Oglasi

Islamofobija, posljedica jačanja desničarskih i fašističkih struja

Pojam islamofobija, počeo se koristiti početkom 20. vijeka, a u političkoj upotrebi je od 1997. godine
Najnovija istraživanja o islamofobiji u BiH govore da je ona u porastu i da je predvođena od političkih opcija koje ne podržavaju euroatlantske integracije BiHEPA

Pojam islamofobija, počeo se koristiti početkom 20. vijeka, a u političkoj upotrebi je od 1997. godine, nakon objave izvještaja o britanskim muslimanima i islamofobiji pod nazivom "Islamofobija: Izazov za sve nas“ od Runnymede Trusta. Uobičajena definicija islamofobije je da predstavlja strah, mržnju ili predrasudu prema islamu kao religiji ili prema muslimanima uopće, posebno kada se termin posmatra u političkim okvirima. Višestruki su razlozi za pojavu islamofobije, ovisno i od podneblja gdje se ona pojavljuje, ali je evidentno da je na globalnom nivou islamofobija u porastu nakon terorističkih napada 11. septembra 2011. godine u SAD-u kao i zbog povećanog prisustva muslimanske populacije u SAD-u i državama Evropske unije.

“Islamofobija kao skup predrasuda o islamu i izmišljeni, neutemeljeni, iskompleksirani i ideološko-sistemski isprogramiran strah od muslimana je kriva slika na kojoj se ne može temeljiti teorija o mirnom, pravednom i jednakopravnom suživotu sa drugim i drugačijim. Ne postoji potpuni mir sa ljudima o kojima imamo pogrešne predstave. Nažalost, te predstave znaju biti duboko ukorijenjene u našim stavovima i uvjerenjima pogotovo ako je kultura kojoj pripadamo i okruženje iz kojeg dolazimo, bazirano na rasnoj i suprematističkoj osnovi”, ističe mladi islamski teolog, Muhamed Mutap.

Islamofobija bez muslimana

Ukupni nivo islamofobije u Evropi i dalje je visok, iako se razlikuje u pojedinim državama. Dok su u dijelovima zapadne Evrope napadi na muslimane prestali rasti, u istočnoj Evropi antislamsko osjećanje raste, uprkos minimalnom broju muslimanskog stanovništva. Neke evropske države su prepoznale islamofobiju, kao ekstremističku prijetnju, koja može prerasti u neki drugi oblik mržnje i nasilja, česte žrtve desničara su migranti i muslimani.

Poznato je da Velika Britanija dosta ulaže u prevenciju desničarskog ekstremizma i čak su desničarski ekstremisti nakon procesuiranja uključeni u program deradikalizacije. Vidljiv je različit pristup pažnji koju ovom problemu pridaju Britanci sa nepostojanjem nikakvih planskih mjera suprotstavljanja islamofobiji u balkanskim državama.

Jana Kujundžić, sa studija kriminologije na Univerzitetu u Essexu, napominje da je Prevent program u Velikoj Britaniji zamišljen kao post-11.septembarska protu-teroristička strategija i da je dosta kritiziran kao program koji je primarno tretirao mlade muslimane u Velikoj Britaniji, kao potencijalne buduće teroriste. Iako neke novije statistike pokazuju kako se za godinu 2017/2018 broj ekstremnih desničara uključenih u program povećao u odnosu na tzv. islamiste. Također jedna od značajnijih kritika programa je bila da li taj program daje odriješene ruke vladi za legalno špijuniranje svojih građana i građanki u ime tzv. nacionalne sigurnosti.

Rezultati dugogodišnjeg istraživanja koje je realizovao američki univerzitet Harvard, pokazalo je da je Češka najrasističkija zemlja u Evropi, a za njom nisu previše zaostajale ni ostale postkomunističke države. Stručnjaci to objašnjavaju dugotrajnom izolacijom ovih država i njihovih  građana, koji nisu nikada ili su vrlo rijetko dolazili u susret sa strancima drugačijeg izgleda ili običaja, a i danas se u nekim područjima tih zemalja malo toga promijenilo. Istraživanja evropskih stručnjaka ukazuju da je islamofobija najizraženija u istočnoevropskim državama kao što su Češka, Poljska, Mađarska i Slovačka, iako je procenat muslimana u tim državam oko 0,1 posto. Zbog navedenog paradoksa ova pojava se u stručnim krugovima naziva islamofobija bez muslimana.

Islamofobija na zapadnom Balkanu

Najnovija istraživanja o islamofobiji u BiH govore da je ona u porastu i da je predvođena od političkih opcija u BiH koje inače ne podržavaju euroatlantske integracije u BiH. Također, na to upozoravaju i strani mediji, tako bečki dnevnik Der Standard ocjenjuje da predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, koja želi reizbor, polaže nade na islamofobnu kampanju. Foreign Policy je objavio analizu sa naslovom “Balkan je svjetska prijestolnica islamofobije”, te je u nastavku opisao da su u regionu završeni genocidni ratovi - ali bigoti sa cijelog Zapada još uvijek tamo dolaze na inspiraciju.

Na takvo stanje Mutap kaže da nije rijedak slučaj i da pokleknemo ideološki serviranim porukama. Mnoge su u svijetu organizacije osnovane, filmovi snimljeni, romani napisani, pjesme otpjevane, karikature nacrtane, medijski članci objavljeni, s ciljem kreiranja iskrivljene slike i pogrešne percepcije islama. Historijski posmatrajući situacija nije ništa bolja u Bosni i Hercegovini i zemljama regiona.

Kujundžić napominje da što se tiče balkanskih država, glavni problem je nepriznavanje postojanja problema desničarskih ekstremista nego često legitimizacija upravo tih radikalnih stavova u ime nacionalizma, te revizionizam povijesti koji se može činiti populistički i benigan na početku, ali ipak otvara vrata ultradesničarskom diskursu i aktivnostima. Konkretno mislim da na nedavnu sramotnu rezoluciju Europskog parlamenta o važnosti europske memorije za budućnost Europe' koja u srži izjednačava komunizam i nacizam time otvarajući prostor da se fašističke politike legitimiraju kao anti-komunističke, te brisanje značaja antifašističke borbe što će samo dati vjetar u krila revizionističkim i fašističkim grupama na Balkanu. Ona kaže: “Mislim da je to svakako povezano sa pitanjem islamofobije kao sigurnosnog izazova na Balkanu u smislu legitimizacije mržnje i rasizma pogotovo prema izbjeglicama kao najranjivijoj skupini i u koju je najlakše projicirati vlastite anksioznosti i strahove o budućnosti“.

U Evropskom izvještaju o islamofobiji za 2018. godinu kojeg je finansirala Evropska unija se navodi: "Domaći i regionalni mediji doprinijeli su antimuslimanskim netrpeljivostima kroz izvještavanje o terorističkim prijetnjama i radikalnoj ideologiji, povezivajući ih s bošnjačkim političkim i vjerskim zvaničnicima“. Također, isti izvještaj govori da je došlo do porasta islamofobne retorike lokalnih i regionalnih političkih aktera koji potkopavaju Bosnu i Hercegovinu prikazujući je kao radikalno muslimansko utočište.

Vezano za medijski neprofesionalizam i laži u vijestima, Mutap dodaje: “Upravo zbog neprofesionalnog medijskog izvještavanja o osjetljivim temama koje na Balkanu nose i poseban rizik zbog historije sukoba često povezanih i sa religijskim aspektom, dolazimo u stanje da se raspiruju ksenofobija, netolerancija, vjerska netrpeljivost i islamofobija. Već ranije sam kroz istraživanja primjetio tu povezanost religijskih osjećaja i stavova, sa svakodnevnim društvenim životom, a posebno u primjerima iskrivljenih tumačenja vjerskih odredbi i pravila, što stvara pretpostavke za širenje islamofobije, koja opet može imati za rezultat radikalizaciju, na drugoj strani. To je ono što svakako može utjecati i na stanje sigurnosti u BiH i regionu“.

Islamofobija uveliko podsjeća na antisemitizam

Procjene nekih evropskih istraživačkih instituta, kao i analize stručnjaka upućuju na pretpostavku da jačanje islamofobije u Evropi podsjeća na nacističko sataniziranje Jevreja prije i u toku drugog svjetskog rata. "Čini mi se kao da čitava trenutna politička klima u Europi ali i u svijetu podsjeća na jačanje desničarskih i fašističkih struja prije početka Drugog svjetskog rata. A to svakako sa sobom povlači potrebu za postojanjem žrtvenog janjca, nekoga na koga ćemo svaliti svu krivicu za propadanje socio-ekonomskog poretka te sakriti stvarno odgovorne za tzv. “izbjegličku krizu,“ klimatske promjene i urušavanje demokracije. Mislim da paralela između demonizacije Jevreja u prijašnjem historijskom razdoblju i trenutne islamofobije nije nategnuta budući da vidimo slične prakse koje se koriste, od zabrane nošenja određenih religijskih obilježja i praksi, paljenje kuća te vjerskih zgrada, otvoreno izražavanje mržnje kako na ulici tako i u parlamentu. Ali to ne znači da više ne postoji antisemitizam ili da se dogodila predaja štafete mržnje sa Jevreja na muslimane jer bi to predstavljalo površan pogled na različite povijesne kontekste te na trenutnu geopolitičku situaciju u svijetu“, navodi Kujundžić.

Teolog Mutap napominje da nam nedostaje iskrenijeg odnosa i direktnog upoznavanja, jer bukvalno živimo preko puta, a poznajemo se preko izjava političara i terorističkih akata s one stranu planete.

“Nisam siguran koliko islamofobija u BiH može utjecati na međureligijske odnose, ali sam siguran da međureligijski odnosi, ako ih imalo ima, mogu i trebaju utjecati na suzbijanje islamofobije i svakog oblika straha od drugog i to na način iskrenog odnosa i boljeg razumijevanja”, poručuje Mutap..

Ono što nam možda preostaje za kraj, sjećajući se internacionalnih, organiziranih, kolektivnih pokreta otpora fašizmu tijekom Drugog Svjetskog rata, jest sklapanje savezništva i nadilaženje razlika sa drugim ugroženim skupinama kako bismo se suprotstavili kao ujedinjena fronta protiv mržnje, fašizma i revizionizma historije, zaključuje Kujundžić. 

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.