Italijanski mediji: Stop partijanju na ulicama

Italijanska Vlada je zabranu izlaska iz kuće ukinula 18. maja, dva mjeseca nakon što je prva u Evropi proglasila karantin zbog širenja korona virusa (EPA)

„Nije vrijeme za partijanje i noćni život“ poručio je premijer Giuseppe Conte mladim Italijanima koji su nakon ublažavanja restriktivnih mjera okupirali gradske trgove i ulice, kafiće i restorane širom zemlje.

Italijanska Vlada je zabranu izlaska iz kuće ukinula 18. maja, dva mjeseca nakon što je prva u Evropi proglasila karantin zbog širenja korona virusa. No, slike mladih kako se druže na otvorenom, često ne poštujući mjeru obaveznog držanja razmaka i ne noseći zaštitne maske, izazvale su bijes dijela javnosti.

Mediji upozoravaju da bi ovakva javna okupljanja mogla prouzročiti nova žarišta i omogućiti širenje virusa koji je dosad ubio više od 32.000 Italijana.

„Borba protiv virusa nije okončana. U ovoj fazi fundamentalno je poštivati obaveznu distancu i nositi maske“ kazao je Conte.

Vlada Italije, kako prenosi Corriere della Sera, ne razmišlja o uvođenju novih zabrana, ali zato najavljuje pojačane policijske kontrole na ulicama i rigorozno kažnjavanje svih koji ne poštuju propise. Kazne se kreću u rasponu od 400 do 3.000 eura.

Milanski dnevnik piše da vlasti strijepe od novog „lockdowna“ koji bi imao devastirajući utjecaj na ionako načetu italijansku ekonomiju.

Radnici na čekanju

A kad je o ekonomiji riječ, rimska La Repubblica analizira upozoravajući izvještaj državnog Zavoda za socijalno osiguranje (INPS) o broju ljudi koji su u vrijeme pandemije poslani na čekanje i tako ostali bez prihoda. Italijanski zakon brani poslodavcima da otpuštaju radnike u kriznim situacijama kao što je ova, ali je zbog neaktivnosti njihovih firmi u prethodnom periodu 7 miliona ljudi privremeno ostalo bez posla.

Svima takvima INPS, putem takozvane „casse integrazione“, omogućava određenu novčanu nadoknadu za izgubljeni broj radnih sati. Taj je broj dramatično narastao u mjesecu aprilu.

„U aprilu je zabilježeno 835 miliona izgubljenih radnih sati. Taj je podatak u jednom mjesecu uporediv sa onim koji se odnosi na cijelu godinu i to ne bilo koju već 2009. – prvu godinu velike ekonomske krize“, piše Repubblica.

Porast radnih sati bez kojih su radnici ostali zbog pandemije u odnosu na prosjek mjeri se u hiljadama procenata. Kako se navodi, najviše su pogođeni radnici u građevinarstvu, u proizvodnji mašina i aparata, metalurgiji, zatim u prodajnom i ugostiteljskom sektoru.

„Ovo je jedan zemljotres koji prijeti da ostavi ogromnu rupu u budžetu zavoda, duboku 35,7 milijardi eura“, stoji u tekstu.

Doviđenja autocertifikatu

„Addio autocertificazione“ ili na našem „Doviđenja autocertifikatu“, naslov je kolumne koju je pisac i urednik magazina The Wired Davide Piacenza posvetio ovom po mnogima besmislenom odgovoru italijanske birokratije na pandemiju.

„Od 18. maja završeno je poglavlje jednog heroja našeg karantina – lista papira koji je Italijane pitao gdje su pošli i odakle su došli. Izgled je promijenio više puta nego David Bowie i bio je inspiracija genijalnom italijanskom duhu kao niko prije… Sada autocertifikat odlazi sa scene bez aplauza, koristeći stražnja vrata s poniznošću i altruizmom velikih heroja“, piše uz ostalo u satiričnom tekstu referirajući se na brojne nelogičnosti u dokumentu koji je, prema slovu zakona, svaki Italijan u prethodna dva i po mjeseca morao imati uz sebe kada bi izlazio iz kuće.

Navode se neki od najzanimljivijih odgovora koje su šaljivdžije upisivale u rubrike gdje su i zašto pošli. Jednome je razlog izlaska bio „da nahrani golubove“, a drugome je zdravstvena potreba bila da „kupi drogu“…

„Pisanje potvrde gdje se i zašto izlazi služilo je da bi se opravdalo ono što je već učinjeno (dakle izlazak iz kuće), a ovisilo je o povjerenju policije u potpisnika i razloge koje je naveo. Obrazac je trebalo odštampati, pa ga ispuniti, ali se zapravo to i nije moralo(!?); postojala je, naime, mogućnost da se policiji na licu mjesta objasne motivi izlaska“, navedeni su neki od apsurda.

Rušenje San Sira

Prelistavanje italijanske štampe završit ćemo s Gazzettom dello Sport. U iščekivanju nastavka nogometne sezone, najtiražniji sportski dnevni list se bavi kultnim milanskim stadionom San Siro.

Dva kluba iz metropole na sjeveru zemlje, Milan i Inter, planiraju ovo zdanje otvoreno prije gotovo sto godina zamijeniti novim stadionom na istom mjestu. Jedna od prepreka u realizaciji ambicioznog plana je savladana nakon što je nadležna komisija za kulturno naslijeđe regije Lombardija ustanovila da stari San Siro može biti srušen, jer „nema kulturološku vrijednost“.

Tretiranje stadiona kao kulturnog dobra bio je jedan od aduta milanskog gradonačelnika Giuseppea Sale u pokušaju da privoli Milan i Inter da ne sruše San Siro već da ga obnove.

No, nadležna komisija se pozvala na odredbe da zaštićeno kulturno dobro ne može biti zdanje koje nije starije od 70 godina. San Siro je otvoren 1926. godine, ali mu je u dvije veliko rekonstrukcije (između 1953. i 1955. godine, te opet 1989. pred Svjetsko nogometno prvenstvo) potpuno promijenjen izgled, pa je zaključeno da može biti srušen.

Ipak, put do rušenja starog i izgradnje novog stadiona je dug i neizvjestan. Inter i Milan moraju riješiti još niz administrativnih i prije svega finansijskih prepreka te donijeti mnogo bitnih odluka, između ostalih, trebaju izabrati jedan od dva idejna projekta: „Milanskih prstenova“ i „La Cattedrale“.

Inače, dosta je i nepoznanica kad je u pitanju eventualni nastavak sezone u nogometnom prvenstvu Italije nakon što je takmičenje prekinuto u martu, po izbijanju pandemije korona virusa. Gazzetta piše da prve od ukupno 124 preostalih utakmica mogle biti odigrane 13. ili 20. juna.

Izvor: Al Jazeera