Izgubljena medijska sloboda

Novinari se boje da će novi zakoni o medijima dodatno pogoršati očajno stanje u vezi sa slobodom govora i informiranja (Al Jazeera)

Piše: Atanas Kirovski

“Zakon je pretvorio u pužev korak ono što je moglo postati orlov let.” Friedrich Schiller

Vladajuća većina u makedonskom Parlamentu donijela je nove zakone o audiovizuelnim medijskim uslugama. Tajming je bio idealan – dan nakon godišnjice crnog ponedjeljka, najsramnijeg dana u povijesti Makedonije, kada su iz Parlamenta nasilno izbačeni novinari sa njihovih radnih mjesta iz Sobranja, kako je objasnila policija, “zbog njihove sigurnosti”.

Vladajuća VMRO-DPMNE bi ovaj zakon  sigurno donijela ranije, ali albanski koalicioni partner u Vladi DUI (Demokratska Unija za integracije) do sada nije htjela pristati da glasuje za zakon kojem su se žestoko protivila novinarska udruženja. Stranka Alija Ahmetija je nedvojbeno dobila neke političke koncesije da bi promijenila stav i na kraju je podržala zakon.

Na potvrdu golog oportunizma nismo mnogo čekali. Već narednog dana poslanica DUI-ja Ermira Mehmeti je u javnoj polemici na socijalnim mrežama, obraćajući se poslaniku iz vladajuće VMRO-DPMNE Iliji Dimovskom, koji je direktor Centra za komunikacije ove stranke, poručila da mu “zakon o medijima koji je izglasan u Skupštini omogućuje da preko njegovog centra za komunikacije dijeli političke lekcije medijima, ali ne i njoj”!

Dimovski se Mehmeti samo zahvalio na podršci njene stranke u vezi sa glasanjem u Sobranju. Iskrenije potvrde šta misle o zakonu sami oni koji su ga izglasali nije moglo biti.

Ovaj makedonski politički paradoks samo potvrđuje riječi velikog britanskog flizofa Francisa Bacona: “Čudna je to želja – tražiti vlast, a izgubiti slobodu.”

Dovoljno je podsjetiti na činjenicu da su vodeće televizije u Makedoniji bile među glavnim finansijskim donatorima vladajuće stranke, a ona im se revanšira narodnim novcem od Vladinih kampanja, pošto Vlada već godinama kupuje najviše reklama, tako da nema govora o slobodnom ili fer tržištu.

Još paradoksalnije je to što je resorni ministar Ivo Ivanovski, objašnjavajući zakon, poručio da će vlasti implementirati amandmane novinarskih asocijacija i NVO sektora nakon što zakon bude donesen?! Znači, trebamo vjerovati da sada, nakon što je zakon na snazi, vlasti namjeravaju otvoriti javnu debatu i široku polemiku, te implementirati amandmane koji bi garantirali slobodu govora i informiranja.

Nemoguć dijalog

Preduvjet za bilo kakav dijalog između Vlade i Udruženja novinara Makedonije nesumnjivo mora biti prihvaćanje činjeničnog stanja u makedonskim medijima, koje Vlada uporno poriče, a to je otvorena ili prešutna cenzura u medijima, te njihova kompletna politička uzurpacija.

Dovoljno je podsjetiti na činjenicu da su vodeće televizije u Makedoniji bile među glavnim finansijskim donatorima vladajuće stranke, a ona im se revanšira narodnim novcem od Vladinih kampanja, pošto Vlada godinama kupuje najviše reklama, tako da nema govora o slobodnom ili fer tržištu.

Vlada Nikole Gruevskog je dovela Makedoniju sa 34. na 116. mjesto u svijetu po svjetskim parametrima slobode informisanja, a i samu ovu informaciju provladini mediji su pokušali sakriti i nisu je objavili, dok nisu osmislili spin, da su za to krivi kritički nastrojeni novinari.

U protekloj godini dana otišlo se i dalje. Policija je najurila novinare iz Sobranja – za što nitko nije odgovarao, i prvi put u 70-godišnoj povijesti Makedonije jedan novinar je osuđen na zatvorsku kaznu od 4,5 godine, za pisanu riječ.

Konačno, ove su vlasti na pedesetak novinara i intelektualaca koji su kanili prosvjedovati šutnjom zbog zatvorske kazne izrečene kolegi poslale specijalne postrojbe policije i onemogućile im i sam prosvjed.

Problem u vezi sa slobodom informiranja je potenciran i u izvještaju Evropske komisije, tako da se Makedonija vraća na funkcioniranje elementarnih demokratskih principa iz kopenhaških kriterija.

Podozrenje je veliko, jer ako su vlasti, zaista, imale dobru volju da pripreme liberalan zakon o medijima konsultirajući novinare, to bi učinili prije nego što su donijeli zakon, a ne nakon svršenog čina. 

Znači, dijalog je maltene nemoguć, ako vlasti smatraju da se u Makedoniji dešava procvat demokratije i da nema nikakvih problema u sferi slobode govora, dok se novinari svakodnevno tuže i zatvaraju, a u vijestima javnog servisa  koje plaćaju svi građani Makedonije barem 80% vijesti odnosi se na “zapanjujuće uspjehe Vlade”.

Teza makedonskih vlasti je da u medijima, zapravo, vlada kompletna sloboda, ali Makedonija, nažalost, ima loš imidž, zato što opozicija i “nepodobni” novinari koji su obični strani plaćenici ocrnjuju državu u inostranstvu, čime potvrđuju da su izdajice.

Paralelna udruženja

Tu je i omiljeni metod stvaranja paralelnih organizacija da bi bila oslabljena svaka akcija koju ne kontroliraju vlasti. Tako je stvorena paralelna novinarska asocijacija koju predvode Vladini megafoni.

Ne bi bili uopće iznenađeni ukoliko Vlada nakon nekog vremena objavi da je implementirala veliki broj amandmana novinarskih udruženja – koristeći provladinu novinarsku asocijaciju kao alibi.

Opasnost leži u tome što, prema novom zakonu, novinarsku djelatnost može obavljati samo novinar koji je zaposlen u nekom mediju. U praksi, velika većina ozbiljnih i kritički nastrojenih novinara  imaju problema da nađu posao.

Pitanje je kako daleko u samoponižavanju mogu ići naše tzv. kolege iz provladinog paralelnog udruženja, ne samo zbog krajnje submisivnog i totalno nekritičkog odnosa prema vlastima u izvještavanju, nego su čak i zauzeli poziciju protiv sopstvene profesije, pravdajući po svaku cijenu presudu protiv kolege, jedinu u Jugoistočnoj Evropi, dokazujući da je kolegi Kežarovskom izrečena, zapravo, minimalna kazna od 4,5 gofine robije.

Dio medija je u namjeri da se “uliže” vlastima i ocrni svog kolegu objavio sudske materijale koji su trebali teretiti Kežarovskog i potvrditi njegovu tobožnju krivnju, a, naravno, sud nije znao kako su ti materijali procurili u javnost. Ovaj Vladin dekor, koji sebe naziva novinarima, osudio je kolege što su izašli na  proteste zbog presude Kežarovskom, jer su, navodno, bili politički instrumentalizovani?!

Novi zakoni o medijima koji “trebaju stvoriti red” su prilično kontroverzni, a postoji strahovanje da se mogu zloupotrijebiti tako daleko, da Vlada arbitrarno dodijeli licence “podobnim” novinarima, a kritički nastrojenima uopće i ne izda akreditacije, u namjeri da ih spriječi da se bave ovim poslom.

Opasnost leži u tome što, prema novom zakonu, novinarsku djelatnost može obavljati samo novinar koji je zaposlen u nekom mediju. U praksi, većina ozbiljnih i kritički nastrojenih novinara imaju problema da nađu posao, zato što su mediji totalno depersonalizirani dovođenjem partijskih gumbova, koji samo slijepo izvršavaju naređenja. Sa novim zakonom stanje će biti još teže.

Radi se o strahovima. Novinari se boje da će novi zakoni o medijima dodatno pogoršati očajno stanje u vezi sa slobodom govora i informiranja u Makedoniji. S druge strane, vlasti se boje kritičkog novinarstva i žele “uvesti  red” u sferi informiranja. Ovi strahovi su nepomirljivi, a, prema Aristotelu, daleko smo od slobode, zato što “je istinski slobodan onaj koji prevlada svoje strahove”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera