ISIL – nastanak i sudbina

Baghdadi odbio da Islamska država Irak ostane u Iraku, a Front al-Nusra u Siriji (AP)

Piše: Manhal Parrish 

Istraživač u oblasti islamskih grupa smatra da utjecaj Islamske države Irak i Levant (ISIL) opada u Siriji zbog odsutnosti narodne podrške, za razliku od Iraka gdje se suniti suočavaju s očiglednim političkim tlačenjem, uključujući i to da iračke šiitske milicije provode akcije sektaškog čišćenja.

Još od objavljivanja prvog videosnimka komandanta tadašnje Islamske države Irak Abu Bakra al-Baghdadija u aprilu 2013. godine, koji je proglasio ujedinjenje njegove organizacije s grupom Front al-Nusra, pa sve do juna 2014. godine kada je zvanični glasnogovornik grupe ISIL Abu Mohammad al-Adnani proglasio “Islamski halifat”, ISIL uspijeva preuzeti kontrolu nad više od polovine teritorije Sirije i Iraka.

Baghdadi nije prihvatio poruku emira Al-Kaide Ajmana al-Zawahirija u kojoj traži da grupa “Država Irak” ostane u Iraku, a Front al-Nusra u Siriji, te da obje strane prestanu objavljivati poruke u medijima. Međutim, Baghdadi sredinom juna 2013. godine šalje odgovor audioporukom, izrazivši pri tome odlučan i nedvojben stav da će “ISIL postojati sve dok smo živi i nećemo praviti kompromise u vezi s njim sve dok Bog ovoj državi ne podari pobjedu ili izginemo braneći je.”

Sposobnost i divljaštvo

Nakon Baghdadijevog protivljenja da uvaži zahtjev Zawahirija, uslijedila je faza zatezanja odnosa između ISIL-a i svih frakcija Slobodne sirijske armije, koju su optužili za otpadništvo od vjere. Zatim se pokreću akcije hapšenja svih aktivista i izvode atentati na komandante Slobodne sirijske armije, što je frakcije potaklo na rat protiv ISIL-a. Prvi pokazatelji tog sukoba pojavili su se u mjestu Al-Atarib, u provinciji Halep, i Jabal al-Zawiya, u provinciji Idlib, a zatim se prenose i na područje Raqqe i Deir ez-Zora. Nedugo zatim ISIL organizira povlačenje boraca na sjevernu i istočnu periferiju Halepa i utvrđuje linije sukoba s ostalim frakcijama u provinciji sjevernog Halepa, koje traju i danas.

Grupa ISIL je povela žestok rat protiv Fronta al-Nusra u istočnoj regiji, u cilju preuzimanja kontrole nad naftnim poljima, koja se smatraju osnovnim izvorom njihovog finasiranja, te je prisilila glavnog vjerskog autoriteta Fronta al-Nusra Abu Maria Qahtanija na povlačenje u Dara'u preko sirijske pustinje, što je manje frakcije primoralo na iskazivanje lojalnosti ISIL-u, koji je kasnije pobio stotine mladića iz plemena Al-Shaitat koje im se suprotstavilo.

Nekoliko mjeseci kasnije ISIL pokušava institucionalizirati svoju državu te uspostavlja vladine urede, a područja pod svojom upravom dijeli na vilajete, koje naziva novim imenima te širi teritoriju u pravcu Al-Hasakaha, Qalamouna i Ghoute u samom predgrađu Damaska, da bi stigao do ruba pokrajine Al-Suwayda i jordanske granice.

Proglašavanje ‘halifata’

Službeni glasnogovornik Abu Mohammad al-Adnani proglasio je “islamski halifat” krajem juna 2014. godine. U audioporuci je izjavio da je “Islamska država, koju predstavljaju kompetentne i meritorne osobe, od uglednih ličnosti, vojnih komandanata i Vijeća šure, donijela odluku da proglasi islamski halifat i imenuje halifu na čelu muslimanske države, davanjem prisege Abu Bakru al-Baghdadiju, koji je tu prisegu i prihvatio i na taj način postao imam i halifa muslimana”.

Poraz ISIL-a u Kobaniju spada u prvi stvarni gubitak jedne bitke koju je vodila ova grupa nakon njene reorganizacije na istoku Sirije, uprkos očajničkim naporima da preuzmu kontrolu nad gradom. Abdul-Rahman al-Haj, koji se bavi istraživanjem islamskih grupa, smatra da je međunarodna koalicija predvođena SAD-om pokazala veliku odlučnost i zalaganje za dobijanje ove bitke, zbog čega je uspjela nanijeti enormne gubitke ISIL-u.

Haj je istakao da u Siriji opada utjecaj ISIL-a te smatra da je zato odgovoran “nedostatak narodne podrške u Siriji, za razliku od Iraka, u kojem se suniti suočavaju s očiglednim političkim tlačenjem, uključujući i to da iračke šiitske milicije provode akcije sektaškog čišćenja”. Mape vojnih akcija, koje međunarodna koalicija provodi sa sirijskim demokratskim snagama, ukazuju na ozbiljnu američku želju da liši ISIL naftnih područja na periferiji Deir ez-Zora i Al-Hasakaha, gdje se trenutno vode najintenzivnije akcije.

Haj je istakao da se između sila vodi sukob za naftna područja te smatra vjerovatnim da će u budućnosti, nakon što ISIL bude protjeran, kontrolu nad tim područjem preuzeti nova sirijska vojska, zbog tamošnjeg plemenskog uređenja i činjenice da većina boraca potječe iz plemena nad kojima je ISIL počinio masakr i istrebljenje. Haj je ukazao i na to da se ISIL širi na globalnom planu, iako se počinje postepeno povlačiti u Siriji, dodavši da će pokušaji “eliminacije njegovih ogranaka trajati veoma dugo.”

Povlači li se ISIL?

Grupa ISIL je, s borbenog aspekta, u velikoj mjeri unaprijedila svoje borbene metode, iskoristivši džihadske sklonosti svojih boraca, koje su uglavnom zasnovane na želji za “mučeništvom”, što vide kao put koji vodi u raj.

Abdel Nasser Al-Ayed, vojni i strateški istraživač, kazao je da ISIL “radi na ideologizaciji lokalnih zajednica. U određenoj mjeri su uspjeli u tome da stvore generaciju sunitskih fanatika, pri čemu su veliku ulogu odigrali njihovi vojni kampovi, naročito među mlađom populacijom.” Čini se da je ISIL, koji je na teritorijama pod svojom kontrolom uskratio svaku mogućnost normalnog života, ostavio pred građanima samo jednu opciju, a to je džihad, dok im u svemu tome pomaže i svakodnevno ubijanje i napadi koji su odnijeli živote hiljada civila.

Ayed je ukazao i na veoma slične borbene taktike u nekoliko posljednjih borbi koje je vodio ISIL. Uglavnom su se oslanjali na stotine svojih boraca spremnih na izvršenje samoubilačkih akcija te na napade autobombama, kao što se dogodilo u borbama za skladišta Ayyash u blizini Deir ez-Zora.

Čini se da ISIL radi na produbljivanju džihadske ideologije kod stranih boraca u svojim redovima. Njihova vojna obuka uglavnom se odvija u ISIL-ovim vojnim kampovima te na mnogobrojnim ratištima u Siriji i Iraku. Također, uspjeli su zadobiti veći broj lokalnih pristalica, a svi ti podaci ukazuju na to da će “država halifata” biti i dalje prisutna, i to na duži period, s tim da se više ne širi u skladu s onim što su proklamirali u svojim parolama.

Izvor: Al Jazeera