Islamofobija jača u Francuskoj, Macronova ‘islamistička hidra’

Nedavno je u francuskom gradu Bayonne jedan 84-godišnjak pokušao zapaliti džamiju. Kada su ga dva prolaznika pokušala spriječiti, zapucao je i ranio obojicu prije nego što je na kraju uhapšen. Istoga dana se u Parizu predsjednik Emmanuel Macron susreo se s muslimanskim liderima u Elizejskoj palači – ne kako bi pričali o prijetnjama njihovoj zajednici, već da im kaže da pojačaju napore u borbi protiv vjerskog ekstremizma.

Dešavanja iz tog dana samo su dio okrutnog ciklusa uzajamnog optuživanja i demonizacije koji je nastao u Francuskoj od napada nožem u Parizu 3. oktobra, kada je četiri policajca ubio kolega koji je prešao na islam. Na međunarodnom nivou je incident privukao malo pažnje, naročito kada se usporedi s masovnim ubistvima u Parizu novembra 2015. i Nici jula 2016. godine. No, u Francuskoj je izazvao jako zabrinjavajuću eskalaciju islamofobije, koju, barem dijelom, potpiruju riječi i djela Macrona i drugih političkih lidera.

U svom govoru tokom komemoracije četverici ubijenih policajaca, Macron je pozvao na “nacionalni oprez”, kako bi se djelovao protiv “islamističke hidre”. Također je pozvao naciju da ustane protiv “ovog podzemnog islamizma, koji korumpira francusku djecu” tako što će ukazati na one “male nevažne stvari koje postanu užasne tragedije”. To je borba nacije “u školi, na poslu i na područjima svakodnevnog života”.

Ko (ne) smije nositi šal i veo

Tri dana kasnije je lokalni desničarski političar u Dijonu napao je jednu muslimansku majku koja je nosila šal tokom posjete lokalnog regionalnog vijeća osnovnoj školi. Taj političar je tražio od lidera vijeća da naredi majci da ukloni šal ili napusti skup, kazavši kako je njeno prisustvo neprihvatljivo zbog ubistva policajaca.

Tako se osjetljivo pitanje šta muslimanke nose vratilo u fokus javnosti, sve zbog emocionalno nabijenog okruženja ubistava nožem. Uslijedila je salva debata na TV i radiostanicama, a ni na jednoj nije bila neka žena koja nosi šal. Istog dana kada je napadnuta džamija u Bayonneu, francuski Senat je počeo razmatrati zakon kojim bi se zabranilo ženama da nose šal tokom putovanja u školu. Francuska je 2011. godine zabranila nošenje u javnost šalova koji pokrivaju cijelo lice, a javne radnice, uključujući učiteljice, ne smiju nositi šal.

Macron je kazao kako niko ne smije biti meta stigmatizacije zbog šala ili vela. No, napori njegove vlade u borbi protiv ekstremističkog nasilja sve više izgledaju kao kuturalni napad na islamske vjerske prakse. Francuski ministar unutrašnjih poslova, tokom govora državnoj Skupštini, nedavno je konzervativne vjerske prakse, poput “svakodnevnog i posvećenog” obavljanja molitvi, puštanja brade i odbijanja ljubljenja žena pri pozdravljanju, označio kao potencijalne znakove radikalizacije. Javni univerzitet kod Pariza Cergy Pontoise potom je tražio od osoblja da prijave studente koji se slično ponašaju, da bi se kasnije izvinjavao zbog toga.

Francuska već ima agresivni režim mjera koji ogromnom većinom napada muslimane, uveden tokom vanrednog stanja nakon napada u Parizu novembra 2015. godine, a potom ozakonjen dvije godine kasnije. Pojedincima može biti zabranjeno putovanje, biti im ograničena sloboda kretanja, mogu biti mete pretresa kuća ili da ostanu bez posla, sve na osnovu tajnih obavještajnih podataka i bez sudskog procesa. Govori koji mogu biti protumačeni kao “izvinjenje za terorizam” mogu, također, dovesti do procesa.

Odmah zaustavaiti ‘lov na vještice’

Uslijed ovakve situacije, pojedinci navode kako su pozivani u policijske stanice nakon anonimnih poziva u kojima se izražava zabrinutost njihovim ponašanjem. Jedna žena, koja je prešla na islam, objavila je na Facebooku kako je bila tako pozvana 17. oktobra, a pitana je o džamiji u koju ide, mužu, porodici i načinu kako se oblači. “Zaista je ponižavajuće da vas samu ispituju dva muškarca, da se morate pravdati”, napisala je.

Gdje ovo sve završava? Diskriminacija manjinskih zajednica nije samo nezakonita, već i kontraproduktivna, iz dva razloga. Prvo, represija i diskriminacija samo potiču razvoj zamjeranja i reakcije. Drugo, odnosi s pogođenim zajednicama, koje su najbolji saveznici policije u naporima održavanja javne sigurnosti, narušeni su. Nedavni članak u Le Mondeu, naprimjer, ističe kako je 59 “terorističkih napada”, za koje Ministarstvo unutrašnjih poslova tvrdi da je spriječilo na francuskoj teritoriji u posljednjih šest godina, 58 riješeno na obavještenjima ljudi.

Francuska mora vratiti poljuljano povjerenje muslimanskih građana. I mora početi s okončanjem “lova na vještice”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera English