Jan Fabre: Prihvatanjem smrti više cijenimo život

Uživam da budem umjetnik, da istražujem, otkrivam i kreiram, kaže Jan Fabre (Ustupljeno Al Jazeeri)

Povodom projekta koji obuhvata izložbu ranih radova Praznik malih prijatelja, monodramu Noćni pisac u izvedbi glumca Slobodana Beštića i objavljivanje treće knjige Noćni dnevnik 1992-1993, jedan od najznačajnih savremenih svetskih multimedijalnih umetnika Jan Fabre posetio je Beograd.

Svojevrstan praznik za ljubitelje umetnosti i sve one koji su željni da pokušaju da rekonstruišu mehanizam stvaranja vrhunskog flamanskog umetnika realizovan je saradnjom Kulturnog centra Beograd, Narodnog muzeja, Narodnog pozorišta i Angelos studija iz Antwerpa.

Jan Fabre nije prvi put u srpskoj prestonici. Njegova predstava Moć pozorišnih ludosti izvedena je 1984. godine na 18. Bitefu. Tada je dobio nagradu za režiju, a isto priznanje poneo je i 2017. za intrigantnu predstavu Olimp u trajanju od 24 sata. Svoje radove izlagao je na najznačajnijim međunarodnim izložbama, ali i u muzejima kao što su Luvr i Ermitaž.

Izložba Praznik malih prijatelja prikazuje umetnikove radove s kraja sedamdesetih godina dvadesetog veka i njegovu inicijalnu inspiraciju. Još od ranog detinjstva, izučavajući insekte, otpočeo je stvaranje posebnog univerzuma u kojem insekti kao specifični simboli memorije sveta prate metamorfozu čovečanstva.

‘Inspiraciju pokreće radoznalost’

Sve je počelo kada je plavom hemijskom olovkom pratio trag bube, a kasnije su došli detaljni monumentalni crteži, skulpture i instalacije kojima tumači ljudske aktivnosti, odnos života i smrti. U izložbenom prostoru mogu se videti šator, mikroskop, bočice koje je mladi Fabre koristio za izučavanje svojih malih prijatelja, niz crteža i skulptura, ali i instalacija Pozorište paukova za koju kustoskinja Joana de Vos kaže da je umetnikova simulacija života.

Postavka u Narodnom muzeju je jedan od ključeva za dublje razumevanje vizuelnog stvaralaštva Jana Fabra.

Sve je počelo kada je Jan Fabre plavom hemijskom olovkom pratio trag bube

„Za mene više od četrdeset godina postoji imaginacija o svetu prirode. Pronalazio sam prave načine kako da sve pretočim u reči i crteže. Stvaram sopstveni mitski univerzum. Za mene je veoma važan jezik kojim izražavam svoju umetnost. Bilo da je reč o dnevniku koji pišem ili instalacijama, pozorišnim predstavama. Važna mi je snažna veza između slika i teksta“, kaže Fabre.

Govoreći o tome šta ga inspiriše, rekao je da je to radoznalost, odnosno, zadovoljenje radoznalosti.

„Inspiraciju pokreće radoznalost, zapravo zadovoljenje moje radoznalosti. Uživam da  budem umetnik, da istražujem, otkrivam i kreiram. Kada pišem, ja crtam, kada crtam, ja pišem. Bilo da pravim instalacije ili pišem sve je povezano. Sve me može inspirisati. Mala ptica, anđeli, otpaci na zemlji… Sve“, dodaje.

Fabre navodi da je, kao mladić, dva puta bio u komi, zbog čega je izjavio da živi u „postsmrtnom stadiju“.

Koma utjecala na stvaranje

„Jednom sam u komi bio osam, a drugi put dvanaest dana. Izlaskom iz kome svakim pokretom moji prsti su prihvatali svet. Spektakularno! Svaki udah je predstavljao nešto važno i to je imalo veliki uticaj na moje crtanje, pisanje, moj rad na sceni. Ideja o pozajmljenom vremenu, post-mortem stadijumu života. Prihvatanjem smrti život više cenimo“, kaže Fabre.

Pod datumom 12. mart 1979. Jan Fabre je u dnevniku zabeležio: „Svake noći radim do zore. Ne stižem da spavam, mnogo fantaziram. U ovom času sam pauk koji zna da piše i crta i koji želi da promeni svet. Ja, pauk, znam da se penjem uza zidove i da hodam po tavanici s glavom nadole“. A gotovo petnaest godina kasnije piše: „Insekti nemaju gospodara, stalno su u pokretu. Oni ne raspoznaju visinu i dubinu i njihovo poimanje prostora se razlikuje od našeg. A kako se taj život umnožava, kako reaguje… to me fascinira.“

U okviru prikaza različitih polja kreativnog angažmana Jana Fabra, pored izložbe i trećeg toma dnevnika koji je objavio Kulturni centar Beograd, na sceni Narodnog pozorišta monodramu Noćni pisac izveo je glumac Slobodan Beštić. Tokom procesa stvaranja Beštić je posetio Antwerp i radio sa slavnim umetnikom.

„Dobio sam samo tekst, nisam znao izgled predstave. Naučio sam tekst i bio spreman za rad po ceo dan. Jan je praktično od prvog dana kada sam stao na scenu počeo da mi daje indikacije iz kojih sam shvatio da radim sa vrhunskim majstorom. Svaka njegova indikacija je pokrivala različite sisteme glume. Nismo mi teorijski pričali o tome nego sam to prepoznavao i shvatao koliko mi je sve to jednostavno, vrhunski i koliko mogu sa takvim indikacijama kao glumac da se otvorim istog časa na sceni što nama u pozorištu recimo treba tri meseca rada. U tom smislu je on majstor. Kao što u svojoj vizuelnoj umetnosti, tako i u pozorištu, spaja sve stilove glume i od njih je napravio vrhunski sistem koji je ovoga puta bio baziran na skoro klasičnom teatru“, rekao je Beštić.

Beštić: On mi je bio kao dar od Boga

Dodaje da je bio iznenađen dubinom Fabrovih indikacija i „zahteva“ od njega, kao najklasičnijeg glumca koji igra na scenama Shakespearea i druge komade koji ne pripadaju performativnoj i plesnoj umetnosti.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Međutim, u tome je on otpočeo individualni proces rada sa mnom kao sa glumcem. Otvorio sam se na način na koji sam mislio da se nikada neću više otvoriti, da je taj žar otišao iz mene odavno i da sada živim na staroj slavi. Govorim vam vrlo intimno, znate. Ovo mi je bio kao dar od Boga, za mene kao umetnika. Svaku moju glumačku manu mi je rekao sa puno humora. Oljuštio me od šablona, od svega što sam pokupio igranjem po raznim serijama, vratio me na umetničku vertikalu. Bio je toliko nežan, pristojan, human, duhovit, podržavao me. Stavljao mi je visoke zahteve, toliko visoke da ja u nekom trenutku ne mogu do daha da dođem i borim se sa sobom. Uživao sam u tome. Išao sam do kraja, preterivao da vidim gde je granica. Tekst koji govorim su njegovi ideali, ali ja sam nešto prepoznao. Razumeli smo se u zanatskom, tehničkom smislu do savršenstva. I u tom ljudskom sam se stvarno predao“, kaže Beštić.

Pozorišna kritičarka Ana Tasić se kratko osvrnula na tek odigranu predstavu Noćni pisac.

„Iz predstave se na jednostavan način izlivaju i filozofske misli o umetnosti i životu i o pogledu na suštinske stvari postojanja. Beštić je dokazao svoj talenat i moć transformacije i taj spoj dramske i fizičke igre na sceni je u svakom pogledu izvanredan. Ono što je specifično je tehničko savršenstvo ove predstave u minimalizmu. Reditelj je hteo svoj način rada do kraja da izvede u ovoj predstavi. Publika prepoznaje pravu umetnost, nešto što ih pokrene, što im se direktno obraća“, rekla je.

Vujić: Glazuru daju glumci i igrači

Posle stajaćih ovacija za Slobodana Beštića, na scenu je kročio Jan Fabre u društvu upravnice Narodnog pozorišta Ivane Vujić koja mu je uručila Plaketu nacionalnog teatra. U neposrednom razgovoru sa publikom osvrnuo se na rad sa glumcem.

„Beštić je izuzetno posvećen. Veoma je profesionalan i strastven. Bilo je veliko zadovoljstvo raditi sa njim. Moj rad je ništa bez sjajnih glumaca. Glazuru svakog dela daju glumci i igrači. Reditelj ih samo vodi“, rekla je.

Premijernom izvođenju predstave prisustvovao je i Kun Adam, ambasador Kraljevine Belgije u Srbiji, koji je imao pitanje za umetnika. Ambasadora je interesovalo da li je Fabrov rad prihvaćen u međunarodnim okvirima na isti način kao u rodnom Antwerpu koji je kosmopolitski grad.

„Da budem iskren, mnogo sam poštovaniji u Parizu, Londonu, Rimu nego u Belgiji. Još od osamdesetih moji radovi, izložbe i performansi u svetu su prilično dobro prihvaćeni, a u Belgiji, pa svakojako. Vi ste diplomata, zato ću ispričati priču koja se dogodila pre petnaestak godina. Morao sam da se selim, da menjam više stanova, jer sam bežao od nacionalista koji su hteli da me pretuku. Ja sam za kralja i kraljicu. Ja sam protiv ekstremnog nacionalizma i nasilja. Tako da meni nekada u Belgiji nije lako“, odgovorio je Fabre.

Izložba ranih radova, crteža, skulptura i instalacija Jana Fabra Praznik malih prijatelja postavljena je u Narodnom muzeju do 5. aprila, a monodrama Noćni pisac biće deo stalnog repertoara Narodnog pozorišta.

Izvor: Al Jazeera