Izgradnja nuklearnog bin Salmana

Poput hronične loše probave koja odbija otići, predsjednički zet Jared Kushner je opet tu i uzrokuje velike neugodnosti javnosti.

„Kushner se susreo sa saudijskim MBS-om prvi put nakon Khashoggijevog ubistva“, Al Jazeera je nedavno izvijestila. „Na sastanku su se fokusirali na ‘povećanje saradnje’ između Washingtona i Rijada, kao i na bliskoistočni mirovni proces.“

Ali na njihovom tanjiru moglo bi biti više od još jednog lažnog „mirovnog procesa“.

Kushner ima dva glavna razloga za zabrinutost dok sjedi udobno u velikom džepu saudijskog prestolonasljednika Mohammeda bin Salmana (MBS): traganje za vlastitim ličnim finansijskim dobitima i pomaganje Izraelu da ukrade šta je ostalo od Palestine. MBS također ima dva cilja dok se igra sa Kushnerom, kao sa blistavim klikerom u svom džepu: da se suoči sa Iranom i da se uspostavi kao vladajući tiranin ne samo u Saudijskoj Arabiji već diljem arapskog i muslimanskog svijeta.

Pokolj nevinih muškaraca, žena i djece u Jemenu i komadanje Jamala Khashoggija prvi su cvjetovi njegovog sna o saudijskom proljeću. Ali u svojoj potrazi za moći i slavom kroz ubijanje i uništavanje, MBS izgleda nije zadovoljan da koristi samo konvencionalne načine. Izgleda da on sada ima veliku želju da se naoruža nuklearnim oružjem i Trumpova administracija je više nego spremna da se pokori.

Kako je The New York Times nedavno otkrio, Trumpova administracija je na putu sklapanja sporazuma sa Saudijskom Arabijom da razvije svoj sektor nuklearne energije. „Probivši kroz prodaju od 80 milijardi dolara u nuklearnim elektranama, Trumpova administracija bi obezbijedila senzitivnu ekspertizu i materijale vladi čiji je de facto lider, prestolonasljednik Mohammed bin Salman, sugerisao da može željeti nuklearno oružje kao zaštitu protiv Irana i pokazao je malo zanimanja za to šta ostatak svijeta misli“, tvrdile su novine.

Na prednjoj strani ovih nastojanja, naravno, su Kushner i njegovi poslovni interesi. Ispostavilo se da kompanija koja je izbavila njegovu porodicu nakon loše osmišljenog sporazuma o nekretninama u New Yorku koji ih je doveo blizu bankrota sada namjerava prodati nuklearne reaktore u Saudijskoj Arabiji.

To je, zajedno sa drugim smicalicama, zabrinulo američki sigurnosni establišment. Njihovi pokušaji da otkažu njegovo sigurnosno raščišćenje, međutim, su u više navrata nadvladani od njegovog tasta.

Stoga, Kushner ostaje neodvraćen u svojoj potrazi da nuklearnim oružjem naoruža Saudijsku Arabiju.

U razotkrivanju ove zabrinjavajuće realnosti, američki mediji su, međutim, dali dvije pogrešne pretpostavke: jednu, da nuklearni sporazum sa Saudijskom Arabijom nekako osporava interese izraelskog vođstva; drugu, da je to rezultat neke vrste zamke za novac iz Zaljeva.

‘Otok demokratije u moru nestabilnosti’

U kolumni za The New York Times, američki novinar Nicholas Kristof daje validnu opservaciju da postoji „previše neodgovorenih pitanja o ulozi Bijele kuće u unapređenju saudijskih ambicija“. Ali on također pravi netačnu tvrdnju da se izraelska vlada „protivi“ nuklearnom naoružavanju Saudijske Arabije.

Uzimajući u obzir da je zet predsjednika Donalda Trumpa glavna sila iza „mirovnog plana“ koji ima za cilj da oduzme Palestincima sva njihova legitimna prava i legalizira izraelsku okupaciju, teško je povjerovati da on sada slijedi politiku koja je kontradiktorna izraelskim interesima.

Porodica Kushner je poznata ne samo po svojim opsežnim poslovnim interesima u Tel Avivu i podršci za ilegalna izraelska naselja na Zapadnoj obali, već i po svojim bliskim ličnim odnosima sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom.

Ako su Izraelci uspjeli ubijediti Trumpa da otkaže iranski nuklearni sporazum, zar ne bi bili u stanju da zaustave njegovu administraciju da nuklearnim oružjem naoruža Saudijsku Arabiju, ako to zaista budu htjeli? Šta sprečava Netanyahua da stane ispred UN-a sa malom bombaškom mapom, upozoravajući svijet da je Rijad blizu da stekne nuklearno oružje?

Zaista je izraelska odbrambena politika već dugo vremena fokusirana na osiguravanje da nijedna bliskoistočna država ne nabavi nuklearno oružje koje bi moglo prijetiti njegovoj sigurnosti – stoga su se desili njegovi napadi sabotaže na iranska i iračka nuklearna postrojenja.

To da izraelsko vođstvo nije previše zabrinuto zbog nuklearne Saudijske Arabije je poprilično indikativno. To znači da je normalizacija saudijsko-izraelskih odnosa napredovala u toj mjeri da se Tel Aviv osjeća dovoljno samouvjerenim da saudijski nuklearni program neće predstavljati prijetnju. To također znači da namjerava biti uključen u ovaj proces kako bi ga kontrolisao i pobrinuo se da Saudijska Arabija ne postigne vojnu jednakost sa izraelskim odbrambenim sposobnostima.

Razlog zbog kojeg je saudijski nuklearni program u interesu izraelske doseljeničke kolonije je veoma jednostavan: pokrenuo bi saudijsko-iransko rivalstvo, držeći ih u trajnom stanju rata u sjenci nuklearnog širenja, koje je dobro za cionizam i naravno za izraelsku industriju naoružanja. Držao bi populacije obje ove države preokupirane zamišljenim sunitsko-šiitskim sukobom i učinio bi da sve više zaboravljaju muku palestinskog naroda i skrnavljenje svetih mjesta u Jerusalemu.

Izgledi da ova dva regionalna neprijatelja budu zamršena u stalnom sukobu dok trče za nuklearnim programom, oslobađa Izrael da krade ostatak Palestine. To također onsažuje mit u čije je održavanje Izrael uložio mnogo napora: da je „otok demokratije u moru nestabilnosti“ na Bliskom istoku. To je mit često korišten da opravda zašto bi SAD trebao nastaviti da pruža bezuslovnu podršku izraelskoj državi.

Širenje američke ‘najbolje prakse’

U svojoj kolumni za Financial Times, britanski novinar Edward Luce nudi ključno upozorenje o opasnoj pokvarenosti Kushnerovih sporazuma sa MBS-om: „U ovom hladnom ratu, američka nuklearna diplomatija je nazvana ‘atomi za mir’. U ovom slučaju, ona izgleda više kao ‘atomi za spasenje’.“

Ali dok kritikuje Trumpovu administraciju, Luce podliježe iluzornom staromodnom Orijentalizmu, tvrdeći da je: „američka administracija ranije širila najbolju praksu na Bliskom istoku i šire – ili je barem o tome pričala. Pod gospodinom Trumpom, ovaj tok se obrnuo. Washington uvozi zaljevsku kulturu pokroviteljskog klijentelizma.“

Kada je precizno to, recite nam molim vas, SAD „širio najbolju praksu na Bliskom istoku i šire?“ Kada je bio u saradnji sa britanskom obavještajnom službom, izveo je vojni udar u Iranu, uklonivši popularnom i demokratski izabranog premijera? Ili kada je lagao svijetu da Saddam Hussein ima oružje za masovno uništenje i prkosio Ujedinjenim Nacijama, kada je izvršio invaziju na Irak, posredovavši u ubistvu stotina hiljada Iračana, kada je podsticao sektašku mržnju i potpuno uništenje infrastrukture u ovoj državi?

I kako su domaća zloba tajkuna nekretnina, optuženog za niz krivičnih djela prevare i izbjegavanja poreza, i pohlepa njegovog jednako sumnjivog zeta nekako ukorijenjene u „zaljevskoj kulturi pokroviteljstva i klijentelizma“?

Stomak mi se okrene kad vidim kako su kreatori mišljenja u SAD-u i u Velikoj Britaniji tako patološki zaboravni spram terora njihovog Orijentalizma da upravo usred procjenjivanja užasa koje njihove države čine širom svijeta, oni i dalje uspijevaju okriviti nas za to što nam rade.

Donald Trump je jednako korumpiran kao i Tony Blair ili još gore – jedan je plavokrvni Amerikanac iz New Yorka, a drugi je plavokrvni Britanac iz Edinburgha u Škotskoj. Oni su vaši, proizvod vaših društava, pa ih prihvatite.

Obojica su sijala nered i ugrozila regionalni i globalni mir u potrazi za samobogaćenjem i samouzdignućem i to ima mnogo veze sa kolonijalnim kulturama koje pozdravljaju.  Imperijalna moć koju su projicirali i iskorištavali doprinijela je umnogome ukorjenjivanju „kulture pokroviteljskog klijentelizma“, korupciji i diktaturi na Bliskom istoku i šire.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera