Oglasi

Iran pravi zaokret ka Istoku dok sudbina nuklearnog sporazuma blijedi

Usred rastućeg antiiranskog sentimenta na Zapadu, analitičari kažu da susret između Rouhanija i Xija predstavlja priliku za Teheran da dodatno ojača svoje ekonomske i političke veze sa Pekingom.
U petak iranski predsjednik Hassan Rouhani putuje u KinuAP

Dok sudbina nuklearnog sporazuma iz 2015. visi u zraku, a Evropa oklijeva da posluje s Iranom zbog vraćanja američkih sankcija, Teheran se okreće prema Istoku da unaprijedi svoju ekonomiju i suprotstavi se rastućem pritisku od zapadnjačkih sila.

U petak iranski predsjednik Hassan Rouhani putuje u Kinu na ekonomski i sigurnosni samit u priobalnom gradu Qingdau, gdje se očekuje da će održati pregovore sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom o bilateralnim odnosima i budućnosti nuklearnog sporazuma.

Usred rastućeg antiiranskog sentimenta na Zapadu, analitičari kažu da susret između Rouhanija i Xija predstavlja priliku za Teheran da dodatno ojača svoje ekonomske i političke veze sa Pekingom, a za Kinu da ojača svoj rastući geopolitički utjecaj u regiji.

Kinesko glasilo vanjske politike Global Times, izvijestilo je u srijedu da će Rouhanijeva posjeta iranski „sveobuhvatni strateški“ odnos sa Kinom „podići na novi nivo“.

„Za razliku od SAD-a, Kina neće prekršiti obećanje i osigurat će da odnosi između Kine i Irana neće biti pogođeni“, rekao je Hua Liming, bivši kineski ambasador u Iranu, rekao je državnom listu.

Za Iran, državu koja se ponosi što je „ni zapadna ni istočna“, odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da odbaci nuklearni sporazum, znači mijenjanje politike da se približi Istoku.

„Iran je morao trpjeti od kraja 2017, kada su bili sigurni da će Trump prekršiti sporazum“, za Al Jazeeru je rekla Sumitha Narayanan Kutty, stručnjakinja za vanjsku politiku i odbranu u singapurskom Fakultetu za međunarodne studije Rajaratnam.

Trenutno se čini da Trumpova odluka „ zaista gura Iran prema Istoku“, dodao je Ali Noorani, iranski novinar u Tokiju, Japanu.

'Pogled prema Istoku'

Nedavni razvoj ukazuje na sve veće oslanjanje Irana na Kinu, sidro iranske politike „pogleda prema Istoku“.

Kada je francuski energetski gigant Total rekao u maju da će se vjerovatno povući iz zajedničkog gasnog projekta u Iranu zbog „veoma slabih“ šansi da bi mogao zaobići američke sankcije, Kina je uskočila.

Kineska državna naftna kompanija CNPC najavila je da je spremna preuzeti većinski udio u projektu od Totala. Teheran je također rekao Totalu da ima 60 dana da osigura izuzimanje od sankcija, inače ugovor ide u Kinu.

U 2017, kada su dvije evropske kompanije odustale od projekta da se izgrade novi kranovi u jugoistočnoj iranskoj luci Chabahar, šangasjki dobavljač je potpisao ugovor.

Maziar Motamedi, novinar u teheranskom Financial Tribuneu, rekao je da je Kina postala iranska „najveća alternativa“ za mnoge evropske sporazume koji mogu postati „ugroženi“ kao rezultat američkih sankcija u narednim mjesecima.

„Iran trenutno pregovara sa kineskim kompanijama u vezi sporazuma širokog raspona od osiguranja do granje vagona“, Motamedi je rekao Al Jazeeri.

No, višegodišnje prisustvo Kine u Iranu pokazalo je da ona nije samo alternativa ili partner „u slučaju krajnje nužde“, rekla je Kutty je sa singapurskog Tehonološkog univerziteta Nanyang.

Kina je bila jedina „spremna ulagati ili trgovati kada su vremena bila teška“, rekla je ona.

Ovo je bilo posebno „vidljivo“ kada su i SAD i Evropa izolirale Iran u periodu pred potpisivanje nuklearnog sporazuma iz 2015, dodala je ona.

'Poslovanje' 

U protekle tri decenije, Kina je donijela milijarde u pomoći i investicijama u Iran – uključujući učešće u gradnji podzemne željeznice u iranskoj prijestolnici – što joj je osiguralo simpatije Teherana.

Od potpisivanja nuklearnog sporazuma 2015, odnosi su dodatno unaprijeđeni, kineski predsjednik Xi posjetio je Iran u januaru 2016 i obećao da će povećati trgovinu između Kine i Irana na 600 milijardi dolara do 2025.

U 2017 kineska investiociona Grupacija CITIC proširila je liniju kredita od 10 milijardi dolara Teheranu, sa dodatnih 15 milijardi dolara u obećanim sredstvima od Kineske razvojne banke.

Trenutna fiskalna godina koja je okončana 20. marta, pokazala je da je iranska ukupna trgovina sa Kinom iznosila 37 milijardi dolara, uključujući 22,28 milijardi u nenaftnim proizvodima. U istom periodu, iranski izvoz nafte u Kinu iznosio je najmanje 11 milijardi dolara. Kina je danas najveće izvozno i uvozno tržište Irana.

U ponedjeljak je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Hua Chunying opovrgao izvještaje da se biznisi povlače iz Irana, rekavši da Peking i Teheran „održavaju normalne ekonomske i trgovinske veze“, i da će nastaviti sarađivati „na osnovi nekršenja naših međunarodnih obaveza“.

Huan je također, referirajući se na SAD, rekao da se Kina „protivi jednoj državi koja nameće jednostrane sankcije drugima u skladu sa svojim domaćim zakonima“.

Prisustvu Kine u Iranu pomaže činjenica da ima više kineskih kompanija koje nemaju poslovne interese sa SAD-om, rekla je Kutty iz RSIS-a.

„One [kineske kompanije] mogu se danas zaštititi bolje od [američkih] sankcija“ jer nisu izložene američkim mrežama plaćanja, rekla je ona.

Pa ipak, Kutty je rekla da Iran ne želi „tako mnogo da se oslanja“ na bilo kojeg jednog partnera, pa stoga održava veze sa svojim drugim istočnim susjedom Indijom, koju smatraju regionalnim rivalom Kine.

„Iranski zvaničnici su željeli da Indija radi na razvijanju iranske jugoistočne luke Chabahar, i željezničke rute do Afganistana – sve u sklopu trilateralne afganistansko-indijsko-iranske tranzitne inicijative“, rekla je Kutty.

Rekla je i da su Iranci „također oprezni zbog načina na koji Kinezi posluju“, što je jedan razlog zbog kojeg je Rouhanijeva administracija čekala da se New Delhi uključi u lučki projekat u Chabaharu.

Kutty je rekla da je, što se tiče Indije, njena pozicija prema Iranu diktirana njenim strateškim interesima: energijom i povezanošću. Indiji je potrebna iranska nafta, kao i pristup Afganistanu bez prolaska kroz Pakistan.

Iranski novinar Noorani iz Tokija rekao je „ne bi postojala potreba za nuklearnim sporazumom“ da Kina može dati Iranu sve što želi.

„Sve i kada bi mogla, Iran želi slobodu izbora, rekao je Noorani, odražavajući popularni sentiment među običnim Irancima o „nezavisnoj“ vanjskoj politici njihove države.

Noorani je dodao da ako predsjednik Rouhani može uspjeti u ograničavanju potencijalnih finansijskih gubitaka za Iran, usljed američkog povlačenja iz nuklearnog sporazuma, to bi mu pomoglo da zadrži kontrolu nad državom, uprkos sve većem domaćem nezadovoljstvu.

On je rekao da će to dati javnosti sigurnost „da se ne mora brinuti što se nuklearni sporazum raspada“.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.