Između Evrope i Balkana: Trideset godina demokratije u Sloveniji

U povodu održavanje okruglog stola “Kako je nastajala samostalna i nezavisna Republika Slovenija – 30 godina kasnije” u Ljubljani u organizaciji Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)  analiziramo društveno-političke procese u ovoj bivšoj jugoslavenskoj republici.

Referendum o neovisnosti Slovenije održan je 23. 12. 1990. godine, a na njemu je za nezavisnost glasalo 88.5% građana. Slovenija je na osnovu volje većine građana 25. 04. 1991. proglasila neovisnost.

Historijski grijeh prema „Izbrisanim“

Slovenija je po mnogim ekonomskim parametrima bila i ostala najbogatija republika bivše Jugoslavija, a da li isto možemo reći za pitanja demokratije, poštovanja ljudskih prava, korupcije itd.

Doc. dr. Zijad Bećirović, direktor IFIMES-a za Al Jazeeru kaže da svaka država pa i Slovenija ima svoje  „historijske grijehove“.

„Sasvim sigurno su to „Izbrisani“. Dakle, građani iz republika bivše SFRJ, koji su imali stalni boravak u Sloveniji poslije njenog osamostaljivanja su nezakonito izbrisani iz evidencije stalnog prebivališta. Radi se oko 25.000 pojedinaca, a to je dovelo do tragedija ne samo pojedinaca nego čitavih porodica. Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je presudio da država Slovenija mora obeštetiti te građane.“

Dr. Bećirević dodaje da se slično desilo i sa štedišama Ljubljanske banke, te dodaje da je prisutno i iskorištavanje radnika iz bivše Jugoslavije na što su upozorile organizacije za ljudska prava.

„U poređenju sa ostalim državama nastalih iz SFRJ Slovenija je relativno demokratska država s tim da se ključne odluke donose u izvaninstitucionalnim krugovima, a ne u institucija kao što je parlament, koji je ustvari transmisija neformalnih centara moći. Ljudska prava morali bi se poboljšati, jer prema zapadnim standardima i tu postoje ozbiljni nedostaci. A što se tiče korupcije, radi se o bogatoj zemlji, i onda je korupcija izražena na sofisticiraniji način nego u državama regije. Još uvijek je korupcija prijetnja razvoju i prosperitetu države“, smatra dr. Bećirević.

Nije se snašla u EU

Slovenija je postala članica Evropske unije 1. maja 2004. godina kada je u grupi od 10 novih članica bila ekonomski najrazvijenija.

„U međuvremenu druge države su više napredovale od Slovenije jer nije najbolje iskoristila članstvo, a razlog je u tome što je poslije ulaska u EU došlo do snažne konfrontacije između društvenih elita. Finansijska kriza dovelo je do ubrzanja tog procesa i znatnog propadanja Slovenije“, smatra dr. Bećirević.

Iako se površinom i brojem stanovnika Slovenija ne može upoređivati sa Hrvatskom i Srbijom njen politički uticaj na Balkanu je prisutan, ali kako ističe dr. Bećirović mnogo manji nego prije desetak godina.

„Utjecaj Slovenije na Balkanu bio je mnogo veći prije desetak godina nego sada. Razloga za to je više, ali i u orijentaciji Slovenije prema Srednjoj Europi i općenito prema Zapadu. Još uvijek Slovenija ima solidnu ekonomiju, i ukoliko se postigne opći društveni konsenzus društvenih elita može se napraviti značajan iskorak. Nažalost tog koncensusa još uvijek nema. Slovenija mora sebi postaviti nove ciljeve, unatoč tome što je članica EU, NATO, OECD, Euro zone. Stavovi da će država u osnovi slijediti politiku zvaničnog Brisela ukazuju na to da država nema jasne vizije za budućnost.“

Dr. Bećirević smatra da Slovenija mora pronaći vlastita rješenja i realizirati vlastite interese, što znači da mora razvijati bilateralne odnose izvan EU i tražiti nova tržišta.

Da Slovenija ima problem sa demokratijom pokazuju zdanja dva ciklusa kada su na vlast došla nova lica koja su umnogome poremetili dosadašnje procese.

„Zabrinjavajuća je činjenica, da postojeće političke elite pokušavaju na svaki način sprječavati regrutiranje novih političkih elita i stvaranje političke konkurencije, što je smisao demokracije. Pokazalo se vrlo rizičnim da su se u dva posljednja izborna ciklusa pojavile stranke, Stranka Mire Cerara (SMC) i Lista Marijana Šareca (LMŠ), koje su osnovane neposredno pred izbore i kasnije su formirali Vladu i čija je vladavina bila porazna za Sloveniju. Bukvalno „sa ulice“ su izabrani ljudi, koji su preuzeli vođenje države, a suodlučuju o sudbini EU, NATO i drugih asocijacija kojima Slovenija pripada. O tim ljudima se ne zna mnogo, što govori da je slovenska demokracija još uvijek ranjiva ako se može takoreći jednostavno „sa ulice“ doći na vlast“, zaključuje dr. Bećirević.  

“Riječ Bosanac pogrdan naziv za sve nas s juga”

„Slovenija, iako zadnjih mjeseci ima izrazito desničarsku vladu, jeste demokratično društvo u kojem se poštuju ljudska prava, što je daleko od toga da standardi poštivanja ne bi morali biti mnogo strožiji, iako su zasigurno bolji od onih u (drugim) balkanskim državama. Ovdje se, što nikako nije nevažno, čuju i poštuju glasovi nevladinih organizacija koje se bore za ljudska prava. I postoje mehanizmi na nivou države koji mogu pomoći obespravljenim,“ smatra Adriana Kuči, novinarka i spisateljica.

Ona ističe da kao strankinja nikada nije doživjela direktan ispad ksenofobije niti je stekla osjećaj da mi je nešto uskraćeno zato što dolazi iz Sarajeva.

„Svjesna sam da je ksenofobija prisutna, kao i islamofobija, kao i česta mržnja prema Romima, pogotovo zanimljiva u dijelovima Slovenije u kojim ih uopće nema, te i otpor prema migrantima. Ovdje su već godinama parade ponosa normalna stvar, ali u svakodnevnom govoru je sasvim normalno bez stida dati homofobnu izjavu. Jasno je, iako nije opravdanje, da sve to temelji na strahu, neznanju i na nesigurnosti, umjesto na solidarnosti.“

Da je Slovenija kulturološki još uvijek dio Balkana svjedoči mnogo uspješnih pojedinaca u kulturi, politici, sportu iz drugih jugoslavenskih država te odnos prema manjinama.

„U Sloveniji nije neobično čuti, čak i od intelektualaca da je riječ »Bosanac« uvreda, pogrdan naziv za sve nas »s juga«,  ili da se hodža s džamije »dere« ili vidjeti da trenutno vladajuća stranka na predizborni plakat napiše koliko državu košta jedan migrant i onda to poredi sa socijalnim transferima za svoje građane i na taj način podstiče mržnju“, zaključuje Kuči.

Džamija u Ljubljani nakon 50 godina

„Svako stanje jedne zajednice u prostoru gdje prevladava kao većinska kultura druga zajednica, je fluidno i nešto što se stalno mjenja tako da razvoj same manjine puno zavisi od aktuelne vlade i vlastitog angažmana. U odnosu na 90-te možemo slobodno reći da je stanje bolje. Sve veći je broj mladih članova manjina koji su visoko obrazovani i aktivni u društvu“, smatra mr. Ahmed Pašić, višegodišnji bošnjački aktivista za prava Bošnjaka u Sloveniji.

Pašić ističe da je Islamska zajednica je potpisala sporazum sa Vladom tako da je dosta urađeno na tom području, međutim još uvijek ima puno posla na strani gdje se očekuje doprinos muslimana.

„Jedan od većih problema koje vidim je nedostatak institucionalnog i sistematskog pristupa za učenje bosanskog jezika. Slovenska djeca u BiH imaju mogućnost učenja maternjeg jezika, a ako želite upisati vaše dijete na čas bosanskog jezika u Sloveniji, te opcije trenutno nema“, dodaje Pašić.

Ljubljana, odnosno muslimani glavnog grada Slovenije su nakon 50 godina borbe dobili džamiju, što sa druge strane povećava odgovornost vjernika za položaj i imidž islama i muslimana u Sloveniji.

„Koliko će sama džamija utjecati na poboljšanje imidža, zavisi puno od nas samih jer džamija u Ljubljani nije samo džamija. Ona je ogledalo svih nas i bilo bi dobro omogućiti što veći broj aktivnosti široj javnosti da se upravo kroz džamiju upoznaju sa pravim činjenicama o islamu. Iz džamije treba slovenskoj javnosti poslati poruku solidarnosti i zahvalnosti da se u slovenskom društvu može bez straha i legalizirane diskriminacije biti musliman“, zaključuje Pašić.

Izvor: Al Jazeera