Iz siromaštva u zvijezde

Prema zvaničnim podacima, blizu 18 posto stanovništva Bosne i Hercegovine živi ispod granice siromaštva i ne može osigurati jedan obrok dnevno, dok se 48 posto ljudi nalazi na samoj granici ove nepovoljne kategorije. Jedan od građana dolazi iz porodice „slabijeg imovinskog stanja“ je Stefan iz Mostara.

Stefan Stanić kaže da mjesečna primanja njegove porodice ne prelaze 150 konvertibilnih maraka, i da bez socijalne pomoći ne bi bili u mogućnosti osigurati osnovne životne namirnice.

„Dok je baka bila živa, njena penzija je donekle olakšavala situaciju, ali čak i tada, bili smo kategorija kojoj je potrebna socijalna pomoć“, kaže Stefan.

Sa natprosječnim uspjehom u školi, ovaj mladi Mostarac je u svom gradu upisao Fakultet informacionih tehnolgija i trenutno je jedan od istaknutih studenata na trećoj godini studija.

Stefan je oduvijek bio naklonjen savremenim tehnologijama i inženjerskom pristupu rješavanja problema, i kako kažu njegovi poznanici, iako dolazi iz objektivno rečeno, siromašne sredine, za njega svi predviđaju samo velike stvari.

„Fakultet košta, ali ja sam se uvijek nekako snalazio za novac. Kada bih imao besplatno studiranje mogao bih se fokusirati i svoje ocjene korigovati do maksimuma“, navodi on.

Osim što poznanicima i po preporuci drži instrukcije iz programiranja, Stefan u noćnim satima putem web aplikacije honorarno radi za klijente u drugim vremenskim zonama prikupljajući novac za fakultet.

Blizu odustajanja

„U jednom trenutku sam osjetio da radeći noću više nemam vremena za učenje i obaveze na fakultetu tako da je nešto već počelo da ispašta. Bio sa primoran da potražim drugo rješenje ili da odustanem od studiranja“, objašnjava Stanić.

Udruženje građana “Zajedno za naš grad” iz Mostara ove godine je raspisalo konkurs za dodjelu stipendija studentima koji dolaze iz socijalno ugroženih porodica. Stefan je došao do te informacije i uredno aplicirao.

„Mi dolazimo iz naroda, nastojimo da saznamo kome od naših komšija šta fali i da onoliko koliko imamo i možemo, pomognemo. Ideja o stipendiji je počela sa svojom realizacijom ove godine. U pitanju je stipendija od 150 KM mjesečno a stipendista je dužan da za taj iznos odradi oko 25 sati u sklopu aktivnosti humanitarnog rada našeg udruženja“ kaže Sabina Merdan, potpredsjednica udruženja Zajedno za naš grad.

Stefan je od ove univerzitetske godine stipendista grupe humanih Mostaraca, čak i ne samo da je uredno odradio svojih obavezujućih 25 sati, nego je i postao dio tima višestruko premašivši radno vrijeme učestvujući u nizu akcija.

Od ruke koja prima, postao ruka koja daje

„Bez ove stipendije ne bih mogao nastaviti svoje školovanje. Udruženje mi daje perspektivu, mogućnost da nastavim svoj progres, a veliku satisfakciju pričinjava da od osobe koja je korisnik paketa pomoći postanem onaj koji drugima pomaže i donosi osmjeh na lice. Od ruke koja prima, postajem onaj koji daje“, kaže on.

Udruženje “Zajedno za naš grad” redovno se brine o najmanje 15 porodica, ima devet stipendista, a u toku godine organizuje jednokratne i sezonske humanitarne akcije pružanja pomoći najugroženijim osobama.   

„Stefan je naš najbolji stipendista, prije svega, najbolji je student, a sa druge strane, on je postao dio našeg tima, njegove ideje i inovacije su prepoznate. Ponosni smo što smo dio njegovorg životnog poteza i što smo upravo mi ti koji su omogućili nastavak školovanja. Mi naše stipendiste podstičemo na činjenje dobra i razvijamo osjećaj za potrebom pomoći drugima, a Stefan je upravo utjelovljenje te ideje“, navodi Sabina Merdan.

Radeći sa udruženjem Stanić je uspio sebi osigurati dvojaku motivaciju, prije svega postigao je mentalno rasterećenje uslijed osiguranog novca za nastavak studija a istovremeno je pronašao satisfakciju u služenju onih manje sretnih.

„Nauka koju izučavam, kao i oblast u kojoj već djelujem trenutno predstavlja jedno od najtraženijih zanimanja na tržištu rada, dakle zaposlenje sa pristojnim primanjima je veoma izvjesno. Ali put dotle je izuzetno težak kada znate da znanje i ocjene nisu garant za okončanje studija. Tek sam nedavno uspio da nabavim pametni telefon, a mislim da sam jedan od rijetkih informatičara koji ne posjeduje laptop“, pojašnjava Stefan.

Stefan sada, kada može da se fokusira na obrazovanje i profesionalno usavršavanje navodi da mu je rad u Udruženju pružio utočište i podršku kad se nalazio u beznadežnoj situaciji. Veliku motivaciju mu pričinjava činjenica da bi kao programer mogao postati jedan od donatora osobama koje se nalaze u situaciji iz koje je on upravo našao put.

Izvor: Al Jazeera