Izbjeglice u Grčkoj umorne od čekanja

Izbjeglice koje se nalaze u sjevernoj Grčkoj kažu kako se ignoriraju njihove molbe da budu premješteni u druge zemlje.

Tisuće žive u improviziranom kampu na grčko-makedonskoj granici. Tzv. balkanska ruta je zatvorena i u tijeku je proces prebacivanja izbjeglica u službene kampove.

U blizini grčkog grada Soluna nalaze se sirijske izbjeglice koje kažu da su umorne od čekanja.

“Teško je živjeti ovdje jer je vrlo mračno. Ovo nije moj dom, nije moja kuća, moje stvari, moj krevet… Zbog toga mi je teško. Jučer sam išla liječniku i rekla mu da mi treba pomoć jer se vrlo loše osjećam. Udarila sam vlastito dijete. Neprestano sam ljuta i nervozna. Voljela bih otići u bilo koju zemlju. Želim malu kuću i školu koju će moja djeca pohađati, ništa više”, kaže izbjeglica Batool al-Assaf.

‘Laži’ o datumu preseljenja

Obećan im je premještaj, ali kažu da od toga za sada nema ništa.

“Svaki dan nam govore da će odrediti datum kad ćemo biti preseljeni u druge zemlje. Ali sve su to laži”, smatra izbjeglica Abu Abdullah.

Jedan od razloga nezadovoljstva je i sam kamp. Riječ je o jednom od nekoliko ‘službenih’ kampova koje vodi Grčka vlada, sa striktnim pravilima i ograničenim pristupom i kretanjem.

Prije nekoliko mjeseci mnogi su živjeli u kampu u Idomeniju, na granici s Makedonijom, nadajući se da će nastaviti prema zapadnoj Europi.

“Više od milijun izbjeglica prošlo je ovuda, balkanskom rutom, u manje od godine. Ali vrata su sada zatvorena i jedine opcije koje izbjeglice imaju jesu da prođu kroz dugi i naporni proces preseljenja ili da se obrate krijumčarima”, izvještava reporter Al Jazeere Mohamed Vall.

Kamp u Idomeniju djelomično je ispražnjen u ožujku. Pedeset tisuća izbjeglica preseljeno je diljem ovog područja.

Novi neslužbeni kampovi otvoreni su uz pomoć humanitarnih organizacija. Izbjeglice se tamo mogu slobodnije kretati.

‘Ako nas ne žele, neka zaustave rat’

Talijanski aktivist otvorio je piratsku radiopostaju s informativnim i zabavnim programom. No, izbjeglicama je sve to mala utjeha – žele ići tamo gdje će početi život ispočetka.

“Bolje je umrijeti u Siriji nego ovdje. Ovdje svakodnevno pomalo umiremo. Svaki dan kao da traje 100 godina”, kaže izbjeglica Ela Osman.

Ela je imala 15 godina kada je s obitelji pobjegla iz Sirije. Kaže da se već osjeća kao starica. A njene riječi potvrđuju koliko je sazrela.

“Ako nas vlade i građani nekih europskih zemalja ne žele, poručila bih im da su oni izazvali rat u Siriji. Ako ne žele da dođemo, onda neka zaustave rat. Kad ga zaustave, spremna sam se pješice vratiti u Siriju”, poručuje Ela.

Izvor: Al Jazeera