Izrael: Model za ekstremnu desnicu

Brazilski predsjednik Bolsonaro pozdravlja izraelskog premijera Netanyahua u Rio de Janeiru 28. decembra 2018. (Reuters)

Brazil je 15. decembra prošle godine otvorio trgovinski ured u Jerusalemu i objavio kako će uskoro premjestiti svoju ambasadu iz Tel Aviva u grad o kojem postoji spor. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izrazio je zahvalnost kazavši kako Izrael „nema boljih prijatelja od naroda i Vlade Brazila“.

Brazilska podrška naseljeničkom kolonijalizmu i vojnoj okupaciji u Palestini dio je šireg globalnog trenda desnog krila, ekstremne desnice i fundamentalističkih pokreta koji podržavaju cionizam kao model uspješnog provođenja rasističkih politika.

Jačanje brazilske podrške

Vjerski nacionalista i bivši vojnik kapetan, brazilski ekstremno desničarski predsjednik Jair Bolsonaro je poznat po patrijarhalnim, ženomrzačkim i rasističkim komentarima. Uvrijedio je izbjeglice iz Afrike, Bliskog istoka i sa Haitija nazvavši ih „ološem čovječanstva“, napao LGBT populacije i zalagao se za nejednakost žena. Bolsonarov režim neki posmatrači opisuju kao fašistički.

Po preuzimanju ureda 2018. godine, Bolsonaro je raskrstio sa umjerenim stavom južnoameričke države prema Palestini. Tokom predsjedničke kampanje, Bolsonaro se zalagao za zatvaranje palestinske ambasade u Braziliji, nazvao Palestince „teroristima“ i obećao izmještanje brazilske ambasade u Jerusalem. Tokom izbornih skupova, izraelska zastava se često pojavljivala uz brazilsku. Nakon izborne pobjede Bolsonara, visokopozicionirani  diplomatski izvor je za izraelski list Haaretz kazao kako će „Brazil biti bijel i plav“, navodeći boje izraelske zastave. Kao predsjednik, Bolsonarova prva zvanična posjeta kao državnog čelnika van Amerika je bila u Izraelu i bio je toplo dočekan u Tel Avivu gdje je svoju ljubav prema Izraelu iskazao na hebrejskom.

Izrael je odgovorio sa zanosom. Od samog početka njegova predsjednikovanja, Izrael je na Bolsonara gledao kao na novog saveznika. Kada je Netanyahu prisustvovao inauguraciji Bolsonara, pozdravili su ga brazilski kršćanski evanđelisti koji su izdali posebnu marku povodom 70. godišnjice naseljeničko-kolonijalne države. Na njoj je bilo Netanyahuovo lice i hebrejska riječ „spasitelj“.

Evanđelisti

Bolsonaro je dobio podršku brazilske evanđelističke populacije koja brzo raste i koja, pošto ima otprilike 45 miliona sljedbenika, ima politički i društveni utjecaj.

Brazilski evanđelistički pokret ima veze sa američkim kolegama. Sa jakim predstavnicima u američkoj Vladi, među kojima su potpredsjednik Mike Pence i državni sekretar Mike Pompeo, bijeli evanđelisti tvore konzervativnu bazu Republikanske Stranke i velikom većinom podržavaju Donalda Trumpa.

Izrael je od centralne važnosti za cionističke evanđeliste koji vjeruju kako jevreji moraju biti okupljeni u Palestini kako bi bilo pokrenuto drugo dolaženje Isusa. Čitajući historiju kroz religiozne naočale, evanđelistički cionisti vide uspostavu države Izraela 1948. kao ispunjenje vjerskog proročanstva. Izrael je tako izdignut iznad međunarodnog prava i obaveza prema ljudskim pravima.

Idoliziranje Izraela

Kršćanski cionisti nisu sami u svojoj podršci i divljenju Izraelu. Desničarski i ekstremno desničarski pokreti i političke partije iz cijelog svijeta također idoliziraju Izrael jer na cionistički kolonijalni projekt gledaju kao na uspješan model evropske dominacije nad domorodačkom populacijom država u razvoju.

Preuzimanjem ultrakonzervativnih briga o demografskom razvoju multikulturalnih društava za provođenje islamofobne, bjelačke supremacijske i drugih rasističkih ideologija, različiti ekstremno desničarski pokreti se poklapaju u svojoj privrženosti cionizmu.

Oblici pritvaranja stanovnika, kao što su zabrane putovanja, deportacije, izgradnje zidova i masovno pritvaranje, dugo su prisutni u praksi Izraela i testirani na Palestincima. Izrael je pretvorio islamofobne i orijentalističke stavove u genocidne politike koje mnogi sljedbenici ekstremne desnice vide kao inspiraciju za rad vlastitih država.

Evropska ekstremna desnica

Desničarski ideolozi lako kombiniraju antisemitizam sa proizraelskim stavom. Osnivač cionizma Theodor Herzl je 1895. godine predvidio kako će „antisemiti postati naši najovisniji prijatelji, a antisemitske države naši saveznici“.

Iako se antisemitizam i cionizam strukturalno presijecaju, pošto oba ovise o kolektivnoj politizaciji Jevreja kao „Ostalih“, trenutna kretanja su ovu jezivu alijansu učinila nemogućom za ignoriranje.

Ekstremno desničarske stranke su sve više dio etabliranog političkog spektra širom Evrope. Austrijske ekstremno desna Slobodarska partija (FPO) i njemačka ekstremno desna Alternativa za Njemačku (AfD) uvrstile su cionizam u svoje regresivne ideologije, smatrajući Izrael primjerom stvaranja rasističko/rasne hijerarhije. Obje stranke su dio glasnih antisemita.

Dok odbacuje prava Palestinaca, evropska ekstremna desnica je retorički zlostavljala palestinsku populaciju daljim jačanjem islamofobne propagande i opravdavanjem svog vlastitog antisemitizma. Izraelska nezakonita naselja na Zapadnoj obali se često predstavljaju kao granica Zapadne civilizacije. Neki od primjera, bivši lider FPO-a Hans Christian Strache objavio je kako je njegovo srce sa naseljenicima. Holandski islamofob Geert Wilders je poručio Palestincima da napuste Palestinu i odu u Jordan, opravdavši etničko čišće nje. Ekstremno desničarska stranka Švedski Demokrati se bore za priznanje Jerusalema kao izraelske prijestolnice.

Saradnja

Izraelski režim se dugo stavlja uz globalnu političku desnicu i, naročito za vrijeme Netanyahua, ponosno sarađuje sa ekstremnom desnicom. Čak i slavi neke istaknute ekstremno desničarske ličnosti kao što je italijanski političar Matteo Salvini za koga kažu kako je „veliki prijatelj Izraela“.

Među izraelskim ekstremno desničarskim „prijateljima“ je i mađarski Viktor Orban. Poznat po svojim islamofobnim i stavovima protiv izbjeglica, Orban je hvalio mađarskog nacističkog saradnika Miklosa Horthyja koji je nadgledao ubijanje pola miliona Jevreja u Mađarskoj.

Još jedan prijatelj je filipinski lider Rodrigo Duterte koji je zloglasan po svojim rasističkim, homofobnim i seksističkim izjavama. Duterte se nekad pohvalno poredio sa Hitlerom i šalio se na račun žrtava holokausta. Uprkos tomu, kasnije je posjetio Izrael i, sa Netanyahuom, bio dio memorijalne službe u memorijalnom centru holokausta Yad Vashem. Tokom posjete je potpisao ugovore o istraživanju nafte i novim poslovima sa oružjem.

No, ovo sve nije šokantno onome ko prati ekstremnu desnicu i izraelski Vladu. Zapravo, Jerusalem je ključno ukrštanje cionista i antisemita.

Nakon posjete memorijalnom centru holokausta, Bolsonaro je kazao kako je Nacizam bio ljevičarski i socijalistički pokret, te tako se uključio u revizionizam holokausta. Ovo je, međutim, u skladu sa vlastitim historijskim revizionizmom Netanyahua. Izraelski premijer je ranije tvrdio kako „Hitler nije želio iskorijeniti Jevreje“, pogrešno propagirajući teoriju o umiješanosti Palestinaca u holokaust.

Otvaranje ambasade

Na otvaranju nove ambasade Trumpove administracije u Jerusalemu 2018. godine, evanđelistički pastori Robert Jeffress i John Hagee su predvodili molitve. Istaknuti televanđelist Jeffress ranije je tvrdio: „Ne možete biti spašeni ako se Jevrej“. Odbacio je Islam, Mormone i Judaizam. U pokušaju da opravda jevrejska naselja u Palestini, osnivač cionističke organizacije Christians United fo Israel Hagee je koristio Bibliju da racionalizira holokaust, tvrđeći: „Bog je poslao lovca. Lovac je neko sa oružjem i on vrši silu nad vama. Hitler je bio lovac.“

Kako se ova dešavanja otkrivaju, Palestina/Izrael je u centru pažnje regresivnih vlada, političkih partija i pokreta iz cijelog svijeta. Bijeli supremacisti, antisemiti, neonacisti i vjerski fundamentalisti nalaze inspiraciju u cionizmu za mnoge ciljeve. Bilo da im je cilj prikrivanje antisemitizma, daljih rasističkih politika ili pokretanje apokalipse – dok god slave izraelsku Vladu, oni će biti prihvaćeni kao prijatelji.

Danas, Tel Aviv brzo sklapa prijateljstva sa novim desničarskim vladama, gdje god da se pojave. Taj pristup se vidi u Južnoj Americi, mimo Brazila. Venecuela i Bolivija su dugo bili među istaknutim protivnicima Izraela međunarodno. Karakas je prekinuo veze sa cionističkom državom nakon rada u Gazi 2008-2009. Bolivijski lider Morales je Izrael proglasio „terorističkom državom“, nakon što je osudio njegove ratove protiv Palestinaca. No, Juan Guaido, „privremeni predsjednik“ Venecuele koga je nametnuo SAD, odmah je priznat od strane Izraela i pokušava ponovo uspostaviti diplomatske veze. Kontraverzna privremena čelnica Bolivije Jeanine Anez, koju podržava SAD, odmah je uspostavila veze sa Izraelom i ukinula vizna ograničenja.

Uprkos stajanju uz globalnu desnicu, Izrael i dalje ima podršku liberalnih i ljevičarskih politika Zapada i, zbog duboko uvriježenog Orijentalizma u euro-američku sferu, cionistička država se često shvata kao liberalna demokratska ispostava na Bliskom istoku. Kao rezultat toga, opresija nad Palestincima nastavlja jačati i širiti se mimo političkih ideologija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera English