Iran i SAD – odbačena mogućnost rata, ali dokad?

Qassem Soleimani
Qassem Soleimani je bio smatran drugom najmoćnijom osobom u državi, nakon ajatolaha Alija Khameneija (Reuters)

Je li to bio prekid vatre, primirje ili deeskalacija? Nije ni važno. Zapravo, važno je da je smanjena napetost između Irana i Sjedinjenih Američkih Država mada situacija još nije stabilna. Iako nijedan od protivnika ne želi rat, niko ne zna kako će se stvari dalje razvijati.

Da bolje pojasni situaciju, francuski portal Orient XXI intervjuirao je Naysana Rafatija, glavnog analitičara za iranska pitanja u Međunarodnoj kriznoj grupi (ICG). Rafati je izjavio da je ubistvo Qassema Soleimanija uslijedilo nakon porasta napetosti, kada je kampanja američkih sankcija Iranu dosegla novi nivo. Iran je reagirao na dva fronta: pokazao je da će se postepeno osloboditi od nuklearnog sporazuma i pokrenuo niz napada u regiji, a neke od njih Washington je vidio kao prekoračenje “crvenih linija” koje je postavio.

Rekao je i da je američki predsjednik Donald Trump već ostavio dojam da je odustao od “oružane opcije” protiv Irana te da je Washington primijetio da sankcije, uprkos njihovom povećanju i učinkovitosti, prema njihovom mišljenju, nisu postigle dva cilja koja su željeli: da ograniče aktivnosti i regionalne sposobnosti Irana te da vrate Teheran za pregovarački sto na osnovu preliminarnih zahtjeva koje mu Washington namjerava postaviti.

Trenutak nacionalnog entuzijazma

Zaključio je da atentat na Soleimanija ima za cilj znatno podići nivo američkog odvraćanja kako bi se uskladio pritisak vojne superiornosti s ekonomskim pritiscima za koje je Trump najavio da će se povećati.

Kad je riječ o kratkoročnim posljedicama atentata na Soleimanija u iransko-američkim odnosima i na Bliskom istoku, Rafati je rekao da je taj napad potakao trenutak nacionalnog entuzijazma u Iranu.

Međutim, skromni iranski odgovor, kako ga je taj analitičar opisao, i činjenica da nijedna strana nije pokazala interes za porast napetosti ne znači da je eskalacija isključena. “To se može dogoditi čak i protiv volje dvije strane. Prema tome, rizik od ponovne napetosti i dalje postoji, pogotovo zato što su uzroci konfrontacije prisutni u Iraku i Jemenu”, rekao je.

Uvijek aktivne mreže

Što se tiče dugoročnih posljedica, Rafati vjeruje da simbolička važnost atentata na Soleimanija neće nestati u Iranu, koji će se pokušati braniti sve dok bude podložan američkoj blokadi. To će učiniti posredstvom mreža koje je uspostavio Soleimani i koje nisu nestale, naveo je, bilo aktiviranjem svojih pristalica u regiji, bilo kamufliranim djelovanjem, tako da njegova odgovornost ne bude vidljiva.

Analitičar je naveo da je problem u tome što su problemi na putu deeskalacije vrlo veliki uprkos tome što Trump i Iranci ne žele otvoreni rat. U takvoj situaciji postaje važna uloga posrednika, čak i ako ih Amerikanci ne žele, a Iranci su vrlo razočarani Evropljanima koji žele posredovati.

Rafati je zaključio da je nedostatak komunikacije između Amerikanaca i Iranaca trenutno najveća opasnost za budućnost njihove krize jer će situacija ostati talac loših ekonomskih kalkulacija ili neplaniranih događaja koji bi mogli dovesti do najgoreg ako dijalog među njima ne bude nastavljen.

Dva tumačenja ajatolahovog poziva

Kako bi pojasnio važnost poziva vrhovnog vođe iranske revolucije, ajatolaha Khameneija, da šiitske snage koje su povezane s Iranom ne izvode nikakve osvetničke akcije protiv SAD-a jer Iran zadržava pravo odgovora na atentat na Soleimanija, Rafati je kazao da se te riječi mogu tumačiti na dva načina.

“Prvi je da je Iran napadnut i da će sam odrediti odgovor. Međutim, to možemo smatrati i upozorenjem Teherana vlastitim pristalicama, posebno ako se uzme u obzir da je među žrtvama rakete koja je ubila Soleimanija i Abu Mahdi al-Muhandis, vođa proiranske milicije koja je vodila rat protiv organizacije Islamska država Irak i Levant (ISIL)”, naveo je.

Prema tome, Khameneijeve riječi, smatra analitičar, mogu biti protumačene kao zabrinutost Irana da bi grupe povezane s tom zemljom mogle izvesti neželjeni napad na američke interese u regiji, koji bi SAD iskoristio kao izgovor protiv njega.

Irački izazov

Na pitanje hoće li strateški cilj Teherana biti izbacivanje američkih snaga iz Iraka Rafati je rekao da Iran ne govori samo o protjerivanju tih snaga iz Iraka nego i iz cijele regije. Međutim, stvarna iranska politika može biti drugačija jer Iran ne vidi interes u tome da irački susjed potone u haos. Dakle, potpuno povlačenje američkih snaga iz Iraka neće nužno biti u interesu Iranaca.

Analitičar pojašnjava da je Iran svjestan toga i da je bilo situacija koje su zbližile iranske i američke interese, kao što je to bio slučaj u Afganistanu nakon napada 11. septembra 2001, što bi moglo biti i u Iraku. Iran ima interes u tome da politički oslabi SAD na Bliskom istoku.

Rafati je zaključio da se ne može tvrditi da je izbjegnuta mogućnost rata: “To što rat nije počeo nakon atentata na Soleimanija ne znači da su konačno iščezle šanse za rat, čak i ako se čini da se u ovom trenutku udaljavamo od toga.”

Izvor: Agencije