Iz sigurnih kuća poručuju žrtvama: Tu smo za vas!

Korona virus sve je natjerao da ostanu kod kuće, jer je to okruženje trenutno najsigurnije mjesto po svim preporukama stručnjaka, ali se postavlja pitanja – šta ako je to nekome najnesigurnije mjesto u kojem trenutno ne želi da bude? Žrtve nasilja koje svakodnevno proživljavaju maltretiranje, psihičko i fizičko, najbolje znaju kako im je sada.

Nevladina organizacija Astra iz Beograda posljednjih dana bilježi primjetan porast poziva. „Vrlo često nam se javljaju nekadašnje žrtve sa kojima smo i dalje u kontaktu, a koje su izgubile posao ili su u strahu da će ga izgubiti“, kaže Hristina Piskulidis, službenica za komunikacije u toj nevladinoj organizaciji.

„I javljaju nam se korisnici i korisnice kojima je trenutno neophodna pomoć za namirivanje osnovnih potreba (hrana, odeća, obuća), pa smo im zbog toga upućivale pakete do pre neki dan. Međutim, od 21. marta post express služba takođe ne radi.

Otvoreni telefoni, e-adrese, Facebook…

„SOS konsultantkinje Tima za podršku žrtvama trgovine ljudima i radne eksploatacije u Beogradu i dalje su dostupne 24/7, dakle tokom cele nedelje, na telefone 011 785 0000, potom na Evropski broj za nestalu decu 116 000, i na imejl sos@astra.rs. Napominjemo da su pozivi sa svih mreža besplatni“, navodi Hristina Piskulidis.

Autonomni ženski centar Beograd prilagodio je svoje vrijeme novonastaloj situaciji, kaže psihologinja Tanja Ignjatović, te je pružanje podrške ženama sa iskustvom nasilja putem telefona 0800 100 007 (za psihosocijalnu pomoć) i telefona 011 2656 178 (za pravnu podršku) moguće svakog radnog dana od 10 do 15 časova.

„Dostupna je i podrška preko elektronske pošte: zene.savet@azc.org.rs i pravnapomoc@azc.org.rs kao i preko Facebook naloga Autonomnog ženskog centra. Sve ženske organizacije (iz 18 gradova/opština) organizovale su se i prilagodile svoj rad izmenjenim okolnostima. Radno vreme i kontakti organizacija mogu se naći na veb strani Mreže“,  uputila je Ignjatović.

Ovo sve ima veze za pojavom korona virusa, ali je po nama i pokazatelj u kojoj meri i kako lako institucije zataje u kriznim vremenima, to sve još jednom podvlači ulogu nevladinog sektora, koji opet u različitim sferama odmenjuje državu“, dodaje.

Mjere otežale aktivnosti, ali ih razumiju

Prema njenim riječima, aktivistkinje još uvijek obavljaju terenske obilaske, te ukoliko se ukaže potreba obilaze žrtve i obezbjeđuju im urgentnu pomoć. Žali se da preventivne mjere za suzbijanje širenja korona virusa, koje je uvela Vlada Srbije, „prilično usporavaju i otežavaju angažman“, ali i dodaje kako im je jasan cilj tih mjera, pa se prilagođavaju.

„Nastojimo da budemo našim korisnicama i korisnicima dostupne 24 sata i da većinu stvari rešimo ili ublažimo savetovanjem i upućivanjem. Ukoliko je to nemoguće, kontaktiramo ostale službe sa kojima sarađujemo. Ukoliko nam se javi žrtva porodičnog/kućnog nasilja upućujemo je na dostupne organizacije i institucije koje se bave saniranjem tog problema, pre svega na Autonomni ženski centar i policiju. Svesne smo da će situacija izolovanosti u kompleksnim porodičnim odnosima doprineti eskalaciji nasilja, pa iako nasilje u porodici nije naša primarna delatnost, budne smo, upućujemo i upozoravamo putem naših mreža“, navodi Piskulidis.

Brojne ranjive kategorije žena

I Autonomni ženski centar iz Beograda takođe je prilagodio i svoje vrijeme, i svoje aktivnosti novonastaloj situaciji. Psihologinja Tanja Ignjatović ukazuje kako žene strahuju od otkaza ako bi uzele bolovanje da se staraju za svoju djecu, a mnoge su već i dobile otkaz. Posebnu bojazan osjećaju žene koje imaju zakazane sudske postupke i razvedene žene.

„Razvedene žene pitaju da li su u obavezi da daju decu na viđanje sa očevima, s jedne strane iz zdravstvenih razloga, a s druge strane, strepe da očevi ne zloupotrebe ovu situaciju (da ih tuže da ometaju viđanje, ili da preuzmu decu i da ih ne vrate majkama). Takođe, nisu sve žene sa isksutvom nasilja u istoj situaciji“, upozorila je Ignjatović.

Sigurni putevi komunikacije

Fondacija „Udružene žene“ Banja Luka nastavlja da pruža podršku i pomoć ženama koje su izložene nasilju putem SOS telefona 1264 koji je aktivan tokom 24 časa, elektronske pošte office@unitedwomenbl.org ili Facebook naloga Fondacija Udružene žene. Za korisnice koje koriste besplatnu pravnu pomoć kontakt mogu ostvariti putem telefona 065 884 161 u vremenskom periodu od devet do 17 časova.

Kad je Sigurna kuća Sarajevo u pitanju, brojevi na koje mogu zvati žrtve nasilja u porodici su 033 222 000 (Kanton Sarajevo), 1265 (Federacije BIH) i e-mail adresa shelters1@bih.net.ba.

“Na temelju Odluke o organizaciji rada centara za socijalnu skrb i pružatelja usluga socijalne skrbi za vrijeme trajanja epidemije bolesti COVID-19, uzrokovane virusom SARS-CoV-2, koju je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku donijelo 19. ožujka 2020. godine, udruga B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipirana) upućuje sve građane/ke i korisnike/ce da koriste elektroničke puteve komunikacije i to na: telefon: 01 4663 666 i 0800 200 144, fax: 01 4662 666 e-mail: babe@babe.hr, Sigurna kuća Vukovarsko-srijemske županije Telefon: 032 414 910 i 098 9824 641, e-mail: b.a.b.e@vu.t-com.hr”, saopšteno je na zvaničnoj stranici zagrebačkog udruženja B.a.B.e.

„Posebno su ranjive određene grupe žena, kao što su žene sa invaliditetom, bez državljanstva, izbegle i raseljene, u situaciji migracije ili azila, starije žene, Romkinje, žene koje žive na selu ili u udaljenim i izolovanim mestima. Sve žene treba da znaju da i kada postoje strogi režimi izolacije i zabrane, nije zabranjeno bežati od nasilnika“, dodaje.

Raste opasnost od nasilja

Isto upozorenje upućuje i koordinatorica Sigurne kuće u Banjoj Luci, psihologinja Amela Bašić Tomić te upozorava na nedavni događaj koji se desio u tom gradu. Prema pisanju medija, 45-godišnji muškarac iz Banje Luke je hladnim oružjem pokušao ubistvo svoje 75-godišnje majke.

„Fondacija ‘Udružene žene’ Banja Luka smatra da u uslovima vanrednog stanja, u kojem je stanovništvo usmjereno na izolaciju i ograničavanje kretanja raste opasnost od nasilja prema ženama i djeci. Boravak u Sigurnoj kući je ograničen na šest mjeseci što izaziva strepnju za korisnice koje se zbog isticanja perioda zakonskog roka boravka nalaze u fazi pronalaska izlazne strategije. Osoblje pruža pomoć djeci u savladavanju nastavnog plana i programa nakon emitovanih emisija za pojedinačne razrede. Tu dolazi do izražaja solidarnost kada starija djeca pružaju pomoć mlađoj djeci.“, kaže Bašić.

Za razliku od tih sredina, u Sarajevu nije bilo povećanog broja poziva tokom pandemije, konstatuje menadžerica Sigurne kuće u tom gradu, Mubera Hodžić-Lemeš.

„Pozivi su isti kao što smo imali i prije, javljaju nam se žene koje su koristile naše usluge i zabrinute žene u trenutnoj situaciji. Mi smo tu i otvorene smo za pomoć. Prošlo je relativno malo vremena da se bilo šta može reći ili prognozirati, ali i dalje radimo sve što je u našoj moći da pomognemo žrtvama nasilja“, kaže Hodžić-Lemeš.

Zbog pojačane nervoze i neizvjesnosti šta će se sutra desiti, stručnjaci upozoravaju da stres nije dobar za naš imunitet. Prema tome, apeluje se na žrtve da prijave nasilje ili u najgoroj situaciji da bježe od nasilnika.

Izvor: Al Jazeera