Izbori u Crnoj Gori, a nisu sudbonosni

Piše: Šeki Radončić

Na predstojeće crnogorske parlamentarne izbore, koji će biti održani 14. oktobra i, začudo, ne nose epitet sudbonosnih ili istorijskih, Crna Gora će izaći u dvije kolone. Jednu će predvoditi Milo Đukanović, koji je izborio crnogorsku suverenost, drugu Miodrag Lekić, bivši Miloševićev diplomata, koji se protiv te suverenosti žestoko borio.

Vladajuća Đukanovićeva Demokratska partija socijalista već je napravila predizbornu koaliciju sa višegodišnjim koalicionim partnerom, Socijaldemokratskom partijom i Liberalnom partijom. Bošnjačka stranka odlučila je da na izbore ide sama, ali je sigurno da će stupiti u postizbornu koaliciju sa sadašnjim koalicionim partnerima na državnom nivou DPS-om i SDP-om. Toj koloni će se nakon 14. oktobra priključiti i Hrvatska građanska inicijativa, kao i makar jedna od nekoliko albanskih stranaka u Crnoj Gori. Đukanović je, ustvari, postojeću koaliciju koja vlada Crnom Gorom pojačao liberalima, što taj savez sada čini naglašeno multietničkim i suverenističkim.

Predsjednik DF-a je Miodrag Lekić (65), Miloševićev i Koštuničin ambasador u Rimu.

Ovoj moćnoj koaliciji suprotstaviće će se novoformirani Demokratski front. Kako bi se stekao uvid o kakvom je savezu riječ, možda je najbolje reći koju riječ o političkim biografijama ključnih figura DF-a, kao i moćnih igrača iz sjenke. Dakle, predsjednik DF-a je Miodrag Lekić (65), Miloševićev i Koštuničin ambasador u Rimu, koji je za vrijeme NATO-bombardovanja na RAI srčano branio Miloševićeve zločine na Kosovu, vatreno pozivao Crnu Goru da uđe u rat sa NATO-om i da ne napušta Srbiju, a Markale smatrao “muslimanskim zločinom”. Na čelo DF-a je doveden kao “nestranačka ličnost” i “ugledni profesor jednog italijanskog univerziteta”, mada se ovo potonje ne može potvrditi internetskom pretragom.

Vojvoda i ‘Zemunac’

Prvi Lekićev potpredsjednik je četnički vojvoda Andrija Mandić, predsjednik ultranacionalističke partije Nova srpska demokratija, a crnogorska javnost ga pamti i po tome što je zagovarao rehabilitaciju Draže Mihailovića i tražio da Crna Gora digne spomenik koljaču Pavlu Đurišiću, koji je tokom Drugog svjetskog rata rukovodio klanjem skoro 12.000. Bošnjaka u Crnoj Gori, Sandžaku i Bosni. Mandić je više od deset dana štrajkovao glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova.

Drugi potpredsjednik DF-a je Nebojša Medojević, predsjednik Grupe za promjene, poznat po tome što je uoči crnogorskog referenduma po inostranstvu agitovao protiv crnogorske nezavisnosti, a kada je Crna Gora priznala Kosovo, protiv te odluke je demonstrirao sa stepeništa Skupštine Crne Gore. Politički protivnici ga javno zovu “Medo Zemunac”, jer je bio kolumnista u Identitetu, listu zloglasnog Zemunskog klana, gdje u svojim komentarima čerečio kasnije ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića.

U DF-u nema crnogorskih, bošnjačkih ili drugih stranka manjinskih naroda, ali postoji politički savjet, u kojem je i jedan Bošnjak.

Medojevićev zamjenik u stranci je Koča Pavlović, koji je nedavno pokrenuo neviđenu hajku i tražio hapšenje Andreja Nikolaidisa zbog njegove izjave da je Republika Srpska genocidna tvorevina. Zbog ovakvog rukovodećeg kadra, DF u Crnoj Gori zovu “Dražin front”. U DF-u nema crnogorskih, bošnjačkih ili drugih stranka manjinskih naroda, ali postoji politički savjet u kojem je i jedan Bošnjak, Ibrahim Čikić, nekadašnji član Stranke demokratske akcije Crne Gore, koji je 1994. godine, zajedno sa rukovodstvom te partije, proveo gotovo dvije godine u zatvoru kao politički zatvorenik. Čikić je na, čini se, korektnu ocjenu poslanika Bošnjačke stranke Sulja Mustafića “da u DF-u nema značajnih predstavnika Bošnjaka”, ovako reagovao u podgoričkom srpskom Danu: “Što se tiče slobodoumnih Bošnjaka, onih koji imaju kičmu, čast, obraz i dostojanstvo i koji se nijesu do sada politički kompromitovali, svi do jednog su članovi DF-a.”

Medijski tajkun

Još jedna politička partija se pojavila na političkom tržištu Crne Gore. To je Pozitivna Crna Gora. Njeni osnivači su profesor matematike i medijski tajkun Miodrag Perović i Miloševićev ratni general Blagoje Grahovac. Perović je medijski gospodar Crne Gore: većinski je vlasnik dnevne novine Vijesti, portala Vijesti, TV Vijesti, Radija Vijesti i sedmičnika Monitor. Nakon što je do većinskog vlasništva u tim medijima došao otuđivanjem dionica svojih novinara, ovaj profesor matematike je promijenio i uređivačku politiku svojih medija, koja je bila tvrdo crnogorska i antiratna.

Grahovac je od Miloševića dobio tri unapređenja i dva stana, a bavio se i švercom oružja… 

General Grahovac je, kako su zabilježili crnogorski mediji, rukovodio hapšenjem bivšeg predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića na Sarajevskom aerodromu 2. maja 1992. godine, bio je vođa vojnog krila Miloševićevog pregovaračkog tima u Daytonu 1995. godine, od Miloševića je dobio tri unapređenja i dva stana, a bavio se i švercom oružja… Perović i Grahovac imaju neuobičajenu titulu “podržavalca” te partije, a funkciju njenog predsjednika obavlja izvjesni Darko Pajević, embriolog u Centru za vantjelesnu oplodnju u Podgorici.

Pored toga što je osnivač i vlasnik Pozitivne Crne Gore, Perović se optužuje da je osnivač i finansijer DF-a. “Jedini stvаrni lider, pokrovitelj i finаnsijer i DF-a i Pozitivne Crne Gore je Perović, а Lekić je izvođаč rаdovа nа plаtnom spisku Perovićeve familije”, otkriva Rajo Vojinović, predsjednik Srpske liste. Krajnji cilj ovog medijskog tajkuna, koji nema petlje da uđe u politički ring, jeste da postizbornim ujedinjenjem DF-a i Pozitivne Crne Gore na mala vrata preuzme vlast u Crnoj Gori.

Lažno predstavljanje

Milo Đukanović misli drugačije: “Nije dovoljno jednom četničkom vojvodi, jednom ambasadoru velikosrpskog nacionalizma i jednom kolumnisti najvećeg narko-klana na Balkanu da se zaklone iza zvučne parole militarističko demokratskog sadržaja kakav je Demokratski front da bi pokušali da operu svoju prošlost i da zavaraju crnogorsko biračko tijelo…” “Pozitivna (Crna Gora) je potrebna”, objašnjava Đukanović, “da bi se lažno predstavila javnosti kao procrnogorska, da bi odvojila dio biračkog tijela DPS-a i SDP-a i da bi kasnije te glasove pridodala velikosrpskom nacionalizmu okupljenom oko DF-a.”

Sve prognoze i istraživanja govore da će se crnogorski suverenisti opet veseliti.

I pored brojnih partija u Crnoj Gori, na sljedećim parlamentarnim izborima glavna politička ponuda će se svesti na dvije koalicije: Đukanovićevu procrnogorsku i Perović-Lekićevu prosrpsku. U ovoj izbornoj utakmici Đukanovićeva koalicija može računati na disciplinovano biračko tijelo, dobru izlaznost i blagu podršku javnih emitera, dok će koalicija DF-a i Pozitivne Crne Gore imati veliku i moćnu podršku Vijesti, TV Vijesti i Monitora, privatnih Perovićevih medija, koji sami sebe zovu “nezavisnim”.

Ko će prvi stići na cilj vidjećemo 14. oktobra naveče. Sve prognoze i istraživanja govore da će se crnogorski suverenisti opet veseliti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera