Izbjeglice: Na Lezbosu umiremo polagano
Brojne izbjeglice u Grčku ulaze tako što se iskrcaju na neki od otoka u blizini turske obale. Lokalne vlade sve teže izlaze ukraj s pojačanim prilivom izbjeglica, a sve to dovodi do napetosti među samim izbjeglicama, koje su se našle u veoma teškoj situaciji.
Otok Lezbos usred je izbjegličke krize. Svaki dan isti prizor u luci Mitilini. Hiljade izbjeglica moraju se registrirati, u protivnom ne mogu napustiti otok Lezbos. Procedura je veoma spora. Dugo se čeka, a sunce prži svom snagom. Nakon što emocije eksplodiraju, neki se jednostavno sruše.
Vlasti ne mogu kontrolirati situaciju. Nema dovoljno osoblja da se proces ubrza, a izbjeglice su uglavnom prepuštene sebi. Bez bilo kakve pomoći, nekada i sedmicama. Problemi se gomilaju iz dana u dan, a očajni ljudi pokušaju naći izlaz.
“Na Lezbosu je tako svaki dan. Izbjeglice nam stalno prilaze. Ne znaju šta da rade, kuda da idu, koliko će ovo trajati, i traže od nas da im pomognemo, da im damo informacije. A obično ni mi ne znamo više od njih”, javlja Hoda Abdel-Hamid, novinarka Al Jazeere.
Samo nekoliko koraka dalje, drugi ljudi su molili novinarku Al Jazeere da im pomogne da nađu rješenje. Afganistanci se žale da predugo čekaju, a mnogi kažu da su potrošili sav novac.
Potrošeni novac
“Kad razgovaramo s odgovornima, oni nas ignoriraju”, kazao je jedan od izbjeglica.
Roditeljima je najteže. Kurd iz Sirije, koji je izbjegao iz Kobanija, zabrinut je za svoju djecu.
“Šta da radimo? Pobjegli smo da djecu sačuvamo od rata. Nemam ni hrane, ni mlijeka za njih. Šta da sada radimo s njima? Kako riješiti ovo?”, upitao je on.
Bez registracijskih dokumenata, izbjeglice ne mogu odsjesti u hotel, čak i da mogu platiti. Zbog toga mnogi spavaju gdje stignu. U luci, ili na pločnicima grada. Sirijske porodice su prebačene u prihvatni centar, u kojem vlada haos i pretrpano je. Uvjeti su užasni. Nema dovoljno mokrih čvorova…
“U Siriji su nas gađali bombama, ali ovdje svaki dan umiremo polagano. Imam troje djece i svi su bolesni. Koliko će dugo ovo trajati? Pobjegli smo od rata, ali ovo je gore. Zašto nam ovo rade?”, rekao je Mohamed, izbjeglica iz Sirije.
Razočaranje se često preseli na ulice. Ali, bez obzira koliko glasno protestiraju, na nazire se kraj agoniji.
Izvor: Al Jazeera