Ivanović – od karate prvaka do osumnjičenika

Jedan od političkih vođa kosovskih Srba priveden je početkom tjedna pod sumnjom u sudjelovanje u teškim kaznenim djelima (AFP)

Piše: Mladen Obrenović

Poziv “čuvara mosta” na Ibru, koji dijeli Kosovsku Mitrovicu na srpski i albanski dio, u ljeto 1999. godine usmjerio je život i karijeru Olivera Ivanovića, ovih dana pritvorenog zbog sumnje u počinjenje ratnog zločina na Kosovu, u političke vode i odredio ga da postane jedan od vođa kosovskih Srba.

Bivši uspješni karatist i nositelj crnog pojasa, kasnije i trener, sudac i sportski djelatnik, ali i dužnosnik koji je na vodećim pozicijama u kosovskim tvrtkama proveo skoro dva desetljeća, prihvatio je tada apel susjeda Srba, jer su vjerovali da „zna sa strancima“.

Uskoro je postao jedan od ključnih ljudi netom osnovanog Srpskog nacionalnog vijeća za sjever Kosova, no već nakon dvije godine  je smijenjen. Nakon toga postaje član Koordinacionog centra za Kosovo, za čije se formiranje i zalagao.

Iste godine je na parlamentarnim izborima, na listi Koalicije Povratak, izabran za zastupnika u Skupštini Kosova, u kojoj postaje i član predsjedništva. Činjenicu što se zalagao za izlazak kosovskih Srba na izbore mnogi su mu i zamjerili. Osporavalo mu se i to što je bio “previše fleksibilan” u kontaktima s međunarodnom zajednicom, ali i da je jednostrano donosio odluke.

Ivanovićeve poruke

„Na svoju sramotu, iako ovaj grad volim više nego bilo koji drugi, bio sam spreman da odem. Vratili su me momci koji su bili odlučniji od mene i sigurniji da će po svaku cenu ostati ovde. Došli su kod mene sa idejom da me nagovore jer, ako ništa drugo, ‘znam sa strancima’. Tako se i rodilo Srpsko nacionalno veće kao građanski pokret za očuvanje rodnog mesta“.

„Došlo je vreme za njih da zaborave svoje iluzije o nezavisnosti i pokušaju da pronađu realnije rešenje. Ako Kosovo postane nezavisno, Kosovo će ostati bez Srba“.

„Albanci i Srbi sa Kosova imaju sličan mentalitet. Tradicija, istorija i poreklo određuju razilaženja, ali imamo i mnogo sličnosti, zajednička razmišljanja, navike. Zato sam ubeđen da nam je mržnja uneta spolja. Deo smo nekakvih strateških planova velikih sila i u takvoj strategiji smo moneta za potkusurivanje. Platili smo to veoma skupo“, govorio je Ivanović.

„Podela Kosova na dva entiteta opasna je teza koja bi mogla da stvori dodatne tenzije na prostoru gde se Srbi ne mogu braniti i to bi podrazumevalo velike konflikte, a možda bi dovelo čak i do proterivanja Srba sa tog prostora“.

Osim angažmana u lokalnoj sredini, ali i u kosovskom parlamentu, budući da je i 2004. godine ponovno ušao u kosovsku Skupštinu kao nositelj Srpske liste za Kosovo i Metohiju, Ivanović ima iskustva i u srpskoj vladi. Za vrijeme vladavine Demokratske stranke, konkretno od 2008. do 2012. godine, bio je državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju pomažući na taj način u rješavanju problema kosovskih Srba.

Pragmatičan političar

Politički analitičar Dušan Janjić upoznao je Olivera Ivanovića  na jednoj međunarodnoj konferenciji u vrijeme kad je bio privremeni koordinator za Sjevernu Mitrovicu. “Sećam se i da je bio veoma aktivan nakon pobede demokratskih snaga 5. oktobra 2000. godine kada je bio član Socijaldemokratije i ostao sve vreme, odnosno sve donedavno, uz Nebojšu Čovića”, prisjeća se Janjić.

“Sigurno je da je Ivanović vrlo vešt političar, da je pragmatičan čovek koji spada u retke ljude iz politike koji su obrazovani. Znanje stranih jezika, a govori engleski i albanski, omogućilo mu je da komunicira sa mnogo širim krugovima nego što balkanski političari obično komuniciraju. Ono što mu je bila mana, a sad se vidi i razlog tome – nije bio spreman da odlučno preseče. Sad se vidi da nije bio u situaciji to da radi”, konstatira analitičar Janjić.

“Oliver i ja smo dugodišnji prijatelji, možda smo imali i neka neslaganja, ali morate znati da smo ponekad kao Romi – svađamo se, ali kad nas napadnu sa strane znamo da se branimo”, govori Rada Trajković, srpska zastupnica u kosovskom parlamentu koja je, djelujući u Koaliciji povratak, dijelila poslaničke klupe s Ivanovićem u njegovom prvom mandatu.

“Ne samo po svom karakteru i opredeljenju da se bori za Srbe, Oliver je komunicirao sa međunarodnom zajednicom na jedan kreativan način i iznalazio rešenja koja nikada ne ugrožavaju donju liniju opstanka Srba na Kosovu i Metohiji. Definitivno je jedna tako stabilna ličnost, kao što je on, suštinski faktor stabilnosti za sve nas na ovom prostoru. Svih ovih 15 godina puno je pomogao da Srbi ostanu u Mitrovici, a to je garantovalo i opstanak Srba i u enklavama”, dodaje Trajković.

Vllasi: Nije shvatio realnost

Za Ivanovićevih 15 godina na političkoj sceni Kosova i Srbije političar i odvjetnik Azem Vllasi, državni i partijski dužnosnik u vrijeme bivše Jugoslavije, tvrdi kako su “imale svoje varijacije, ali je stalno bio na strani koja se protivila državnosti Kosova i koja je teško prihvatila realnost uspostavljenu nakon 1999. godine”.

“Dosta aktivno bio je involviran u politička kretanja u svim fazama, počevši od angažmana na mostu u Mitrovici. Ti ‘čuvari mosta’ bili su jedna banda. Iako tu niko nije video Ivanovića da stoji sa oružjem i u nekakvoj uniformi, navodno je imao neku komandnu ulogu. Sve te godine borio se za srpsku stvar onako kako su se i mnogi drugi Srbi sve ovo vreme borili, a to se pokazalo da nije dobar put, niti ispravan način borbe. Ivanović je očigledno pokušao na sve strane da varira, ali je ipak bio na pogrešnoj strani”, smatra Vllasi.


[Photo: AFP]

“Fakat je da se za celo ovo vreme govorilo kako je bio umešan u jedan težak zločin koji se desio u aprilu 1999. godine, kad je pobijeno najmanje 30 Albanaca, pa onda i u februaru 2000. godine kada su masovno proterani Albanci iz severnog dela Mitrovice i ubijeno 10-ak ljudi”, navodi Vllasi i ukazuje kako “istraga tek treba utvrditi što je u tim događajima bila njegova konkretna uloga”.

Velike šanse na izborima

U međuvremenu su oslobađanje Olivera Ivanovića zatražili mnogi – stranački kolege, sugrađani, srpske vlasti i crkva, uključujući i njegove političke protivnike, ali i srpski zastupnici u kosovskoj Skupštini. I zastupnica Rada Trajković stavila je svoj potpis na zahtjev za Ivanovićevu obranu sa slobode.

“Potpuno sam opredeljena da se borim za Oliverovu slobodu i emotivno me je to pogodilo. Udarac je to i Srbima na Kosovu, jer smo dva dana pred predaju kandidature za nove izbore izgubili još jednog kandidata. Za mesec dana smo izgubili tri kandidata za gradonačelnike na različite načine, no sve se to povlačilo iz centara koji su izvan kosovskog severa, čak i izvan Kosova, i to je ono što me zabrinjava”, zaključuje Trajković.

U međuvremenu potvrđena je i prihvaćena kandidatura Olivera Ivanovića za lokalne izbore na kojima će se ponovno birati čelni čovjek sjevernog dijela Mitrovice. Sudjelovanje na izborima, iako je u prištinskom pritvoru, nije sporno niti neuobičajeno, ukazuje analitičar Dušan Janjić te podsjeća kako Ivanović, sve dok ne bude pravomoćno presuđen, ima aktivno i pasivno biračko pravo kao i svatko drugi.

“I šanse na tim mu nisu male, jer glasači često glasaju iz solidarnosti ili protiv nečega. Takva dva motiva se itetako povezuju i zato mislim da će imati dobar rezultat pogotovo što je imao uhodan tim”, zaključuje Janjić.

Pred Oliverom Ivanovićem tako je mogućnost da nakon sportskih i gospodarskih uspjeha, političkog angažmana na lokalnoj i državnoj razini, postane i čelnik jedine teritorijalne jedinice na Kosovu.

Na njegovu i žalost njegovih političkih suradnika, tu dionicu puta koji je počeo postoljem karate prvaka preko uloge borca za prava kosovskih Srba do fotelje gradonačelnika Sjeverne Mitrovice pratit će iz pritvorske jedinice zatvora u Prištini. Izbori su 23. veljače, a rok za izlazak iz pritvora istječe mu četiri dana kasnije.

Izvor: Al Jazeera