Izraelsko-saudijsko neprijateljstvo stavljeno pod persijski tepih

Mladi saudijski prijestolonasljednik je savršen saveznik – sve dotle dok Izrael ne bude morao platiti tešku političku cijenu: da otvori istinsku šansu miru sa Palestincima (Reuters)

Bliskim istokom vladaju promenljiva savezništva i periodične promene odnosa snaga, pa ni jedno neprijateljstvo nije toliko sveto da bi trajalo, ni jedno savezništvo nije toliko sveto da ne bi bilo raskinuto.

Bilo je vreme kada su, u skladu sa mesijanskim vizijama kralja Abdulaziz Ibn Sauda o muslimanima i Jevrejima, Saudijci učeni da Izrael predstavlja najveću pretnju ne samo njihovoj Kraljevini, već i Palestincima, Arapima i čitavom muslimanskom svetu.

Osnivač vladajuće dinastije je Jevreje nazivao „prevrtljivim“, „prevarantima“ i „lutalicama“ protiv kojih treba pokrenuti sveti rat, džihad.

„Jevreji nemaju pravo na Palestinu, a njihov zahtev je čin nepravde nezabeležen u istoriji ljudskog roda“, revoltirano je kralj 1938. pisao tadašnjem američkom predsedniku Franklin D. Rooseveltu.

Kakav bi tragičan šok prvi monarh arabijske kraljevine doživeo kada Saudijcima kuća Sauda danas poručuju da saradnja sa istorijskim neprijateljem ne samo da je moguća, već i neophodna kako bi se suprotstavilo još većoj pretnji – Iranu.

Izrael i Saudijska Arabija su pod persijski tepih gurnule istoriju omraza i danas slave početak divnog partnerstva. U Izraelu glasno, u Saudijskoj Arabiji samo po koridorima kraljevske palate. Zvanično, i jedni i drugi demantuju salto mortale, ali javno flertovanje više nije tajna.

Decenijama su saudijski lideri širili naraciju da, uprkos činjenici da dve zemlje nikada nisu bile direktno suprotstavljane u ratu, konflikt sa Izraelom simboliše bitku između muslimana i Jevreja. Iran je promenio pravila igre.

Savršen saveznik

Režim u Teheranu postao je snažan amalgam uvećavajuće bliskosti Izraela i Saudijske Arabije. Izrael je zadovoljan što Rijad predvodi antiiransku alijansu. Saudijci su finansirali i naoružavali protivnike velikog iranskog saveznika u Siriji. Ušli su u rat u Jemenu, ne zbog Jemenaca koji što se Rijada tiče mogu da umru od gladi, već da bi blokirali uticaj Teherana. Žele da zaustave šiitske Hezbollahe i zato su oborili libanskog premijera koji je sa njima živeo u miru. Upozoravaju palestinski Hamas da ne obnavlja veze sa Iranom.

Saudijcima odgovara da niko ne pita šta su dosad učinili da blokiraju izvoz šiitske revolucije u Irak? Šta su uradili u Siriji posle sedam godina građanskog rata? Šta u Jemenu tokom blizu tri godine od njihove vojne intervencije? Šta u Libanu protiv Hezbollaha?

Mladi saudijski prestolonaslednik Mohammed bin Salman je savršen saveznik – sve dotle dok Izrael ne bude morao da plati tešku političku cenu: da otvori istinsku šansu miru sa Palestincima. Foto-finiš će odrediti po koga je neočekivano pragmatsko savezništvo decenijskih neprijatelja rizičnije.

Izraelska desnica još od vremena obaranja šaha Reze Pahlavija 1979. smatra da je Iran „egzistencijalne pretnja“ Izraelu. Iran, kao i nacistička Nemačka, ima „nemilosrdno posvećenje ubijanju Jevreja“, poručio je nedavno premijer Benjamin Netanyahu jednom skupu u Vašingtonu.

Isto misli i de facto vladar ultrakonzervativne Saudijske Arabije, princ Salman. Sunitska dinastija takođe strahuje od legata ajatolaha Khomeinija i revolucionarnih poziva šiitske Islamske Republike na uklanjanje američkih uticaja na Bliskom istoku i na rušenje despotskih režima regiona.

Približavanje Izraela i Saudijske Arabije obazrivo je počelo još 1982. kada je Rijad predstavio bliskoistočni mirovni plan koji je pozivao na nezavisnu palestinsku državu, ali je sadržao i klauzulu o pravu Izraela na postojanje. Arapska mirovna inicijativa 2012. dodatno je potvrdila ideju o dve države koju će prihvatiti i ključni saveznik Izraelaca i Saudijaca – Amerikanci.

Trumpova odluka kao impuls

Nove opasnosti vodile su daljem zbližavanju od izbijanja Arapskog proleća 2011. kada su posle utvrđivanja zajedničkih neprijatelja prepoznati zajednički interesi. Zazor prema Iranu u međuvremenu je sve vreme pojačavan zbog rastućeg uticaja Teherana po regionu. Nov moćan impuls vezuje se za 2015. kada je, u vreme administracije Baracka Obame, sklopljen nuklearni sporazum Teherana sa velikim silama. Lider Izraela i mladi prestolonaslednik procenjuju da je vreme da se isprave „veliki promašaji“.

