Istina o ISIL-ovim evropskim kamionima

Piše: Hossam Shaker

Grupa Islamska država Iraka i Levanta (ISIL) preuzela je odgovornost za krvavi napad kamionom na tradicionalni božićni sajam u Berlinu. Ova skupina je i ranije preuzimala odgovornost za napade u Evropi, poput krvavog napada kamionom u Nici u Francuskoj početkom ljeta 2016. u kojem su trećina žrtava bili muslimani. Pitanje koje se trenutno postavlja glasi: treba li svijet priznati vjerodostojnost izjava o preuzimanju odgovornosti koje prate ove krvave napade?  

ISIL-ovi otisci su, na prvi pogled, prisutni u događajima u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji, ali je riskantno uzimati njihovu već spremnu priču baš kao da su oni ti koji su direktno isplanirali ove napade čija su meta bile žrtve na veoma osjetljivim lokacijama, i to uz upotrebu primitivnih i neočekivanih sredstava.   

Vrijeme otvorenih aplikacija

U novim talasima napada, kojima je Evropa svjedočila kroz 2016. godinu, evidentan je faktor individualizacije. Pojedinci su odabrali bolne mete kako bi nanijeli gubitke u ljudskim životima, koristeći metodu ‘vukova samotnjaka’. U pojedinim slučajevima nisu im trebala improvizirana eksplozivna sredstva ili korištena vojna sredstva poput oštećenih komada oružja i slično, kao što se desilo prilikom incidenta na brzom vozu koji je saobraćao na liniji Amsterdam-Pariz u ljeto 2015. godine.

Možda su se ovi počinitelji uistinu odazvali na opći poziv ili konkretne smjernice izdate od ISIL-a, inspirirani otvorenim aplikacijama koje ne zahtijevaju ni oružje ni druga ubojita sredstva. Dovoljno je imati sjekiru i nož, kamion koji može razviti veliku brzinu, ili neke druge opcije koje je teško pobrojati.     

Ovo je vrijeme otvorenih aplikacija kojima se kreće kroz društva u globalizaciji. Postoje aplikacije koje pozivaju na revoluciju, na angažman narodnih masa ili pritisak civilnog sektora, no postoje i one koje iniciraju izvođenje krvavih napada kamionima.

U novije vrijeme, sve je izraženija pojava nasumičnih napada, što ne bi trebalo smatrati pokazateljem sve većeg naginjanja ka zlu među ljudima. Činjenica je da je sklonost ka zlu dobila pristup sredstvima za djelovanje i ostvarivanje utjecaja koja nisu bila dostupna u prethodnim slučajevima, u vrijeme ranijih radikalnih terorističkih i fašističkih grupa prije nekoliko decenija.   

„Novi napadi sada imaju priliku ostaviti dublji trag na ciljanim zajednicama kroz dokumentiranja strahota fotografijama i krvavim prizorima. Javnost je ta koja, uglavnom, dobrovoljno obavlja prljavi zadatak dokumentiranja boli nanesene žrtvama svojim fotografijama, videosnimcima i prijenosom uživo na društvenim mrežama.“

Novi napadi sada imaju priliku ostaviti dublji trag na ciljanim zajednicama kroz dokumentiranja strahota fotografijama i krvavim prizorima. Javnost je ta koja, uglavnom, dobrovoljno obavlja prljavi zadatak dokumentiranja boli nanesene žrtvama svojim fotografijama, videosnimcima i prijenosom uživo na društvenim mrežama. Vizualno praćenje povećava svijest o boli i strahotama sa kojima se Njemačka nije susrela još od ubistava koje je počinila skupina „Crvena Armija“, poznata i kao Baader-Meinhof, u prošlom stoljeću, naprimjer.

ISIL-ova ‘stražnja vrata’

ISIL je otvorio ‘stražnja vrata’ u evropskim društvima i drugim mjestima, zavodeći psihološki nestabilne i socijalno disfunkcionalne osobe, ili one koji su u svom životu prošli kroz traumatična iskustva i doživjeli šokove. Neki od njih su marginalizirani i nastoje izaći iz tog stanja tako što slijede staze radikalizma, buntovnički se odnose prema društvu, ili se uključuju u alternativne načine života koji im obećavaju religijski fanatici kroz zatvorenost i isključivanje iz normalnih tokova života, a neki se čak pridružuju nasilnim radikalnim grupama.        

Danas je situacija takva da se pojedinci više ne moraju regrutirati na tradicionalne i poznate načine u tajne organizacije i naoružane bande. Tu su i oni koje je privukla ISIL-ova direktna ili indirektna propaganda koja se širi na evropskim jezicima. Ona se zasniva na njihovom sopstvenom simboličkom sistemu uz nezavisna tumačenja svijeta i dešavanja u njemu, pored toga što su prezasićena inspiracijama za pridobivanje velikog broja mladića i djevojaka.

To ne znači da ne postoje mreže za direktno mobiliziranje na terenu, povezane sa ISIL-om i sličnim grupama, posebno kroz pristupanje njegovim redovima na sirijskoj teritoriji. Međutim, propaganda u virtualnom svijetu i njeni efekti preplavili su evropsku stvarnost na najrazličitije načine, koristeći se pri tome, prije svega, brojnim kontradiktornostima prisutnim u evropskim društvima.

ISIL i druge radikalne skupine svjesne su da je „sezona lova“ otvorena na marginama ovih društava: u svijetu organiziranog kriminala i u redovima bivših zatvorenika. Prednosti koje pruža iskorištavanje ovih kontradiktornosti u lokalnim zajednicama otvorilo je „stražnja vrata“ i krajnje opteretilo zapadna društva. Na ova vrata će krenuti oni koji su izgubili nadu, sanjari koji vjeruju u zemaljski raj u okrilju ISIL-a, ili su zavedeni pričom o raju na budućem svijetu do kojeg se dolazi klanjem ljudi, samoubilačkim napadima, dizanjem u zrak ili gaženjem ljudi vozilima.

‘Put spasa’

Ovo je evropska generacija koja je okružena brojnim „mogućnostima“ bježanja od stvarnosti: utapanjem u narkoticima, alkoholu, psihoaktivnim supstancama i opsesiji uzimanja vlastitog života. Tu su i opcije pridruživanja marginalnim skupinama, pokretima haosa, skupinama meditacije na planinama Indije, ili čak da budu dobrovoljci u izraelskoj okupacijskoj armiji, ili milicijama Ukrajine i Rusije! Za neke mladiće i djevojke ovakvim opcijama nedostaje elemenat junaštva i častan položaj iz imaginacije, poput onog iz ISIL-ove propagande kojom ih zabluđuje.   

Ovakvo stanje se ne čini kao prolazno. U evropskim društvima broj samoubistva veći je od broja žrtava saobraćajnih nesreća. Takva pojava uzima sve više maha u Francuskoj gdje se broj samoubistva popeo na 10.000 godišnje (prema informacijama francuske Nacionalne asocijacije za prevenciju samoubistava), dok je daleko veći broj njih pokušao dići ruku na sebe ili razmišlja o poduzimanju ovog strašnog koraka.

ISIL i slične grupe otvaraju „put spasa“ za ovu skupinu, utrven slavnim parolama i popraćen izvanrednom spremnošću da se potčini utjecajima manipulacije sviješću u društvu gdje je nataložena sva kontradiktornost modernosti i postmodernosti. Zatim se pripreme za napad na društvo i državu artikuliraju kao čin osvete ili poravnanja, te kao izraz privrženosti „uzvišenim“ vrijednostima percipiranim na taj način u individualnoj svijesti i koje nadilaze sve druge vrijednosti, pa čak i vrijednost ljudskog života, društvene pripadnosti i obzorja bilo kakvog uspjeha u životu.

Sa ovim obrascem ispiranja mozgova ili spremnosti potčinjavanja, ISIL je producirao inspirativne ideje za sve koji žele napustiti društvenu stvarnost što se dešava glatko, bez potrebe da se uspostavi klasična uprava za ovo surovo usmjerenje. Promjena paradigmi koja prati pojavu ISIL-a počiva na prezentiranju sadržaja globalnim modusima, kroz širenje aplikacija, ili vodiča za individualno korištenje u cijelom svijetu uz upotrebu različitih jezika i nužne adaptacije shodno lokalnim specifičnostima, što uključuje „umijeće“ masovnog gaženja pješaka na javnim površinama.  

Direktno djelovanje individue

Nalazimo se pred stanjem koje je, na neki način, evoluiralo u odnosu na ranije viđen „obrazac“ Al-Kaide. U njemu više nema potrebe za ograncima koji će obznaniti lojalnost nekom „centru“, već će individue direktno djelovati, pa čak i ako miris alkohola još uvijek nije nestao iz njihovih usta. Ili će možda samo izraziti sklonost ličnoj osveti društvu kojeg uzima za metu, kao što je slučaj sa zločinom u noćnom klubu u Orlandu u Sjedinjenim Američkim državama početkom 2016. godine.

Sada se sve više priznaje da se mobilizacija za oružani radikalizam, u većini slučajeva, vrši izvan okvira džamija i religioznih krugova. Regruti su mahom iz zatvora, marginaliziranih sredina u obrazovnom smislu i dijelova u kojima je visoka stopa zločina.

Od njih će se u jednom trenutku tražiti da podignu crnu zastavu koja će se objaviti na društvenim mrežama, ili da mašu Kur'anima koje nisu u stanju ni čitati, ili da donose tekbire koje nisu ni u molitvama izgovarali… Sve ono što ih lažno identificira i nema nikakve veze sa njihovim stvarnim životom.

Operacija ispiranja mozgova i mobiliziranja omladine i tinejdžera obavlja se inventivnim sredstvima i kroz različite moduse, direktno i indirektno, putem interneta, društvenih mreža, aplikacija na pametnim telefonima, pored elektronskih igara koje glorificiraju silu i opsjedaju um mladih ljudi ubistvima, mučenjima i sukobima u virtualnom svijetu.

Oni vještiji u tome bivaju odabrani kako bi svoju maštu iz virtualnog svijeta pretočili u stvarnost. Radi se o paralelnim društvima u koja se uključuju pojedinci iz stvarnog života preko kojih upravljaju dvostrukim ili višestrukim dimenzijama života i načinima komuniciranja koji su lišenih bilo kakvih obaveza u stvarnosti, uz upotrebu imena i opisa koji nikako ne korespondiraju njihovim stvarnim životima.   

Unošenje haosa među muslimanske manjine

Interakcija se ne zaustavlja u ovim okvirima. Serija napada koji su pogodili dubinu evropskih društava nanijela je stravičnu štetu krhkom muslimanskom prisustvu na kontinentu, od njegovog istoka pa do zapada. Kada se ovim oružanim bandama opterete krhke muslimanske zajednice, poput one u Briselu ili u Saint-Denisu u Parizu, koje se koriste kao prostor za regrutaciju iz šireg društvenog konteksta, onda ovakva opasnost izaziva rizik da se muslimanska populacija dovode u okruženje i izolaciju, pa čak i u stanje haosa.

To znači kidanje svih veza koje su uspostavljene sa pluralnim društvom i mobiliziranje svih državnih organa radi suzbijanja generacija koje nose navedeno. To će, također, biti vjetar u leđa rigidnim, rasističkim i ksenofobičnim pokretima koji će na plećima društva ispunjenog strahom pokupiti glasove na svim izborima.

Iako je uobičajena praksa oružanih radikalnih grupa da se osoba, na primjer, opasa eksplozivom i pošalje na mjesto gdje će se raznijeti, nakon što mu je ispran mozak i svijest potčinjena, sada se u Evropi i na područjima gdje su generalno rasprostranjene muslimanske manjine minira krhko muslimansko prisustvo. Oni se dovode u izolaciju i zatvaraju se mogućnosti za buduće generacije muslimana u tim državama. Kroz svoju propagandu, ISIL uporno veliča razdvajanje muslimanskih manjina i šireg društvenog konteksta, a posebno se osuđuje mirni suživot muslimana u njihovim evropskim društvima. 

Propagandu dodatno ojačava stvarnost prepuna praznina; u francuskom slučaju, primjerice, postoje jasne kontradikcije koje među muslimansku populaciju u društvu unose osjećaj da su isključeni iz „vrijednosti Republike“. Pritužbe po ovom osnovu čuju se već dugo vremena i praćene su brojnim naporima na njihovom dokumentiranju. Iza ovakve stvarnosti kriju se faktori pritiska na prilike budućih generacija, što je opet vezano za elemente porijekla i imigracije. Pored toga, prisutan je „diskurs Republike“ koji ne priznaje manjine ili bilo kakve pluralističke i kulturološke specifičnosti u okrilju francuske države.  

Leglo briga

Neki od detalja stvarnosti nose u sebi pretpostavke za leglo briga koje hrane spremnost za priključivanje terorizmu kroz proizvođenje ili stimuliranje pritiska, pored činjenice da postoji dijalektički odnos između radikalne propagande na terenu, one koja se poziva na lažne parole pripisane islamu, sa jedne strane, te rastuće islamofobije i selektivnog rasizma protiv muslimana, sa druge strane, što su pojave koje se međusobno jačaju elementima neophodnim za kontinuitet i ekspanziju.

„Evropski narodi koji u odgovoru na napade dadnu prostor onima koji promoviraju političku rigidnost i pomognu im da dođu na vlast kroz jačanje diskursa podjela i stigmatizacija u politici, društvu i medijima, dodatno će pojačati pojave isključivanja, marginalizacije te proširiti jaz koji već postoji u društvu.“

Ono što evropske elite još uvijek nisu odvažno analizirale jeste u kojoj mjeri narastajuća svijest, u vremenu globalizacije i mreža, o zastrašujućim dešavanjima u nekom dijelu svijeta utječe općenito na javnost, a posebno na mladiće opterećene karakterom involviranja vanjske politike njihovih država na ovaj ili onaj način u sva ta dešavanja.

Margot Wallström, švedska ministrica vanjskih poslova, ukazala je na ovo pitanje u svome govoru nakon napada u Parizu u jesen 2015. godine. I pored svega onoga što se dešava, Evropa do ovog momenta nije pokazala značajniju zainteresiranost za preispitivanje svojih vanjskih politika.    

Kao i obično, u zadnjih petnaest godina, od napada 11. septembra 2001. godine, sve se intenzivnije tretiraju pitanja sigurnosti. Međutim, pri tome su pitanja vanjske politike i vojnih intervencija zaštićena od bilo kakve kritike ili preispitivanja, uprkos tome što neumitno utiču na izazivanje požara koji ne poznaju državne granice i podstiču bijes u zajednici, pa makar to bilo i indirektno.

Osim toga, u evropskim zemljama dolazi do uspona političara oportunista koji se ne libe iskorištavati bol žrtava napada u predizborne svrhe. Nekada se općenito odgovornost stavlja na kompletan muslimanski elemenat u društvu čime on gubi osjećaj sigurnosti i perspektive te se umjerena religioznost dovodi u stanje opsade. Kamion u Berlinu je otvorio prostor međusobnim optužbama motiviranim izbornim željama. Stranka krajnje desnice „Alternativa za Njemačku“ optužila je njemačku kancelarku Angelu Merkel da je direktno odgovorna za napad jer je pozivala izbjeglice u Njemačku! Što se tiče slovačkog premijera Roberta Ficoa, čija država trenutno predsjedava Evropskom unijom, on je, nakon napada kamiona, kazao kako neće dozvoliti uspostavljanje koherentne muslimanske zajednice u svojoj zemlji.

Evropski narodi koji u odgovoru na napade dadnu prostor onima koji promoviraju političku rigidnost i pomognu im da dođu na vlast kroz jačanje diskursa podjela i stigmatizacija u politici, društvu i medijima, dodatno će pojačati pojave isključivanja, marginalizacije te proširiti jaz koji već postoji u društvu. Ovim će se i druge slične grupe naći ispred zatvorenih vrata, ili ispod debelog staklenog stropa, gdje neće moći lako napredovati u stvarnosti razvijenih društava.

Kod marginaliziranih skupina konkretno doći će do interakcije različitih elemenata mučnine, srdžbe i uznemirenosti, stoga postoji mogućnost da pojedini među njima pronađu izlaz kroz „stražnja vrata“ koja su otvorena prema svijetu zločina, droge i fanatičnih skupina, ili kroz vrata koja je otvorio ISIL za one koji su izgubili nadu u svoju stvarnost i sanjaju o raju na ovome svijetu i spasu na budućem.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera