Izbori odgađaju sporazum Srbije i Kosova

Raspisivanje izbora na Kosovu očekuje se poslije 22. augusta, za kada je zakazana sjednica parlamenta na kojoj bi trebalo biti odlučeno o njegovom raspuštanju (EPA)

Najave da bi Srbija i Kosovo do kraja ove godine mogli potpisati pravno obavezujući sporazum o normalizaciji odnosa, koje su se, koliko još ovog proleća, mogle pročitati u medijima, sasvim je izvesno neće se obistiniti.

Potezi koje su u poslednje dve godine vukli predstavnici vlasti u Beogradu i Prištini, udaljili su dve strane od mogućeg dogovora, koji se u jednom trenutku činio blizu, a odluka kosovskog premijera Ramusha Haradinaja da podnese ostavku i zatraži raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora eventualni sporazum odložila je bar za godinu dana u odnosu na ranije pomenuti rok.

“Možemo odmah da konstatujemo da će i 2019. i 2020. godina biti potrošene na ono što se zove rešavanje unutrašnjih problema Kosova i Srbije i naravno da će to za posledicu imati odlaganje postizanja sporazuma”, kaže za Al Jazeeru Dušan Janjić, predsednik Foruma za etničke odnose.

Skupština Kosova zakazala je za 22. avgust sednicu na kojoj bi trebalo da donese odluku o svom raspuštanju, nakon čega slede izbori na jesen, a potom pregovori o formiranju vlade, pa je malo verovatno da će Priština do kraja godine biti zainteresovana za nastavak dijaloga sa Beogradom, dok se ceo taj proces ne završi. Naravno, ne treba sasvim isključiti ni mogućnost da se do tada u postojećem sazivu parlamenta formira druga vladajuća većina, ali do sada su se sve parlamentarne stranke izjasnile za izbore, kao jedini način za prevazilaženje situacije u kojoj se Kosovo našlo nakon što je Haradinaj podneo ostavku kako bi se odazvao pozivu Specijalnog suda za ratne zločine.

Ništa prije ljeta 2020.

Izbori, ali ovog puta redovni, čekaju i Srbiju i to na proleće. Pripreme za njih počele su već sada, pokušajima dijaloga vlasti i opozicije o izbornim i medijskim uslovima, a već početkom sledeće godine treba očekivati i neformalni početak predizborne kampanje, pa u takvim okolnostima nije previše realno očekivati da predsednik Srbije Aleksandar Vučić, čije ime vladajuća Srpska napredna stranka redovno koristi na svojim izbornim listama, bude spreman na bilo kakav kompromis sa Prištinom pre okončanja izbora i formiranja vlade. Ovo poslednje može potrajati mesecima, kao što je bio slučaj nakon poslednjih izbora 2016. godine, kada je Vučiću i pored ubedljive većine, bilo potrebno više od tri meseca nakon izbora da formira vladu.

Sve to ukazuje da ozbiljniji povratak dijalogu Beograda i Prištine ne bi trebalo očekivati pre leta 2020. godine. Naročito ako se ima u vidu teza koju su pojedini analitičari zastupali da i kosovskim i srpskim vlastima odgovara odugovlačenje, budući da svaki kompromis sa drugom stranom može značiti pad rejtinga. Imajući sve ove okolnosti u vidu, upitno je može li se očekivati postizanje sporazuma između Srbije i Kosova i do kraja naredne godine.

Belul Beqaj, politički analitičar iz Prištine, kaže da srpsko-albanski odnosi, pored ostalog, imaju I kontradiktorni karakter, te da i nemoguće može biti moguće i obrnuto. “Ovu kontradikciju mogu presudno prevazići  Sjedinjene Američke Države i Nemačka i Francuska”, smatra Beqaj.

Poslednje dve, međutim, nisu napravile ozbiljniji pomak, budući da je sastanak u Berlinu završen bez rezultata, a do onog zakazanog u Parizu, nije ni došlo, budući da Priština nije htela da odustane od taksi na robu iz Srbije, što je opet bio uslov Beograda za nastavak razgovora.

Dušan Janjić smatra da nema razloga za optimizam kada je reč o postizanju sporazuma, ali da postoje još neka važna pitanja. “Na primer, kako će Priština i Beograd odgovoriti na poziv američkog predsednika Donalda Trumpa. Da li znaju koja je američka vremenska agenda?”.

“Trumpu njihovo odugovlačenje ništa ne znači do kraja godine, ali ako do februara 2020. ako ne dobije neki odgovor, moraće ili da dozvoli sebi politički poraz na Balkanu ili da preduzme drastične mere, što znači sankcionisanje onoga ko je doprineo tom porazu”, smatra Janjić.  

