Izbori u BiH: Pobjeda koja nije historijska

Jesu li opozicione stranke okupljene pod imenom Četvorka (Narod i pravda, Naša stranka, SDP i Nezavisna bosanskohercegovačka lista) postigle uspjeh na Lokalnim izborima 2020. u Bosni i Hercegovini? Jesu. Je li u Banjaluci i Bijeljini poražen vladajući SNSD? Jeste. Je li euforija nakon saopćavanja neslužbenih i nepotvrđenih, dakle, preliminarnih rezultata, pretjerana? Jeste. Povratak na vlast u Kantonu Sarajevo, finansijski najjačem u Federaciji BiH, i pobjeda u centralnim lokalnim zajednicama u gradu Sarajevu razlog su za slavlje. Činjenica je da je mladi kadar PDP-a Draško Stanivuković nadmoćno osvojio poziciju gradonačelnika Banjaluke.. Ali ništa se povijesno, novo, nezabilježeno nije dogodilo. Posebno se nije dogodio takav zaokret koji bi temeljno promijenio ideološke, političke i društvene prilike u državi.

Prvo o Banjaluci. Većina birača izašlih na izbore nije se opredijelila prema sadržaju programa koji je ponudio kandidat Stanivuković. U pretpolitičkom ambijentu i tek zamecima demokratije u Bosni i Hercegovini birači uglavnom glasaju protiv nekoga, a uopće ne prate šta to u kampanji nude kandidati koji se bore za njihovu naklonost. U odnosu na ustavno-pravni status BiH, regionalne odnose, odnos prema ratnoj prošlosti Stanivuković se ni za jotu ne razlikuje od Igora Radojičića, kao ni PDP od SNSD-a. Simpatije je osvojio zato što je ponekad bio nabusitiji i bezobrazniji od vladara svega u RS-u Milorada Dodika. U praktičnoj lokalnoj politici možda će Stanivuković i ponuditi neke novine, ali s obzirom na odnos snaga u Skupštini Grada Banjaluke i moć Dodika u entitetu, promjene su gotovo nemoguće.

U Sarajevu predstavnici Naše stranke, ali i još nekih članova Četvorke, u izbornoj noći rekli su da njihova pobjeda predstavlja početak jedne nove Bosne i Hercegovine. Da su njihovi kandidati prvi put potukli najjaču stranku bošnjačkog političkog korpusa SDA, to bi bilo tačno. Ali nisu. Općinu Centar Sarajevo već je vodio Ljubiša Marković, tadašnji kandidat SDP-a, sadašnji član državnog Predsjedništva BiH Željko Komšić bio je na čelu Općine Novo Sarajevo, Ibrahim Hadžibajrić je ponovo osvojio mandat načelnika Općine Stari Grad.

Nova snaga i energija

Druga zanimljiva je tvrdnja pobjednika da su građani prepoznali novu snagu i energiju. Brojevi govore suprotno. U dosadašnjim izbornim ciklusima, kada su uglavnom pobjeđivali kandidati SDA discipliniranim ponašanjem svog biračkog tijela, izlaznost je bila između 52 i 56 odsto. Na ovim izborima oko 51 odsto. Jesu li to SDA-ovi birači glasali za stranke Četvorke? Malo vjerovatno. Dosadašnji birači SDA u Sarajevu i nekoliko drugih sredina su apstinirali i tako kaznili svoju stranku. Četvorka je animirala dio apstinenata i ostvarila prevagu u nekim gradskim općinama. SDA im je svojom političkom praksom pomogla. Isto kao i društvene mreže. Političko okupljanje dalo je pozitivan efekat, jer osim Naroda i Pravde Elmedina Konakovića, ostale stranke u samostalnom nastupu doživjele bi neuspjeh.

Četvorka već kroji planove za Opće izbore 2022. Rizika je mnogo. U narednih mjesec dana najkasnije preuzet će vlast u Kantonu Sarajevo. Građani su isfrustrirani i razdraženi lošim praktičnim potezima bivše vlasti u borbi s korona virusom i nestrpljivo će tražiti brza rješenja. Jasan put pacijenta, smanjenje redova pred Domovima zdravlja, brže saopćavanje rezultata testiranja na COVID i ključno – riješiti rat menadžera dviju bolnica u gradu  su samo neka od vrućih tema za čije nerješavanje više nema razumnog izgovora. Dok su bili u opoziciji mogli su da se pravdaju kako znaju, ali nemaju mehanizme. Sad preuzimaju vlast. Pravi test bit će odnos prema Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu koji se primarno finansira iz budžeta Kantona. Samonametnuti lider Četvorke Elmedin Konaković u jednom javnom istupu je rekao kako je kriterij za određivanje iznosa za finansiranje u budžetu broj zaposlenih. Četvorka bi u planu budžeta za narednu godinu mogla iznos definirati prema broju tretiranih bolesnika. Vidjeli bismo onda da li bi se menadžmenti tako krvili da ostanu u mandatima. Kad se tome doda narastajuće nezadovoljstvo zbog prisustva migranata u gradskim sredinama i sve češći incidenti u kojima ima žrtava i povrijeđenih, stvarni život je nametnuo veliki izazov novoj vlasti.

Očuvanje jedinstva

Prvi politički zadatak Četvorke je očuvati jedinstvo. Već postoje prigovori pojedinaca iz SDP-a BiH o tome da nije obostrana podrška njihove i Naše stranke. Optužuju Našu stranku za rušenje njihovih kadrova. Tvrdnja stiže od visokorangiranog SDP-ovca Denisa Bećirovića. Kandidat Naroda i pravde Enes Kazić optužuje SDP da su pomogli njegovom protukandidatu u utrci za mjesto načelnika Općine Hadžići. Ovakva previranja možda neće biti presudna, ali će sigurno imati uticaj na rejting Četvorke u javnosti.

A može li Četvorka s postojećom stranačkom infrastrukturom računati na pobjedu na Općim izborima 2022? Ne može. Njen glasački regrutni centar mora biti ojačan. Puko povećanje broja stranaka koje bi podržavale ovaj koncept ne garantira uspjeh. Mali politički partneri postanu svjesni svoje važnosti i njihovi apetiti porastu do nerealnih razmjera. Slično se dogodilo 2000. godine Alijansi za promjene koju je činilo 11 stranaka. Na kraju su se o sebi zabavili. I izgubili podršku birača.

Različiti ideološki temelji članica Četvorke možda u tom smislu mogu biti potencijal za formiranje dva bloka. Oko Naroda i pravde mogle bi se okupljati konzervativne stranke desnog centra, dok bi oko Naše stranke mogao da se okuplja građanski blok političkih partija. Ta dva bloka, ako ih ne pojedu liderske sujete, trebala bi onda napraviti programski platformu sa mnogo manje od 300 mjera koje je ponudila vlast Šestorke prije dvije godine. Kad govorimo o liderskim sujetama one predstavljaju vrlo ozbiljan rizik od raspada Četvorke. Elmedin Konaković je pokazao nevjerovatnu energiju i jedini pokazuje kapacitet vođe. Ali politiku mora konačno početi shvatati mnogo šire od obračuna sa bivšom strankom (SDA) i porodicom Izetbegović. Model za neutraliziranje ovog rizika predstavlja kandidiranje Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva. Takva ili slična politička figura mora biti na čelu buduće koalicije na Općim izborima ako ona ima pobjedničke ambicije u sučeljavanju sa tradicionalnim SDA, HDZ-om ili SNSD-om.

Izlazak iz velikih gradova

Četvorka mora izaći iz Sarajeva. Jer, SDA, HDZ u Federaciji i dalje imaju osvojenu lokalnu vlast u najvećem broju malih sredina. Kao i opozicija u RS-u koja mora proširiti rejon borbe izvan Banjaluke i Bijeljine. Jer, SNSD i dalje ima najveći broj načelničkih i mjesta u skupštinama opština u bosanskohercegovačkom entitetu Republike Srpska. Sarajevo i Banjaluka su veliki centri, ali nisu personifikacija političkog bića Bosne i Hercegovine. Ukoliko to ne učine i ne približe se pomalo opustjeloj unutrašnjosti države, i Četvorka i opozicija u RS-u, potvrdit će sumnje da se bore samo za raspolaganje najvećim lokalnim budžetima, a da državničkih kapaciteta, ambicija i odgovornosti nema. Vladavina dijela pobjedničkih partija u sarajevskim općinama, prije godinu dana u Kantonu, pokazala je da nisu ozdravili od virusa nepotizma i zloupotrebe javnog novca. Istina, toga je bilo malo, nešto je ostalo i na nivou sumnji, pravdano propisanim procedurama, ali javnost je zbog dugogodišnje bahate i korumpirane vlasti na to posebno osjetljiva i neće trpjeti čak ni naznake takvih ponašanja. U RS-u opozicija okupljena oko SDS-a i PDP-a mora pronaći način da izađe iz začaranog kruga u kojem može pobijediti samo onaj ko je radikalniji od postojeće vlasti.

Na kraju, izvjesnu pobjedu opozicione stranke su ostvarile, ali i dalje u kontaminiranom izbornom procesu. Da bi javnost ubijedili u svoje iskrene namjere da promijene političku paradigmu, u okviru svojih moći moraju insistirati na izmjenama Izbornog zakona. Ne kozmetičkim, nego suštinskim. Onima koje će dovesti do rezultata kao istinskog odraza volje građana. Ma koliko ih na birališta izašlo i ma kakav rezultat bio za dvije godine. Tek onda će se u BiH u političkom smislu dogoditi povijesne promjene i i zemlja iz pretpolitičkog doba krenuti ka demokratizaciji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera