Oglasi

'The Irishman': Gangsterski ep Scorsesea, De Nira i Pacina

Poziv da pogledate 'Irca' je, rječnikom mafjaškog klasika 'The Godfather', ponuda koja se ne odbija.
Martin Scorseese pletu priču vraćajući nas nazad i naprijed u vremenu od 1942. godine i Drugog svjetskog rataEPA

Reditelj Martin Scorsese, već duboko zašao u osmo desetljeće života, radi filmove s energijom 35-godišnjaka i i jedan je od "posljednjih dinosaura autorskog filma". Ali, ne autora u smislu francuskog novog vala, gdje je autor onaj koji snima filmove prema vlastitim scenarijima, već onog autorstva kojim tuđem scenariju daje pravi svojstveni rediteljski pečat.

Upravo taj autorski pečat je itekako vidan u njegovom posljednjem filmskom ostvarenju, koje nosi naziv The Irishman (Irac). Scenarij prema knjizi I Heard You Paint Houses Charlesa Brandta napisao je oskarovac Steven Zaillian (Schindler's List) i predstavlja pravi gangsterski ep, kojim su Scorsese i odabrana glumačka imena "ispjevali svoj labuđi pjev". A glumačka imena su dvojica najboljih: Robert De Niro i Al Pacino, kao i Joe Pesci (navodno je 50 puta odbio Scorseseovu molbu da glumi u filmu), te, u manjim, epizodnim ulogama, Harvey Keitel, Ray Romano, Bobby Kanavale i minijatura Anne Paquin – gotovo jedinog prisutnijeg ženskog lika u filmu.

Životna priča 'običnog' ubice

Scorsese nas u film uvodi dugom kadar sekvencom, na tragu klasika Goodfellas i Casino, onim svojim prepoznatljivim filmskim izražajem, koje je, kao i ova dva spomenuta, ali u ovom slučaju praćeno prikladnom pjesmom In the Still of the Night benda "The Five Satins", gdje u staračkom domu ostarjeli Frank Irac Sheeren (De Niro) nekome (nama – publici) pripovijeda svoju životnu priču. Frank priča priču u flešbekovima, počevši od putovanja za Detroit s mafijaškim bosom Russellom Bufalinom (Pesci u prvoj ulozi nakon devetogodišnje pauze od glumačkog poziva), gdje trebaju prisustvovati vjenčanju Bufalinove nećake, ali ustvari, Frank treba smaknuti vođu sindikalista Jimmyja Hoffu (Pacino). Jimmy neće posumnjati u Franka, koji mu je od početka, upoznavanja, bio drag, izgradio s njim prijateljski odnos te mu je bio i "desna ruka" u određenom smislu. Zbog toga, historije dvojca, Bufalino je izdao naredbu Franku, koja je došla sa još većeg nivoa, da ukloni Hoffu.

U biti Zaillian i Scorseese pletu priču vraćajući nas nazad i naprijed u vremenu od 1942. godine i Drugog svjetskog rata (u jednoj sceni, u kojoj Frank, kao vojnik, eliminira dvojicu njemačkih oficira), Frankovo probijanje i stasavanje od vozača kamiona – raznosača mesa, upoznavanja s ključnim mafijaškim igračima, poput Bufalina i Angela Bruna (Keitel), do mafijaškog ubice, te šezdesetih i sedamdesetih godina, Kubanske krize, atentata na predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja i 2000-tih, s ostarjelim Frankom u staračkom domu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Cijeli taj proces je učinjen dopadljivim i realističnim u smislu da su De Nira i ostatak glumačke ekipe, u scenama gdje trebaju izgleda(ti) mlađe, podmladili CGI-fejs-liftingom i isto toliko postarili kada treba(ju) izgleda(ti) starije. Kompjuterska tehinka korištena u filmu također je jedan od razloga što je budžet filma dosegao cifru od 150 miliona dolara. Baš zbog toliko potrebno uloženog novca, koji niti jedan od holivudskih velikih studija nije htio dati Scorseseu na raspolaganje, reditelj je čekao na priliku i dočekao da od sada jednog od najvećih streaming servisa – Netflixa dobije finansijsku podršku. U Netflixu su "odriješili kesu", stavili Scorseseu na rasplaganje novac, vrijeme, bez požurivanja, te je film The Irsihman početkom novembra, nakon duge postprodukcije, imao skroman kino-život samo da bi se mogao naći u konkurenciji za najprestižnijiu filmsku nagradu – popularnog zlatnog ćelavca – Oscar. Nakon toga, film se našao na Netflixu, gdje je bio dostupan svima.

Kodirani jezik mafije

The Irishman predstavlja Scorseseov najambiciozniji film od skorijih radova (Silence, The Wolf of Wall Street, Hugo) i svojevrsnu doktorsku disertaciju mafijaškog i kriminalističkog života. Sve je u kodiranom jeziku mafije, gdje se o bitnim stvarima "diskutira bez diskusije", sastancima na kojima male stvari odlučuju nečiju sudbinu, u detaljima, lekcijama i trikovima "zanata", koje Frank pripovijeda govoreći kao narator: "Kada neko kaže da je malo 'zabrinut', ustvari je 'veoma zabrinut'; i kada kažu da neko treba biti ubijen, on je već pokojni."

Scorsese i De Niro po deveti put sarađuju zajedno, i to po prvi put nakon 1995. godine (Mean Streets, Taxi Driver, New York New York, Raging Bull, The King of Comedy, Goodfellas, Cape Fear, Casino), dok je s Pescijem sarađivao tri puta, i to u kombinaciji s De Nirom (Raging Bull, Goodfellas, Casino), a s Pacinom po prvi put. Na izvjestan način De Niro kanalizira u liku Franka "Irca" Sheerena prošle uloge Jamesa Conwayja (Goodfellas) i Acea Rothsteina (Casino), dok Pesci daje potpuno prizemljeniji performans liku Bufalina u odnosu na temperamentnog Tommyja De Vita (Goodfellas) i podivljalog Nickyja Santora (Casino). Pacino je klasični Pacino, u savršenoj ulozi, koja je došla nakon godina i godina loših odabira.

Žal za grijehovima prošlosti

Centralne teme Irca, koje Scorsese majstorski provlači u tri i po sata trajanja filma, poput smrtnosti, starosti, protoka vremena i žaljenja zbog grijehova prošlosti, čine film ljudskijim i realističnijim te vam se učini da film prođe u trenu, i još vam bude žao što je okončao. Scorsese režira odmjereno i poletno u jednom, sarađujući po treći put s direktorom fotografije Rodrigom Prietom (The Wolf of Wall Street, Silence), koji je savršeno proveo u djelo rediteljevu vizualizuaciju Zaillianovog živopisnog scenarija, dok je dugogodišnja "kućna" montažerka Thelma Schoonmaker odradila svoj posao na standarno kvalitetnom nivou.

The Irishman bi se na izvjestan način mogao smatrati i kao nikad snimljeni (niti planirani) nastavak Scorseseovih pomenutih klasika iz devedesetih godina prošlog stoljeća, jer u biti i Dobri momci i Casino su nastali kao adaptacije knjiga zasnovanih na istinitim događajima o gangsterima i mafijašima iz pera Nicholasa Pileggija, koji je dokumentirao njihove živopisne životne storije.

U svakom slučaju, poziv da pogledate Scorseseov gangsterski ep The Irishman, rječnikom mafjaškog klasika The Godfather, ponuda je koja se ne odbija.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.