Trump se uvukao u riješavanje kosovskog pitanja kad je poslao pisma Vučiću i Thaciju i time to pitanje praktično uvrstio u svoju predizbornu agendu, kaže Dušan Janjić

Međutim, i Trumpa čekaju predsednički izbori krajem naredne godine i pitanje je da li je i u kojoj meri Kosovo među prioritetima američke spoljne politike ili, preciznije rečeno, da li je dovoljno važno da bi američki predsednik u izbornoj godini uložio ozbiljnije napore u njegovo rešavanje.

Faktor Trump

Naime, Donald Trump i njegova administracija su već prilično angažovani na rešavanju nekoliko krupnih pitanja, poput pregovora sa Severnom Korejom o denuklearizaciji Korejskog poluostrva, pokušaja postizanja “sporazuma veka” između Izraela i Palestine, nastojanja da postigne dogovor s Talibanima u Afganistanu i posle gotovo dve decenije povuče američke trupe iz te zemlje. Uspeh u rešavanju bilo kojeg od ovih višegodišnjih, pa i višedecenijskih problema, mogao bi mu doneti značajne poene u predizbornoj kampanji. Osim toga, Trump će morati da se nosi i sa problemima čijem je nastanku i sam doprineo, poput zaoštravanja odnosa sa Iranom, nakon američkog istupanja iz nuklearnog sporazuma, ali i trgovinskog rata sa Kinom, kao i zaoštravanja politike prema migrantima na unutrašnjem planu.

U takvim okolnostima, moglo bi se zaključiti da šanse da se ozbiljnije pozabavi Kosovom rastu u onoj meri u kojoj opada verovatnoća da postigne neki zapaženiji rezultat u rešavanju prethodno pomenutih pitanja.

Imaju li Srbija i Kosovo Tsiprasa i Zaeva?

U ovom trenutku teško je prognozirati kako će i u kojoj meri rezultati izbora na Kosovu i u Srbiji uticati na proces pregovora, odnosno čija pobeda povećava šanse za sporazum, a čija otežava, između ostalog i zato što politički akteri imaju sklonost da menjaju stavove u zavisnosti od toga da li su na vlasti ili u opoziciji. Na pitanje da li u Beogradu i Prištini vidi nekog novog Alexisa Tsiprasa i Zorana Zaeva, koji bi mogli da svoje nacije povedu ka kompromisnom rešenju, kakvo god ono bilo, politički analitičar Belul Beqaj kaže da bi bilo pogubno ukoliko SAD insistiraju da, recimo, Thaci ili bilo koji drugi kosovski  lider, imitira Tsiprasa ili Zaeva.

“Dva su razloga za to. Prvo, situacija je apsolutno složenija i odgovornija. Drugo, neprihvatljivo bi bilo da glavni osumnjičeni protagonista izvestaja Dicka Martija (o zločinima OVK na Kosovu – prim. M.V.), najozbiljni kandidat za Specijalni međunarodni sud, bude potencijalni dobitnik za Nobelovu nagradu za mir?!  Ratni politicari mogu ‘rešiti’ problem samo ukoliko ostanu na vlasti ili pak , budu pošteđeni  od Specijalnog suda. Početak normalnog  srpsko-albanskog odnosa počinje njihovim odlaskom”, kaže Beqaj.

 A upitan da li nekim političkim snagama na Kosovu i u Srbiji odgovara odlaganje sporazuma i zbog čega, Beqaj odgovara da odlaganje odgovara “dosadašnjim liderima koji su i sedmogodišnji dijalog iskoristili za jačanje svoje pozicije, abnormalizujuci naše odnose zalažući se tobože za normalizaciju”. “Što ne znači da i budući politički faktori neće slediti njihov uspešni scenarij uz ,na žalost, blagoslov međunarodnih faktora”, ocenjuje Beqaj.

Ipak, Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose smatra da ne treba potcenjivati značaj kosovskog pitanja za američku administraciju.

“Nije sporno da američke demokrate kosovsko i bosansko pitanje tretiraju kao njihovu najuspešniju operaciju, jer nisu imali gubitaka. Međutim, Kosovo je još nedovršeni posao i Trump se uvukao u njegovo rešavanje kad je poslao pismo Vučiću i Thaciju. On je time preuzeo i rizik i ujedno to pitanje praktično uvrstio u svoju predizbornu agendu”, objašnjava Janjić.

Podsetimo, Trump je krajem prošle godine uputio pismo predsedniku Kosova Hashimu Thaciju u kojem je izrazio spremnost SAD-a da pomogne u naporima da se postigne sporazum “koji balansira interese i Kosova i Srbije”, te najavio mogućnost da ugosti Thacija i Vučića u slučaju postizanja “istorijskog sporazuma”. Pismo slične sadržine uputio je, kako su preneli mediji, i predsedniku Srbije.

Janjić kaže da odgovor na to pismo može biti nekakav dogovor Beograda i Prištine i potpisivanje sporazuma, što bi trumpu dalo priliku da u kampanji objašnjava demokratama kako je rešio ono što oni godinama nisu mogli. “S druge strane, postoji mogućnost i da to ne uspe, pa da onda demokrate optužuju Trumpa da je pokvario ono što su oni gradili. Amerikanci moraju da se aktiviraju, kako se stvari ne bi dodatno iskomplikovale u regionu i kako se onda njihova intervencija ne bi pretvorila u loš primer”, smatra Janjić.

Moguće pripreme za pregovore

Ni Belul Beqaj ne isključuje mogućnost da Amerikanci, i pored izborne kampanje u svojoj zemlji,  uzmu aktivnije učešće u rešavanju kosovskog pitanja, pa čak i da pojačaju pritisak na dve strane, kako bi se došlo do rešenja.

“Skorašnja najava dolaska savetnika za nacionalnu bezbednost Johna Boltona u Beograd i Prištinu ukazuje da takva  mogućnost postoji. Predsednik Trump nije imao nijedan značajan međunarodni uspeh, pa ne isključujem ideju da Kosovo iskoristi kao nad kompenzaciju za sve međunarodne promašaje”, kaže Beqaj.

Međutim, iako je ministar spoljnih poslova Ivica Dačić potvrdio da postoji mogućnost dolaska Boltona na Balkan, predsednik Srbije Aleksandar Vučić izrazio je sumnju u to, ocenivši da u ovom trenutku Bolton ne bi imao s kim da razgovara na Kosovu zbog predstojećih izbora. Glasu Amerike je nezvanično potvrđeno da je Bolton planirao posetu Beogradu i Prištini do kraja leta, ali da je za sada ona odložena jer Kosovo nema vladu. 

Dušan Janjić ipak veruje da ova i naredna godina, i pored izbora, ne moraju biti potpuno izgubljene za dijalog.

Neizvjesno je kada bi se ponovo mogli sastati predstavnici Srbije i Kosova

“Ne isključujem mogućnost da uz sve te političke igre, kampanju, tehničke vlade, pregovore o formiranju vlade, politički akteri u Beogradu i Prištini mogu da pripreme pregovore, ako već ne mogu da ih završe. Priština i Beograd opstruiraju sopstvene pregovore od 2016. godine. Nisu primenili Briselski sporazum u potpunosti, a ušli su u raspravu o razmeni teritorija. Oni su akteri koji su otvorili bezbednosne igre – od ubistva Olivera Ivanovića do uvođenja taksi”, objašnjava Janjić, navodeći da je dug spisak problema.

“Sad čak imamo i eskalaciju – gde ruski ambasador u Srbiji kaže da će Rusija glasati protiv prijema Kosova u sve međunarodne organizacije. Pa izjavu načelnika Generalštaba Vojske Srbije Milana Mojsilovića da je Beograd dobio podršku ruskog vojnog rukovodstva u postupanju u vezi sa Kosovom. To je sad već zadiranje u pitanja koja se tiču NATO-a i njegovog prisustva na Balkanu”, podseća Janjić i dodaje: “Jasno je da se u ovom periodu ne mogu usvajati i potpisivati završni sporazumi, ali se može učestvovati u otklanjanju onoga što su aktuelne vlade svojim potezima uradile”.

To, kako kaže, pre svega znači da Kosovo suspenduje odluku o uvođenju taksi na robu iz Srbije, što, prema njegovim rečima, može da učini i tehnička vlada.

“S druge strane, Srbija mora da kaže da li se u tom slučaju vraća razgovorima ili i dalje insistira na razgraničenju ili razmeni teritorija. Jer kada strane diplomate i analitičari, koji pripremaju svoje vlade za odluke, dođu u Beograd, oni se i dalje sreću s pojavom da predstavnici vlasti u Srbiji i dalje govore o razmeni teritorija. Takođe, Beograd mora da se izjasni šta je sa crvenom linijom Zajednice srpskih opština? Vučić je pre par godina rekao da neće da razgovara dok se ne formira ZSO. Da li i dalje stoji taj stav?”, objašnjava Janjić, navodeći da su sva nabrojana pitanja poslednjih dana pala u senku Specijalnog suda na Kosovu, koji je počeo saslušanja bivših pripadnika OVK u svojstvu svedoka ili osumnjičenih.

Izvor: Al Jazeera