Izloženi predmeti ubijene djece Sarajeva

Sjećanje na ubijene mališane treba postati kolektivno, a ne sjećanje samo njihovih najbližih srodnika (AP)

U prostorijama Sarajevskog ratnog teatra – SARTR postavljena je izložba predmeta djece ubijene tokom opsade Sarajeva 1992-96, autorice Arme Tanović-Branković i realizatora, Udruženja roditelja ubijene sarajevske djece.

Predmeti su postavljeni na malene bijele pijedestale i zidove.

Tu su dječiji crteži i stranice iz njihovih ratnih dnevnika, štedna knjižica za račun na koji nikad nije uplaćen novac, tenisice koje je neko dijete nosilo kad je ubijeno, sanke na kojima se spuštalo kad je pala granata…

Izloženi su i klikeri, koji se čuvaju u posebnoj kutiji za nakit, čestitka za Osmi mart koju je jedna djevojčica napravila svojoj mami, a ubijena je dva dana nakon toga.

Užas gubitka djeteta

Na ovoj tužnoj izložbi su i naočale bez jednog stakla. Nekad ih je nosio Adnan Hodžić, dječak koji je imao 14 godina i tri mjeseca kada je ubijen.

Na jednom pijedestalu su i dva malena dječija fudbalska dresa: Crvene zvezde i Sarajeva.

Ispred je crno-bijela fotografija dječaka u zagrljaju Darka Pančeva.

Ove stvari pripadale su Mirzi Imamoviću, ubijenom kada mu je bilo samo pet godina.

Iza Samira Ibrahimagića (1983-92) ostala je domaća zadaća, u kojoj je napisao kako ih je u školi posjetio režiser Ademir Kenović, koji ih je naučio šta je animirani, a šta igrani film…

Na ovoj tužnoj izložbi su i naočale bez jednog stakla: nekad ih je nosio dječak Adnan Hodžić.

Autorica, likovna umjetnica i asistentica na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, nakon što je i sama postala majka, počela je razmišljati o roditeljima ubijene sarajevske djece.

Razmišljala je o tome kako se roditelji, 20 godina poslije, nose s užasom gubitka djeteta.

Ona navodi kako je dokumentarnim karakterom izložbe htjela da njihovo prisustvo osjetimo na način koji osjećaju njihovi roditelji.

Da sjećanje na njih postane kolektivno, a ne sjećanje njihovih najbližih srodnika.

Djeca su sutrašnji suci

Ispred pijedastala, s nekoliko medvjedića i slikom Sanele Hasković, čiji je deveti rođendan bio 15 dana nakon pogibije od granate, njena majka ostavila je grančicu jorgovana i tiho izgovorila: “Trebala bih da vodam unučad. Ja stavljam cvijeće na njenu sliku.”

Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Fikret Grabovica rekao je kako je izložba važna iz aspekta promoviranja istine.

Među izloženim predmetima su i oni koji su pripadali njegovoj jedanaestogodišnjoj kćerki Irmi (1982-93).

Tu je čestitka za Osmi mart koju je jedna djevojčica napravila svojoj mami, a ubijena je dva dana nakon toga.

Uz poruku da se zločin počinjen nad sarajevskom djecom nikad ne ponovi te podršku inicijativi pred Tužilaštvom da se pokrene istraga o (planski) ubijanoj sarajevskoj djeci, umjetnički direktor Modula memorije i direktor SARTR-a Nihad Kreševljaković kazao je: “Djeca, to su naši sutrašnji suci.”

Cilj organizatora je da izložba bude predstavljena i u gradovima regije jugoistočne Evrope te dio predmeta bude izložen u budućem Muzeju opsade Sarajeva, čiji će jedan dio u cjelosti biti posvećen zločinima nad djecom.

U Sarajevu je ubijeno više od 1.500 mališana.

Izložba će biti postavljena do 15. maja.

Izvor: Agencije