Javne kuhinje, tajno siromaštvo

Piše: Nedim Botić

Širom Bosne i Hercegovine i 20 godina nakon završetka ratnih sukoba, umjesto novih radnih mjesta, otvaraju se javne kuhinje, koje ugroženim i nezaposlenim ljudima osiguravaju po jedan obrok dnevno.

Logično bi bilo da životni tokovi vode u drugom smjeru, da se kuhinje zatvaraju, a otvaraju firme koje bi ljudima omogućile da žive od svog rada. No, to su i dalje samo puste želje.

Gase se firme s dugogodišnjom tradicijom, a sitno poduzetništvo sve teže posluje. Mnogi se odlučuju da napuste zemlju trbuhom za kruhom. Plate i penzije su sve niže, a troškovi života sve viši. Zadnjih godina zabilježen je drastičan rast cijena hrane, goriva, režijskih i prevoznih troškova. Zapanjujuća je spoznaja da su cijene osnovnih prehrambenih artikala skoro dostigle, a u nekim slučajevima i prestigle, cijene tih artikala u razvijenijim zemljama Evrope i Amerike. Sve je to mnoge građane dovelo na rub siromaštva.

“Kako imati volje za ostankom u Bosni i Hercegovini i daljnjim radom ako se veliki broj ljudi budi ujutro strahujući hoće li danas imati šta jesti?”, pita se Jasmin Spahić, predsjednik Muslimanskog dobrotvornog društva Merhamet u Kozarskoj Dubici.

Obrok za 70 ljudi

Kao mlad i ambiciozan čovjek, upustio se u projekat poboljšavanja ekonomskog statusa socijalno ugroženih ljudi u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Nakon zatvaranja graničnog prelaza u samom srcu opštine prije dvije godine, propadanja mnogih firmi i kapitalnih preduzeća, odseljavanjem mladih i urušavanja privrednog života, Dubičanci su prepušteni sami sebi i nemilosrdnoj borbi za opstanak.

Suočena sa sve težim uvjetima življenja, uprava Merhameta se odlučila na pokretanje Narodne kuhinje “Život”, koja obezbjeđuje humanitarnu pomoć i obroke za više od 70 osoba svih nacionalnosti.

“Htjeli smo pomoći ljudima koji doslovno gladuju i nemaju novca da kupe običan hljeb. Želimo na ovaj način natjerati državu da radi svoj posao i da povede više računa o socijalnim kategorijama kojih je svaki dan sve više. Gladan čovjek je gladan čovjek, tu ne treba biti politike. Naša misija je uvijek ista, a to je pomoći svima bez obzira na vjeru ili naciju”, ističe Spahić.

Kuhinja “Život” je s radom počela tokom 2012. godine, s početnih 25 korisnika, da bi njihov broj rastao iz godine u godinu. Sve je više onih koji imaju potrebu za ovakvom pomoći, pa čak i mlađih ljudi, koji su ostali bez zaposlenja. Ponajviše je starih i iznemoglih koji nemaju srodnike koji bi im pomogli.

Uključila se i opština

“Bez pretjerivanja mogu reći da svaki dan imamo određen broj ljudi koji nam dolazi da se raspitaju kako mogu postati korisnici javne kuhinje. Mi ne određujemo korisnike, jer to radi Centar za socijalni rad, gdje se mora proći sva procedura, snimanje socijalne karte i na osnovu toga se vidi da li postoje svi uslovi da neko postane korisnik javne kuhinje”, navodi Spahić.

Kao i svim ostalim javnim kuhinjama u Bosni i Hercegovini, i kuhinji “Život” je potrebna finansijska pomoć. Za početak njenog rada Ministarstvo lokalne uprave bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska je odobrilo 20.000 konvertibilnih maraka (oko 10.000 eura), mada su potrebe dvostruko veće.

Sve do 2013. godine donator je bila i Vlada RS-a, ali je u 2014. godini  iz budžetskih sredstava odobreno svega 2.500 KM (oko 1.250 eura), što nije dovoljno da podmiri troškove rada za jedan mjesec.

Tokom 2015. godine pomoć resornog ministarstva je u potpunosti izostala te od tada kuhinja “Život” opstaje isključivo zahvaljujući donacijama i pomoći drugih humanitarnih organizacija.

Značajnu podršku radu kuhinje “Život” su iskazale opštinske vlasti u Kozarskoj Dubici. Svjesni teške ekonomske situacije, ali i potrebe tamošnjeg stanovništva, opštinske vlasti su u više navrata podržale aktivnosti Merhameta, ali i pomogli opstanku kuhinje “Život”.

Ništa bez radnih mjesta

“Za opštinu Kozarska Dubica je od posebnog značaja dobar suživot između svih građana bez obzira na nacionalnu pripadnost. Opština na godišnjem nivou na račun Merhameta uplati sredstva od 1.000 do 5.000 KM [od 500 do 2.500 eura], u skladu sa mogućnostima, ali pomoć daje i u vidu donacije hljeba na godišnjem nivou u vrijednosti od 10.000 KM [5.000 eura], kao i tehničku pomoć za izradu projekata. Opština će stajati kao partner i u finansijskom dijelu kod aplikacija projekata Merhameta prema drugim donatorima”, kazao je Miroslav Tica, načelnik Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti, dodavši da je u planu proširenje saradnje s ovim udruženjem, koje je kroz svoj rad pokazalo da to zaslužuje.

Kako dalje, pitaju se iz uprave Merhameta. Rješenje vide u otvaranju novih radnih mjesta i samozapošljavanju, jer humanitarna pomoć obezbjeđuje samo trenutno, a ne trajno zbrinjavanje socijalno ugroženih ljudi. Na tom planu već su pokrenuti konkretni koraci, koji, između ostalih, uključuju najam zemlje i zasada poljoprivrednih kultura, na čijoj su obradi angažirani korisnici kuhinje.

“Samo s radnim mjestom se može osigurati egzistencija čovjeku. Posebno akcenat stavljam na porodice koje su se vratile na svoja ognjišta i danas nemaju posao i prepuštene su same sebi. Nama hitno treba, prije svega, da mladi ljudi kažu dosta podjelama, nacionalizmu i lažima. Trebamo krenuti u zajedničku borbu za svoju zemlju i krenuti što prije u podizanje fabrika i otvaranje novih radnih mjesta”, zaključio je Spahić.

Izvor: Al Jazeera