Ivana Kekin: Desnici odgovara podgrijavanje mržnje, neprijateljstva i sukoba

Ivana Kekin: Među nama i dalje ima značajan broj onih koji i dalje vjeruju u osnovne postulate ljevice (Ustupljeno Al Jazeeri)

Nova ljevica dio je bloka zeleno-lijevih stranaka, koje su, nakon uspješnog djelovanja u zagrebačkoj Skupštini i žestoke terenske borbe protiv korupcije u glavnom gradu Hrvatske, na prošlim parlamentarnim izborima uspjele ući u nacionalni parlament.

Premda je Ivani Kekin malo nedostajalo za ulazak u Sabor, baš kao i njenom suprugu Mili Kekinu – pjevaču i frontmenu “Hladnog piva” – ova psihijatrica zaposlena na zagrebačkom Kliničko-bolničkom centru nepokolebljivim i jasnim stavovima privukla je pažnju javnosti.

  • Nakon godinu dana Nova ljevica će dobiti novo vodstvo. Odlučili ste se kandidirati za poziciju predsjednice. Što ćete novo ponuditi stranci?

– Da, stranka je osnovana prije nepune četiri godine i vrijeme je za izbornu skupštinu. Donijela sam odluku za kandidaturu, u konzultaciji s dijelom članstva i Radom Borić, koja je strankom sjajno kormilarila zadnjih godinu dana. Gorljiva sam u političkom radu, imam visoku motivaciju i puno volje. Vjerujem da ću, ukoliko me naše članstvo izabere za predsjednicu, uspjeti ostvariti ciljeve koje sam za Novu ljevicu zamislila u skladu sa stranačkim programom. Odnose se, prije svega, na jačanje kapaciteta kroz rad na terenu i osnivanje lokalnih podružnica. Terenski rad i jačanje postojećih te osnivanje novih podružnica važan je korak u pripremi za lokalne izbore 2021. godine. Plan je da se kandidiramo u svim mjestima gdje imamo članstvo te da tako širimo naš utjecaj na lokalne politike. Osim toga, na tragu razgovora unutar Nove ljevice, planiramo osnovati neku vrstu trajne edukacije o tome što lokalna demokracija jest, u cilju povećanja znanja i svijesti među građanima o njihovom utjecaju na sredinu u kojoj žive i rade.

Planiram ojačati suradnju i kapacitet lijevih stranaka i organizacija, prije svega regionalno. A potom se i bolje povezati sa srodnim strankama i u inozemstvu. Nova ljevica će se i dalje nastaviti zalagati za modernizaciju i rast Hrvatske u smjeru građanske konsolidirane demokracije. Zalagat ćemo se za politike u kojima građani imaju realan utjecaj na političke promjene, za zaštitu ljudskih, građanskih, radničkih, socijalnih, ekonomskih prava, od lokalne razine naviše. Vjerujem da je realan cilj da, kroz uporan i konzistentan rad, uspijemo na parlamentarnim izborima za četiri godine ostvariti klub, dakle dobiti bar tri zastupnika.

  • Od odlaska Dragana Markovine s čela stranke u političkom životu se dogodilo puno toga. Nova ljevica je postala parlamentarna stranka u okviru zeleno-lijevog bloka partija. Koliko vaših sedmero zastupnica i zastupnika mogu utjecati na donošenje političkih odluka u tom tijelu? Održana je tek jedna sjednica Sabora i Vlada je odlučila dio vaših zahtjeva vezanih za obnovu Zagreba nakon potresa prihvatiti i uključiti u novi Zakon o obnovi.

– Vjerujem da ćemo, kao što smo značajno utjecali na politike u radu Gradske skupštine u Zagrebu, isto tako imati realan utjecaj na dio političkih odluka i na nacionalnoj razini. Naravno da nije ista pozicija biti dio izvršne vlasti ili oporbe, no isto tako, treba biti svjestan da saborska većina u konačnici odlučuje o prijedlozima oporbe, ali i da dobar dio jalovosti oporbenih zastupnika leži u manjku interesa i nepripremljenosti ili isključivo forsiranju svjetonazorskih tema. Ono što pouzdano znam jest da naših sedam izabranih zastupnika s izuzetnom ozbiljnošću i predanošću pristupaju saborskom radu. I vjerujem da će na taj način uvijek biti spremni uočiti nelogičnosti, nepravednosti i nezakonitosti te utjecati u smjeru  kreiranja pravednijih zakona i smanjenja nejednakosti u društvu.

  • Do sada ste se istaknuli, prije svega, radom u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Može li se ‘lokalno’ prenijeti na ‘nacionalno’?

– Smatram da može. Dapače, vjerujem da je to najbolji smjer. Da se politika i treba graditi odozdo, da treba krenuti od lokalnih politika i problema koji muče građane, pokazati volju i čvrstinu u političkom radu, te potom recept prenijeti dalje.

Već su i rezultati ovogodišnjih parlamentarnih izbora pokazali da naše glasačko tijelo takav rad cijeni i vrednuje, gotovo polovica svih naših glasova dobivena je izvan Zagreba. Naravno, ne treba se zanositi i treba biti svjestan da su potrebna velika ulaganja u izgradnju stranačke infrastrukture, koju mi još uvijek nemamo. No, srećom, imamo entuzijazam, imamo radnog elana i znanja, a ulaskom u parlament i nešto novaca – kojeg sve parlamentarne stranke dobivaju ovisno o broju zastupnika, te ćemo dati sve od sebe da ojačamo na nacionalnom nivou.

  • Uspjeli ste se etablirati kao treća opcija među biračima. Ta je pozicija do sada bila kao ukleta, jer se praktički svaka stranka koja se našla na trećem mjestu popularnosti vrlo brzo raspala. Prijeti li slična opasnost i vama?

– Ne mislim da nam išta prijeti. Ta je “ukleta” pozicija bila ukleta iz razloga što su stranke koje su se na tom mjestu našle skupljale protestne glasove onih građana koji su glasali protiv Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije. Te stranke se nisu raspadale radi uklete pozicije, nego jer bi se vrlo brzo pokazalo da nemaju osmišljene političke ciljeve, niti razrađene ideje kako bi iste postigle. S druge strane, za cijelo vrijeme predizborne kampanje, a i nakon izbora, prilazili su mi ljudi koji su govorili kako konačno ili čak po prvi puta u svom životu neće glasati protiv, nego za. Jer su prepoznali grupu ljudi koja, osim što uočava štetu koja se našoj državi čini od samog osnutka, ima ideju kako naše društvo učiniti kvalitetnijim, pravednijim i ugodnijim za većinu građana. Prepoznali su grupu ljudi koja političko djelovanje vidi kao alat u borbi za javni interes. A takav je pogled na politiku i politički rad odavno (ili oduvijek) u Hrvatskoj rijedak poput zlatnog jednoroga.

Normala političara i političkog djelovanja u našoj je zemlji toliko obojana individualnim ili eventualno stranačkim interesom da je ovakav otklon od norme izuzetno uočljiv i to je nešto po čemu se sasvim sigurno razlikujemo od ostalih trećih, a i prvih i drugih stranaka. I što ćemo kao osnovni diskurs i dalje beskompromisno njegovati. S dubokim uvjerenjem da će to građani i dalje prepoznavati.

  • Koliko uopće ljevica ima šansu u Hrvatskoj? SDP je odavno otklizao prema centru…

– Mislim da su zadnji izbori i uspjeh koji je naša koalicija ostvarila pokazali da hrvatsko društvo žudi za pravom ljevicom. Ljevičari u Hrvatskoj su do sada bili ozbiljni autsajderi. To nam se dogodilo kroz tri osnovna mehanizma djelovanja.

Prvi mehanizam je monopoliziranje domoljublja i domoljubnog djelovanja od strane desnice. Koja je to isto domoljublje hipertrofirala do razine estetski i etički nepodnošljivog kiča. Tako konstruirano domoljublje koristi se kada god je potrebno uzburkati emocije i probuditi strah od vanjskog neprijatelja – a vanjski je neprijatelj svatko tko na kič ne pristaje. Dakle, svakako i ljevičar.

Kekin: Uprkos ustrajnim naporima u zatiranju lijeve misli i djelovanja, ljevica ima prostora za rast

Drugi je mehanizam činjenica da mi imamo državu unutar države i da je pripadnost stranci nužnost za gotovo svaku vrstu društvenog uspjeha i napredovanja. Taj je mehanizam HDZ usavršio. Sve ove afere koje apatično pratimo nam svjedoče o upravo takvom mehanizmu. Dapače, sve što čudi je eventualno čuđenje medija ili pojedinaca kada u javnost ispliva snimljeni razgovor ministra zdravstva Vilija Beroša – kao da nam sada ta snimka pokazuje neki otklon od normale. U našoj se zemlji moćne i atraktivne, i ono što mnogi zaboravljaju, odgovorne pozicije, ne dijele po ključu stručnosti i obrazovanja, nego po ključu stranačke pripadnosti, poslušnosti i premreženosti. Po ključu usluge, prijetnje skandalom ili ucjene. S obzirom da je to naše “staro normalno”, jasno je koliko je zahtjevno, skupo, pa i hrabro, u takvom društvu zastupati drugačija uvjerenja.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

I treći mehanizam koji je dao doprinos marginaliziranju ljevice u Hrvatskoj jest upravo djelovanje SDP-a, koji slovi, odnosno, usudila bih se reći, slovio je, za ljevicu u Hrvatskoj, a od lijevih se politika odavno odmaknuo. Ako je asocijacija na ljevicu u Hrvatskoj do sada bila impotentna, samodostatna i vlastitim podbadanjima i igrama moći zaokupljena stranka, nije čudo da su građani počeli od ljevice zazirati. Uostalom, ta je takozvana predstavnička ljevica u Hrvatskoj u nizu navrata koketirala i dodvoravala se istom onom domoljubnom kiču s početka ove priče. Takva “ljevica” ljevičaru i “lijevom biraču” doista nema što za ponuditi.

No, po reakciji građana na našu koaliciju vidimo da među nama i dalje ima značajan broj onih koji i dalje vjeruju u osnovne postulate ljevice – solidarnost, jednakost, empatiju, dijeljenje, brigu za slabijeg, brigu za okoliš. Iz toga iščitavam da, unatoč ustrajnim naporima u zatiranju lijeve misli i djelovanja, ljevica ima prostora za rast, a po prvi puta i jako, otporno, proklijalo sjeme!

  • Prije nekoliko dana napisali ste vrlo oštar tekst o Zoranu Milanoviću? Kako ocjenjujete odlazak potpredsjednika Vlade iz redova srpske zajednice Borisa Miloševića na proslavu obljetnice ‘Oluje’ u Kninu i HDZ-ovog Tome Medveda u Grubore, gdje je nakon ‘Oluje’ ubijeno šestero građana srpske nacionalnosti koji nisu napustili Hrvatsku?

– Iako je i do sada u hrvatskoj visokoj politici bilo onih koji su pozivali na suočavanje s vlastitom prošlošću i odgovornošću, ti glasovi nisu dolazili iz redova HDZ-a te su upravo od strane desnice često bili diskreditirani po domoljubnom ključu – naime, svakog onog koji bi se usudio pozvati nas na odgovornost proglasilo bi se neprijateljem svega hrvatskog. Ovo je prvi puta da iz redova HDZ-a dolaze novi tonovi. I to iz samog njegovog vrha. S obzirom na snagu i utjecaj koji HDZ u Hrvatskoj ima, naravno da isto pozdravljam. Držim da je osnovni preduvjet za konačan oporavak i pomirbu upravo prihvaćanje odgovornosti za ono što se događalo u našim redovima.

Ipak, zadržavam skepsu prema autentičnosti stava koji sada HDZ prezentira. Vjerujem da je on rezultat trenutačne političke konstelacije te da bismo gledali sasvim drugi film da je recimo HDZ bio primoran koalirati s Domovinskim pokretom. Naime, HDZ je puno puta pokazao da se ne libi otvarati ratne rane i parazitirati na istima ukoliko mu je isto potrebno za kontrolu političke situacije. Za sada je ovo važna simbolika, a tek ćemo vidjeti hoće li ista zaista označiti početak nove retorike u pogledu na Domovinski rat. Što se tiče predsjednika, ovoga ga puta ne bih komentirala. Jer, niti on nije najpouzdaniji u svojim izjavama.

  • Po struci ste psihijatrica. Koliko je društvo u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji opterećeno događajima iz prošlosti? Često se može čuti da se ne želimo vraćati u 1941. i 1991. i da treba prestati sa svađama o ustašama i partizanima.

– Naravno da treba prestati sa svađama o ustašama i partizanima. No, da bismo do tog stupnja došli, trebali bismo imati jasan društveni konsenzus oko toga tko su bili jedni, a tko drugi. Pristojna su se društva odavno dogovorila da ne postoji nikakvo opravdanje za nacizam niti njegovu revitalizaciju. Mi se u Hrvatskoj to još nismo uspjeli dogovoriti. Prije svega iz razloga što desnici na vlasti, a još više onoj desnici koja stremi k vlasti, izuzetno odgovara konstantno podgrijavanje mržnje, neprijateljstva i sukoba. Kao što im odgovara manipuliranje povijesnim istinama.

Sve su to igre u svrhu ostvarivanja moći. Na tu temu je impresivno jasno govorio Hrvoje Klasić neki dan, kada je zapitao premijera gdje je vidio da marširaju mladići u partizanskim uniformama koji pišu grafite da treba ubijati i silovati, da se na skupovima zaziva Jugoslavija i negira Goli otok? Istovremeno je podsjetio na brojne primjere zadnjih 30 godina marširanja s ustaškim znakovljem, zazivanja Nezavisne države Hrvatske i Ante Pavelića, ulica nazvanih po ustašama… U tom smislu je taj sukob umjetan i svako pozivanje na osudu “svih totalitarizama” u svrhu izbjegavanja osude nacizma je namjerno održavanje tog sukoba. Kako bi se, naravno, reflektori skrenuli s tema koje su puno važnije za kvalitetu života građana.

  • Kakav je stav Nove ljevice prema Bosni i Hercegovini? HDZ se prema Hrvatima u toj državi ponaša patronski već 30 godina.

– Odnos HDZ-a prema Bosni i Hercegovino, odnosno Hrvatima u Bosni i Hercegovini, patronizirajući je i izuzetno štetan za Bosnu i Hercegovinu, no i za same Hrvate, koje HDZ pretežno tretira kao klijente. U tom smislu je vidljivo i prekogranično širenje virusa domoljubnog kiča, koje je nedavno promovirao i sam predsjednik Milanović svojom odlukom o odlikovanju čovjeka koji je po optužnicom za mučenje Bošnjaka. Takve politike ne promiču jedinstvenu i građansku Bosnu i Hercegovinu, kakvu Nova ljevica zagovara.

Izvor: Al Jazeera