Jagma za Jerusalem

Nedavne vanjskopolitičke odluke SAD-a otvorile su još jedno poglavlje u dugoj historiji nadmetanja za nadležnost nad islamskim svetim mjestima. Nakon što je SAD priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela i premjestio svoju ambasadu tamo, pitanje ko dobija kontrolu nad svetim mjestima u ovom gradu (treće najsvetije mjesto u islamu nakon Meke i Medine) došlo je u prvi plan.

Trenutno je jordanski kralj Abdullah II čuvar muslimanskih i kršćanskih svetih mjesta u okupiranom Jerusalemu, ali prisutna su nagađanja da bi „sporazum stoljeća“, koji je Trumpova administracija obećala ponuditi kao rješenje za palestinsko-izraelski sukob, mogao prebaciti nadležnost na lozu Saud.

U martu je kralj Abdullah nagovijestio da postoje aktuelne tenzije između Amana i Rijada u vezi ovog pitanja rekavši da se na njega vrši pritisak da promijeni svoj stav u vezi okupiranog Jerusalema. Onda je u aprilu kralj Mohammed VI od Maroka također stupio u ovu svađu najavivši da će grant u nepoznatom iznosu biti dostupan za restauraciju džamije Al-Aksa i njenog kompleksa – prvi te vrste u proteklih mnogo godina.

Osim Jordana, Saudijske Arabije i sada Maroka, izgleda da se i Turska takmiči za utjecaj u Jerusalemu. Sve četiri ove države polažu historijska prava na liderstvo u muslimanskom svijetu i sve četiri su izgleda odlučne da igraju glavnu ulogu u budućnosti ovog svetog grada.

Stara rivalstva

Nije prvi put da su se kuća Saud i kuća Hašim sukobile u vezi svetih islamskih mjesta. Preci kralja Abdullaha, Hašemiti, za koje se smatra da su potomci poslanika Muhammeda, stoljećima su vladali Mekom prije nego što su ih smijenili Saudi. Abdul Aziz Ibn Saud, otac saudijskog kralja Salmana, je 1920. izazvao vladavinu Sharifa Husseina bin Alija, čukundjeda kralja Abdullaha u Meki i cijeloj regiji Hidžaza (najzapadniji dio moderne Saudijske Arabije), u konačnici porazivši njegove snage i istjeravši Hašemite iz ovog svetog grada.

Dvojica sinova Sharifa Husseina uspostavili su monarhije u Iraku i Transjordanu uz pomoć Velike Britanije, ali samo je druga opstala do danas. Jordanska monarhija je stekla nadležnost nad kršćanskim i muslimanskim svetim mjestima u Jerusalemu 1924. nakon pada Osmanskog carstva, koje je stoljećima vladalo Palestinom.

I Hašemiti i Saudi dijele historijski animozitet prema Osmanlijama. Osmanski sultan Selim I je 1517. godine preuzeo kontrolu nad Mekom i Medinom i učvrstio osmansko pravo na halifat; Hašemiti su bili prisiljeni da mu se zakunu za vjernost. Četiri stoljeća kasnije, Sharif Hussein od Meke poveo je arapski ustanak protiv Osmanlija, potpomognut Britanskim carstvom. I Saudijci su se sukobljavali sa osmanskim snagama tokom 19. i početkom 20. stoljeća, dok su pokušavali proširiti teritorije pod svojom kontrolom. Iako je halifat rasformiran i Osmansko carstvo preobraženo u sekularnu republiku 1924, posljednjih godina je turska vlada pokušavala zauzeti vodeću poziciju unutar muslimanskog svijeta.

Uprkos činjenici da je marokanska Alevitska dinastija bila udaljeni posmatrač ove borbe između Osmanlija, Saudijaca i Hašemita u vezi islamskih svetih mjesta, ona je ipak uspjela razviti i održati poseban odnos sa Jerusalemom. Preci kralja Mohammeda VI, koji, kao i Hašemiti, potječu od poslanika Muhammeda, podržavali su sveta mjesta u ovom gradu i njegove stanovnike stoljećima.

Vremenom se u Jerusalemu oformio marokanski kvart u kojem žive mnogi muslimani iz Magreba. Kada ga je izraelska vlada uništila nakon rata 1967, mnoge od njegovih stanovnika je kralj Hassan II (djed kralja Mohammeda) preselio u Maroko. Historijska uloga koju je Rabat odigrao u podržavanju ovog svetog grada priznata je 1975, kada je na samitu Organizacija za islamsku saradnju (OIC) marokanski kralj izabran da vodi novouspostavljeni Jerusalemski komitet, koji je dobio u zadatak da adresira razne izazove s kojima se ovaj grad suočavao pod izraelskom okupacijom.

Nove stvarnosti

Danas su neka od ovih starih rivalstava i potraživanja historijske legitimnosti ponovo isplivala na površinu iako se geopolitička situacija znatno promijenila od početka 20. stoljeća. Zahvaljujući velikom prihodu od nafte, Saudijska Arabija se pojavila kao jedna od najmoćnijih država u arapskom svijetu.

Kasnih 1960-ih, Rijad je intenzivirao svoju „diplomatiju čekovne knjižice“, podržavajući finansijski bivše neprijatelje kao što su Egipat i Jordan kako bi im pomogao da se oporave od poraza u arapsko-izraelskom ratu iz 1967. Posljednjih godina su saudijski fondovi pomogli i Kairu i Amanu da stabiliziraju svoje prenapregnute ekonomije usred političkih previranja.

Dok je na Jordan izvršen pritisak da prihvati finansijsku pomoć, on posmatra sa rastućom zabrinutošću saudijska nastojanja da stekne više utjecaja u Jerusalemu u proteklih nekoliko godina.

U decembru 2017, manje od dvije sedmice nakon što je SAD zvanično priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela, kuća Sauda je jasno obznanila svoju namjeru da ospori hašemitsko pokroviteljstvo tokom sastanka Arapske inter-parlamentarne unije, tijela koje objedinjuje predstavnike u Parlamentu arapskih država. Na ovom događaju, saudijska delegacija je izgrdila svoje jordanske kolege protiveći se spominjanju jordanske historijske uloge u vezi svetog grada u nacrtima dokumenata.

Saudijsko-izraelsko približavanje

Nekoliko mjeseci kasnije, Saudijska Arabija je najavila grant od 150 miliona dolara da podrži upravljanje jerusalemskom islamskom imovinom. U međuvremenu je saudijski prestolonasljednik tražio načine da intenzivira saudijsko-izraelsko približavanje i navodno je podržao američki „sporazum stoljeća“.

Jordan sada strahuje da bi Trumpova administracija, sa izraelskim odobrenjem i ohrabrenjem Saudijske Arabije, mogla predložiti da se uspostavi administracija pod supervizijom Saudijaca nad jerusalemskim islamskim svetim mjestima, što ne bi samo umanjilo ulogu koju Palestinska samouprava igra u jerusalemskim pitanjima, već bi u praksi i ukinulo jordansko pokroviteljstvo.

Jordan je u odgovoru poduzeo mjere, uključivši se više u jerusalemska pitanja i tražeći regionalnu podršku. U februaru je najavio da je oformljeno Vijeće za islamsku baštinu sačinjeno od važnih palestinskih osoba (uključujući neke koji su učestvovali u masovnim protestima protiv metalnih detektora koje je Izrael postavio u džamiji Al-Aksa 2017) i dat mu je zadatak da se pozabavi nekim od najhitnijih pitanja s kojima se okupirani Jerusalem suočava.

U martu je kralj Abdullah otputovao u Maroko i susreo se s kraljem Mohammedom VI, tražeći njegovu političku podršku. Marokanski kralj se obavezao i javno je afirmirao da je odbrana Jerusalema „glavni prioritet“ za njegovu državu. Mjesec dana kasnije, najavio je specijalni grant koji će pomoći sa restauratorskim radovima na džamiji Al-Aksa.

Podrška Turske

Jordan je u vezi jerusalemskog pitanja također tražio podršku od drugog važnog regionalnog igrača: Turske. U februaru je kralj Abdullah posjetio ovu državu da diskutuje o palestinskom pitanju, između ostalih. Ranije je jordanski kralj prisustvovao na oba sastanka OIC-a koje je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan sazvao da bi diskutovali o statusu Jerusalema i zabrinjavajućim događajima u Palestini, iako je navodno Saudijska Arabija izvršila pritisak na njega da to ne čini.

Turska već godinama lobira za vodeću poziciju u islamskom svijetu, a Palestina je posebna fokusna tačka ovih nastojanja. Turske humanitarne organizacije su postale veoma aktivne u Gazi i na Zapadnoj obali, kao i razne islamske organizacije sa pozamašnim budžetima. Ankara podstiče vjerski turizam u Jerusalemu i finansira različite humanitarne inicijative, uključujući izgradnju studentskog doma za studente Univerziteta Al-Quds, osiguravanje obroka za ramazan, renoviranje historijskih lokacija i kuća itd. Također je dala Palestincima pristup osmanskim arhivama koje su dokumentovale vlasništvo nad zemljištem, što bi moglo pomoći u borbi protiv izraelske eksproprijacije zemljišta.

Sva ova nastojanja i rastuća popularnost Turske u Palestini zabrinjavaju Saudijsku Arabiju, posebno zato što su ove dvije države sada dio dvije suprotstavljene osovine na Bliskom istoku. Ovaj jaz je dodatno učvršćen 2017. kada su Saudijska Arabija, UAE, Bahrein i Egipat nametnuli blokadu Kataru.

U konačnici, naredna dešavanja u borbi za Jerusalem bit će određena odredbama „sporazuma stoljeća“, koji će, kako se očekuje, biti otkriveni naredni mjesec. Koji god budu američki prijedlozi za upravljanje svetim mjestima u Jerusalemu, to će sigurno dodatno pojačati rastuće podjele između arapskih država, koje su samo deceniju ranije bile u potpunosti složne u vezi statusa Jerusalema i preduslova za mir sa Izraelom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera