Oglasi

Ja sam musliman, smijem li letjeti?

Hoće li biti nužno da muslimani prijavljuju svoj identitet prije ukrcavanja na avion?
Izbacivanje muslimana iz aviona više nije izolirani incidentAP

Piše: Khaled A Beydoun

Teško je naći fraze koje su manje prijeteće od fraze "ako Bog da". Te tri riječi izgovaraju predsjednički kandidati tokom predizbornih kampanja, političke ličnosti i medijski eksperti na vodećim medijskim mrežama, a postale su sastavni dio u američkoj govornoj komunikaciji.
Izraz izražava nadanje, optimizam, čak i u današnjim sekularnim Sjedinjenim Američkim Državama. Doista, teško je naći drugu frazu koja izaziva manje straha, te koja ulijeva više utjehe od "ako Bog da".

Ovo isto bi trebali da važi i kada se "ako Bog da", odnosno Inshallah, izgovori na arapskom. Ali ne važi. Posebno danas, kada se ukorijenio strah od svega povezanog sa islamom – prije svega arapskog jezika.

Ovaj iracionalni strah je posebno naglašen u putničkim avionima, gdje mašta, u malom prostoru zatvorenih, putnika sa islamofobnim sklonostima dobija na zamahu i slobodno se širi.

Sve povezano sa "muslimanskim terorizmom", bez obzira da li se radi o uobičajenoj nošnji ili frazi koja se koristi u govoru, može izazvati iracionalni strah i zauzvrat dovesti do izbacivanja putnika koji je musliman, koji govori arapski ili "koji nalikuje na muslimana".

Ova izbacivanja više nisu izolirani incidenti, nego su postali diskriminatorni uzorak i uobičajena praksa na putničkim letovima u Americi.

Uzorak izbacivanja

Na nacionalnom terenu gdje islamofobija silovito raste, podilaženje iracionalnim islamofobičnim strahovima putnika i nadziranje arapskog jezika u avionu je postao običaj u industriji tokom letova na ne tako prijateljski nastrojenim nebima.

Devetog aprila je Khairuldeen Makhzoomi izbačen je iz aviona kompanije Southwest nekoliko minuta prije polijetanja. Student Berkeleya, na Univerzitetu u Kaliforniji, te Iračanin sa američkim državljanstvom, odlučio je da pozove svog ujaka u Bagdadu kako bi razgovarali o skupu Ujedinjenih naroda, na kojem je Makhzoomi ranije prisustvovao u New Yorku.

"Nazvao sam ga i pričao sam mu o tome… i on mi je kazao da ga nazovem kada stignem u Oakland, na šta sam mu ja odgovorio: ' Inshallah, inshallah, nazvat ću te kad stignem'".

Razgovor na arapskom i prije svega spominjanje riječi "Allah" u okviru riječi "Inshallah" dovelo je do toga da je jedna zabrinuta putnica napustila avion. Vratila se dvije minute kasnije, u pratnji dva policajca koji su naredili Makhzooomiju da napusti avion.

Makhzoomi je nakon toga izložen agresivnom ispitivanju, pretresu njegove prtljage te oduzimanju novčanika, što je uslijedilo nakon osjećanja stida i nelagode koji prate nasilno izbacivanje iz aviona.

"Osjećao sam se potlačenim. Bio sam preplašen", rekao je Makhzoomi o svojoj emotivnoj povredi, kojoj je kao šlag na tortu stigla uvreda Southwesta, koji je odbio da mu dozvoli da se ukrca na drugi let, kako bi se vratio u Kaliforniju.

Izbacivanje Makhzoomija iz aviona Southwest Airlinesa zbog izgovaranja riječi "inshallah" je samo posljednji u nizu nasilnih islamofobičnih izbacivanja iz komercijalnih aviona.

Muslimanska porodica je izbačena iz aviona United Airlines koji je letio iz Chicaga u martu nakon upita o "osiguravanju dječijeg sjedišta", te u decembru 2015, kada je "zatraženo da avion napuste" trojica muškaraca iz Južne Azije te putnik Arap. Trojica muškaraca koji su morali napustiti avion su muslimani, dok je četvrti muškarac Sikh.

"Muslimanski" izgled ili jezik dovodi do porasta sumnji o mogućem terorizmu, dok kombinacija ta dva faktora pojačavaju islamofobiju putnika.

Uzimajući u obzir da ova islamofobna izbacivanja nisu ekskluzivna samo za jednu aviokompaniju, s obzirom da je do njih došlo u avionima kompanija Southwest, United te American Airlines u protekla četiri mjeseca, rizik da iz aviona nasilno budu izbačeni arapski i muslimanski putnici, ili drugi koji su podložni mašti islamofoba, na rekordnom je nivou.

To dovodi do pitanja da li putnici koji se suočavaju sa islamofobijom u avionima trebaju prikriti i zamaskirati svoj muslimanski identitet.

Prijavljivanje prije leta

Za Arape i muslimane koji se spremaju za let u današnjoj Americi, "prijavljivanje" ima potpuno novo značenje.

Osim bilježenja prisustva, fraza obuhvata razmišljanje o izražavanju ličnog identiteta za Arape i muslimane prije ukrcavanje u avion. To znači razmišljanje o tome koja obilježja identiteta treba prikriti ili zamaskirati, te svjesna odluka da se izbjegava korištenje arapskog jezika – ili bilo kojeg jezika koji nalikuje arapskom – tokom vremena provedenog u avionu.

Doista, mnogi Arapi i muslimani koji lete putničkim avionima odlučuju da "dovedu u red prilikom prijavljivanja" svoja etnička ili vjerska obilježja prije ukrcavanja, te naknadno sudjeluju u rasnim ili vjerskim radnjama koje smanjuju šansu da budu identificirani kao "muslimanski teroristi", te da istovremeno ugode iracionalnom strahu putnika.

Predstavljanje kao nemusliman tokom leta te prikrivanje identiteta potpunim prelaskom na korištenje engleskog jezika je uobičajen fenomen za arapske i muslimanske avioputnike ovih dana.

I dok je "dovođenje u red tok prijavljivanja" moguće za rasno nejasne Arape i vjerski neprimjetne muslimane kao što sam ja, to nije moguće za grupe koje se fino uklapaju u stereotipne karikature Arapa, kao što su Sikhi – koji, ironično, nisu ni Arapi ni muslimani.

Isto važi i za muslimanke koje nose marame, vjerske službenike, te, kada je u pitanju njihov jezik, za avioputnike koji govore samo arapski, urdu, farsi, paštunu, ili neki drugi jezik koji se diskurzivno povezuje sa islamom ili se smatra "terorističkim jezikom".

"Dovođenje u red prilikom prijavljivanja" je jedna od opcija za Arape, muslimane ili one koji izgledaju kao muslimani prije leta, ali to nije i jedina opcija.

Arapski kao aktivizam

Mogućnost, ili nemogućnost, da se "dovedu u red prije prijavljivanja", međutim, označava težinu problema sa kojim se danas susreću arapski i muslimanski avioputnici. Sa jedne strane, pričanje na arapskom u avionu može dovesti do izazivanja sumnji i brzog izbacivanja. Ali sa druge, pričanje na arapskom je vid aktivizma koji razotkriva apsurdnost ovih iracionalnih strahova.

Apsurdnost koja jednog dana može natjerati putničke kompanije kao što su Southwest i United Airlines da ugode raznim rasnim, vjerskim i jezičkim različitostima svoje korisničke baze, umjesto da ugode islamofobnim stavovima manjine.

Prikrivanjem arapskog ili muslimanskog identiteta ili izbjegavanje korištenja arapskog jezika predstavlja kapitulaciju stavu da je arapski povezan sa terorizmom. I dok je govor vid protesta za koji se teško može reći da je radikalan, on zorno ilustrira rast islamofobije u radikalnoj politici i javnosti u današnjoj Americi.

Ja sam odabrao potonju taktiku - korištenje arapskog jezika kao vida otpora – koja ima svrhu da direktno prizemlji nekontroliranu islamofobiju koja je zahvatila današnje avioprevoznike, koja pogađa milione arapskih, muslimanskih i "onih nalik na muslimane" putnika širom buduće Amerike.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.