Mnogi arapski izvori su poslednjih godina izveštavali da se princ Salman sastajao sa više izraelskih zvaničnika: u luci Eilat na Crvenom moru 2015, na marginama samita Arapske lige u Jordanu u martu ove godine, u „ratnoj sobi“ u kojoj SAD koordinišu svoje aktivnosti sa Rijadom i Amanom.

Najnoviji impuls zbližavanju dao je Donald Trump odlukom o Jerusalimu. Saudijska Arabija je zaštitinik islama, domovina Verovesnika Muhammeda i dva sveta mesta, Meke i Medine. Kraljevina istovremeno ne prikriva nameru da od Egipta preuzme ulogu lidera arapskog sveta. Ako je postojalo mesto od koga se očekivalo da prikupi svu ljutnju Palestinaca, Arapa i 1,6 milijardi muslimana na Trumpovu odluku, onda je to trebalo da bude Rijad.

Zašto je saudijski prestolonaslednik simptomatično izbegao da određenije osudi američku administraciju ograničavajući se na uopšteno “razočaranje” i očekivanu frazu o pravu Palestinaca na Istočni Jerusalim kao glavni grad buduće države?

Zašto se o Jerusalimu nije oglasio Muhammad al-Issa, šef Svetske muslimanske lige, organizacije koja je decenijama poznata kao promoter ekstremne vehabističke verzije islama, institucije koja je bila inkubator raznim sunitskim džihadistima?

Princ Salman je prestolonaslednik, zamenik predsednika Vlade, ministar odbrane, predsednik Saveta za ekonomske i poslove razvoja. Ima apsolutnu vlast koju je od imenovanja za prestolonaslednika u junu uspostavio strahom i šarmom. Bavi se mnogim temama, a da li je saradnja sa Izraelom tajna agenda njegove “Vizije 2030”, ambicioznog reformskog programa brzih promena?

Mračni period

Muhammad al-Issa promoviše sada „umereni islam“, osuđuje verski fanatizam i ponosno govori o vezama koje je izgradio sa jevrejskim rabinima po Evropi i Americi, o nedavnoj poseti sinagogi u Parizu, o međureligijskom dijalogu, a da li i on radi na uspostavljanju veza sa Izraelom kako bi se Iran blokirao sada, a protiv njega se borilo kasnije?

Šta se dogodilo da saudijski visokodostojanstvenici od antiizraelske tradicije zadrže samo prepoznatljivi ogrtač thawb i sandale na nogama, a vode rizičnu politiku koja lako može da ima bumerang efekat?

U jednom od najmračnijih perioda američko-arapskih odnosa poslednjih decenija, Saudijci govore o novoj viziji odnosa sa SAD, podržavaju Trumpov još nedefinisan mirovni plan za rešenje izraelsko-palestinskog konflikta, ali sve češće naglašavaju potencijal saudijsko-izraelskog partnerstva.

Izraelski ministar za obaveštajne poslove Yisrael Katz nedavno je u intervjuu za saudijski online list Elaph pozvao princa Mohammeda da poseti Izrael! Iako je list taj deo propustio da objavi, vest je odjeknula kao novi signal približavanja dve zemlje koje nemaju diplomatske odnose. Katz je Saudijsku Arabiju nazvao liderom arapskog sveta i predložio da Kraljevina bude sponzor izraelsko-palestinskog mirovnog procesa: „Izrael bi bio srećan da učestvuje u takvim pregovorima“.

Pre toga, isto glasilo imalo je intervju sa šefom izraelskog Generalštaba koji je odjeknuo kao svojevrsna senzacija jer je to bio prvi put da neki visoki izraelski vojni zvaničnik govori za saudijske medije. General Gadi Eisenkot nazvao je Iran „stvarnom i najvećom pretnjom u regionu“.

Dve zemlje se oko toga slažu. Iako rizičan, izraelski rezon je razumljiv: ako je Trump odlukom o priznavanju Jerusalima kao glavnog grada Izraela u velikoj meri, ili barem za dogledno vreme, eliminisao SAD kao posrednika, neka to onda budu Saudijci – kao arapska filijala američke politike.

Promjena osjećanja

Suprotstavljanje Iranu može da bude osnov saradnje, ali kako stvari sada stoje – bez obzira na strateške interese i Iran – običan Arapin to doživljava kao izdaju. Može li princ Salman da preko noći izbriše decenije indoktrinacije? Može li tako lako da promeni politiku ne izazivajući otpor koji bi morao godinama pažljivo da se otklanja? Može li da ublaži arapski gnev zbog politike prema Palestincima u vremenima kada mirovni sporazum deluje kao fatamorgana u pesku?

Egipćani su 1978. prvi sklopili mir sa Izraelom, ali osećanja Egipćana malo su se od tada promenila. Prestolonaslednik Salman bi to morao da ima u vidu.

Ukoliko procenjuju da će probleme rešiti neočekivanom taktičkom srdačnošću sa Izraelom, prinčevi u Rijadu ozbiljno rizikuju imidž među Arapima i muslimanima širom sveta. Mnogi princu Salmanu već zameraju ne samo što izbegava da osudi Trumpovu odluku, već i to što ne pominje izraelski ekspanzionizam, judaizaciju Zapadne obale i Istočnog Jerusalima, tretman Palestinaca, blokadu Pojasa Gaze – višegodišnju opstrukciju uspavanog mirovnog procesa. Umesto toga, prestolonaslednik govori o svetloj budućnosti saradnje sa Izraelom kada se uspostavi mir.

Stižu prva upozorenja. Princ Turki al-Faisal, sin kralja Faisala ubijenog 1975, bivši saudijski obaveštajni šef, u penziji je na sebe preuzeo ulogu ključnog posrednika sa Izraelom, svakako ne bez dozvole zvaničnika. Ipak, nagoveštavajući da će arapsko-izraelsko približavanje biti propraćeno arapsko-arapskom konfrontacijom, Turki je bio jedan od retkih Saudijaca koji je najoštrije kritikovao Trumpa.

„Krvoproliće i zločini definitivno će pratiti Vaš oportunistički pokušaj zbog izbornih rezultata“, poručio je bivši ambasador u SAD u pismu američkom predsedniku.

Ambiciozni i militantni saudijski prestolonaslednik ne odustaje, pa u pro-izraelsku formaciju okuplja i druge članice Saveta za saradnju zemalja Zaliva, sem Katara koji Saudijci – zaboravljajući na sopstvenu promociju džihadizma – optužuju za preveliku bliskost Teheranu i za finansiranje islamskih terorističkih grupa po Bliskom istoku.

Diskretne posjete

Ujedinjeni Arapski Emirati uredno prate Saudijce u unapređenju bezbednosne i obaveštajne saradnje sa Izraelom u zajedničkoj konfrontaciji prema Iranu. Izraelski liberalni Haaretz je ovog juna objavio ekskluzivnu vest da se Netanyahu u hotelu u Njujorku 28. septembra 2012. tajno sastao sa šefom diplomatije UAE-a, šeikom Abdullahom bin Zayedom Al Nahyanom.

U Emiratima se nalazi izraelska diplomatska misija akreditovana pri Međunarodnoj agenciji za obnovljivu energiju (IAEA) sa sedištem u Abu Dabiju. Da li su zvaničnici posećivali Izrael, nema potvrda. Ako jesu, bili su veoma diskretni.

Nedavno im se pridružio i Bahrein, još jedna zemlja koja nema diplomatske odnose sa Izraelom i više se oslanja na kontakte sa jevrejskim, a ne izraelskim partnerima. Početkom meseca velika delegacija iz male kraljevine boravila je više dana u Izraelu, uključujući Jerusalim.

Putovanje je, indikativno, ostvareno neposredno pošto su dvojica američkih rabina prenela da kralj Hamad bin Isa al-Khalifa smatra da je došlo vreme da se prekine dugogodišnji arapski bojkot Izraela – motivisan pre svega neostvarenim zahtevom za stvaranje palestinske države i povlačenja Izraela sa teritorija okupiranih u ratu 1967.

Bahreince je primio ministar komunikacija Ayoub Kara, jedini arapski član Netanyahuovog kabineta.

„Biće još iznenađenja u godinama koje dolaze“, izajvio je Kara. „Svedoci smo velikog interesovanja država Zaliva za razvoj saradnje sa Izraelom“.

Poseta nije bila zvanična, promovisala je kraljevu politiku verskih sloboda i koegzistencije, ali je nov signal uvećavajuće bliskosti zalivskih monarhija sa Izraelom i rizika koju ta saradnja nosi: grupa je u vreme žestokih protesta u Jerusalimu zbog Trumpove odluke nameravala da poseti treće najveće svetilište islama, džamiju Al-Aqsa, ali im obilazak nije bio dopušten, pisao je kairski Egypt Today.

Probni balon

Palestinci su bili besni.

„Smatram ovu posetu izdajom palestinskog naroda“, napisao je na Twitteru Ebrahim Sharif, bahreinski sekularni političar koji je nekada predvodio stranku Waad.

Da li je Bahrein, tradicionalno liberalniji od svojih konzervativnih suseda, samo prethodnica, probni balon odluke da Zaliv prizna Izrael i pridruži se Egiptu i Jordanu, jedinim arapskim zemljama koje imaju mirovni sporazum sa jevrejskom državom? Kralj Hamad svakako nije u istom političkom rangu u kome su princ Salman ili prestolonaslednik Emirata, šeik Mohammed bin Zayed, ali to što je kralj lično odobrio posetu nagoveštava da saradnja sa Izraelom definitivno izlazi iz okvira tajnosti.

U toku je složena igra sa neizvesnim rezultatom. U to su nedavno mogli da se uvere i vrhunski šahisti Izraela koji su bili pozvani na međunarodni turnir u Rijadu. Trojica top velemajstora odlučila su se na bojkot potvrđujući da izraelsko-saudijski reapprochment nije harmonično približavanje već neizvestan i opasan proces koji podjednako deli kako Arape, tako i Jevreje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera