Izbjeglički timovi protiv rasizma desnice u Italiji

Prije utakmice, fanovi dolaze na teren s megafonima, bubnjevima i petardama. Bez gornjeg dijela odjeće. Posmatrači su zbunjeni. Subota je poslijepodne na nogometnom terenu na obodu Milana među kućama, kontejnerima i gradilištima.

Ali, današnja utakmica je više od nogometa. Na jednoj strani je klub St. Ambroeus, jedan od prvih profesionalnih klubova koje su osnovali tražitelji azila.

Većina igrača su mladi iz zapadne Afrike, s prosjekom od 22 godine. Oni su muslimani i kršćani, govore francuski, engleski, arapski, fulu i italijanski i svi zajedno žive u izbjegličkim centrima. Mnogi su došli kroz zloglasno tešku libijsku rutu.

Kalilou Koteh, vezni igrač i kapiten. kaže da je devet od 10 igrača imalo bolna iskustva. On je navodno prvi afrički predsjednik profesionalnog italijanskog kluba, ali ta mu titula izgleda ne znači mnogo.

Brutalno zlostavljanje na internetu

“Da, rekli su mi”, kaže on smiješeći se.

Ovaj 24-godišnji Gambijac upravo je izgubio posao kao pomoćnik u kuhinji i, kao i drugi u njegovom timu, uskoro bi mogao izgubiti i vizu. Ima dopust da ostane iz humanitarnih razloga, što je alternativni zaštitni status u odnosu na status izbjeglice, koji se našao u novom sigurnosnom dekretu ministra unutrašnjih poslova Mattea Salvinija.

Neprijateljstvo prema migrantima nedavno je poraslo u Italiji, gdje je krajnja desnica došla na vlast. Ovaj tim se suočio s nekim zlostavljanjem, posebno na internetu. Jedan korisnik Facebooka čak je predložio da igraju vaterpolo, referirajući se na utapanja u Mediteranu. Usred neprijateljstva, St. Ambroeus je postao dragocijeni prostor za integraciju.

U prvom poluvremenu vezni igrač St. Ambroeusa kontrolira loptu koju je oslobodila odbrana i puca nevjerovatan udarac prema donjem lijevom uglu. Protivnički golman je ne uspijeva zaustaviti – rezultat je 1:0.

Barem na terenu, ovaj eksperiment izgleda funkcionira. Ovo nije prvi projekat ove vrste u Italiji. Timovi koje vode izbjeglice pojavljuju se nakon što su stigli tražitelji azila.

Migranti, Italijani, zatvorenici…

“Danas ima najmanje 250 klubova”, kaže Aniello Luciano, italijanski novinar, koji je snimio dokumentarac na ovu temu Nobody Offside.

Rukavice od džinsa

Menadžer Luis Patino provodi strogu disciplinu.

Upozorava da će izbaciti svakoga ko propusti čas italijanskog jezika.

‘Podjsećaju me na mene kada sam bio mlad’, kaže on.

‘Bio sam tako siromašan da nisam mogao priuštiti golmanske rukavice. Prijateljica mi je sašila par od drugorazrednog džinsa.’

On je postao profesionalni nogometaš i igrao je u drugoj diviziji Perua.

Sada se nada da nogomet može njegovim igračima ponuditi iste šanse.

“Nogomet je najjednostavniji zajednički jezik za brojne muškarce širom svijeta. Koristiti ga za integraciju nameće se kao nužnost”, dodaje on.

Formati su razni. Većinom su to amaterski timovi. Neki su sastavljeni samo od izbjeglica, a neki su miješani. U Napulju klub Afro-Napoli United obuhvata Napolitance i Afrikance. U Rimu Atletico Diritti ujedinjuje migrante, Italijane i zatvorenike. Njihov potencijal za društvenu promjenu i za nogomet je neiskorišten.

Afro-Napoli United uživa u nekim sportskim uspjesima, dok su se mnogi igrači integrirali, smirili i oženili Italijankama. Italijani su se pridružili St. Ambroeusu, a neki pomažu u njegovom vođenju. Ovaj tim je rođen kada se šest timova milanskih izbjegličkih centara ujedinilo.

Nekoliko minuta u drugom poluvremenu, protivničko desno krilo počinje testirati lijevog beka St. Ambroeusa i dolazi gol. I još jedan – 1:2.

Organizatori i volonteri kluba žale se da je trebalo duže od mjesec dana za italijansku nogometnu federaciju da provjeri igrače. Samo ih je 15 dobilo potvrde da mogu igrati danas. Ostali, uključujući i predsjednika Koteha, moraju čekati.

Tragedija pomiješana s dječačkim entuzijazmom

St. Ambroeus izjednačava na 2:2. Navijači kliču, ali atmosfera je jedinstvena – tragedija pomiješana s dječačkim entuzijazmom. Ali, organizatori izgledaju zabrinuto.

“S novim antimigracijskim dekretom, bit ćemo sretni ako budemo imali dovoljno igrača kada sezona završi”, kaže jedan od njih.

Prema kraju utakmice, kod rezultata 2:2, jedini italijanski igrač na terenu previše se “kocka” i napada protivnika. Faul. Žuti karton. To mu je drugi – crveni. Izlazi iz igre, ostavljajući iza afričke saigrače 10 naprema 11. Oni pokušavaju ići naprijed, ali nedugo prije kraja protivnici nalaze otvorenu poziciju s desne strane i lopta završava u mreži – 2:3. Uskoro sudija označava kraj.

Moglo bi se reći da pobjeda nije najznačajnija za timove kao što je St. Ambroeus. Važnije je ono što postignu van terena. Ali, pogledi igrača su oboreni dok idu u svlačionicu – razočarani su. Na domaćem terenu bilo bi lijepo pobijediti.

Izvor: Al Jazeera