazeera