Irak i komplicirano pitanje američkog povlačenja

Više od mjeseca dana od kad je irački parlament usvojio rezoluciju kojom se traži povlačenje vojnika Sjedinjenih Američkih Država iz Iraka, ostaje neizvjesnost u vezi statusa američkih snaga u zemlji. Do tog poteza je došlo nakon ubistva Qassema Soleimanija, zapovjednika Snaga Quds Iranske revolucionarne garde, te ubistva Abua Mahdija al-Muhandisa, zamjenika zapovjednika iračkih Jedinica narodne mobilizacije. Njih dvojica su ubijeni u američkom zračnom napadu dronom.

Iako je američki državni sekretar Mike Pompeo 10. januara odbacio tu rezoluciju, lokalni politički igrači nastavljaju da traže povlačenje SAD-a.

Sredinom januara je irački šiitski čelnik Muqtada al-Sadr pozvao na “marš milion ljudi” kako bi se protestiralo protiv prisustva američkih snaga u zemlji, koji se održao 24. januara i privukao je veliki broj pristalica.

Novoimenovani irački premijer Mohammad Allawi nije javno iskazao svoj stav u vezi ovog pitanja, ali će on vjerovatno stati na stranu ljudi koji su ga nominirali, uključujući Al-Sadra i proiranske frakcije.

Ipak, unatoč pritisku različitih političkih snaga da se SAD povuče, nema nacionalnog konsenzusa u vezi tog pitanja. I sunitsko i kurdsko vodstvo u zemlji se usprotivilo tom potezu i to pitanje ima potencijal da potpali sektaške tenzije u zemlji.

Sektaški stavovi

Parlamentarno glasanje o rezoluciji se vodilo u skladu sa sektaškim stavovima. Usvojena je gotovo isključivo zahvaljujući glasovima šiitskih partija, poput Fataha, Sairoona, Hikme, Saqiqoona te Države zakona, koje zajedno čine većinu u parlamentu. Kurdski i sunitski članovi parlamenta su uglavnom bojkotirali sjednicu.

Šiitsko antiameričko glasanje označava jasno odmicanje od političkih stavova koje su usvojile šiitske političke partije 2003. godine.

Prije sedamnaest godina, šiitske i kurdske zajednice su uglavnom pozdravile dolazak američke invazije i svrgavanje režima Saddama Husseina. U kontrastu s tim, sunitske zajednice su invaziju smatrale katastrofom jer je prijetila da poništi povlašteni položaj koji je njihova elita zauzimala unutar režima – percepcija koja se pretvorila u stvarnost sa procesom debatifikacije koji su pokrenuli Amerikanci.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Tokom godina su se stavovi promijenili, kako je Iran počeo igrati značajniju ulogu u unutrašnjoj politici Iraka. Mnoge šiitske partije su stale na stranu Teherana i kako se intenzivirala njegova konfrontacija sa SAD-om, tako su i one sve više zauzimale antiameričke stavove.

Isti proces, međutim, nije ponovljen među šiitskim stanovništvom. Ustvari, prisutno je rastuće antiiransko raspoloženje među iračkim šiitima. Prema Nezavisnom institutu za upravu i studije građanskog društva, sa sjedištem u Bagdadu, 86 posto iračkih šiita imao je pozitivno mišljenje o Iranu 2014, ali samo 41 posto je to mislilo 2019. godine.

Stav građana

Ovi stavovi su se odražavali u tekućim protestima u Bagdadu i većinski šiitskim područjima u centru i na jugu zemlje, koje su obilježili antiiranski slogani.

Odgovor demonstranata na ubistvo Soleimanija i Al-Muhandisa te na parlamentarno glasanje protiv američkog vojnog prisustva je da se odbacuje svako strano miješanje, a ne samo ono američko.

Stavovi među sunitskom zajednicom su se također promijenili. Iako su se mnogi suniti protivili američkoj invaziji Irak, a činjenica da je da je niz pobuna izbio u sunitskim područjima nakon nje, tokom proteklih nekoliko godina su mnogi suniti počeli američke snage smatrati stabilizacijskim faktorom, barem kratkotrajno.

Stoga, razgovor o američkom povlačenju je također izazvao dosta strijepnje među sunitskom zajednicom i političkim partijama.

Postoji strah da će se, ako se SAD povuče, suniti suočiti sa ponovnim pojavljivanjem ekstremističkih grupa. ISIL se regrupira u mnogim sunitskim područjima, a iračke sigurnosne snage – kao i šiitske milicije prisutne u sunitskim regijama – ne smatraju sposobnim da se samostalno nose s prijetnjom terora.

Američki vojnici se također smatraju balansirajućom silom protiv iranskog utjecaja u Iraku u sunitskim područjima. Jedinice narodne mobilizacije, koje Iran podržava, i dalje su raspoređene širom sunitskih područja koja su oslobođena od ISIL-a. Njihovo prisustvo je izazvalo mnogo tenzija među lokalcima i smatra se velikom preprekom za političku stabilizaciju i povratak interno raseljenog stanovništva u ta područja.

Pošteni arbitri

Mnogi među sunitskim čelništvom također smatraju Amerikance kao poštene arbitre između različitih političkih snaga u Bagdadu. Od 2003, sunitske partije nisu uspjele da formiraju ujedinjeni front u Bagdadu, što je za posljedicu imali to da su uveliko zanemareni po pitanju političkih odluka. Boje se da bi njihova marginalizacija bila produbljena u slučaju da SAD napusti Irak.

Kurdske stranke u Iraku imaju dugotrajni odnos sa SAD-om, koji traje od prije invazije 2003. Washington je također igrao veliku ulogu u unutar-kurdskim pitanjima, uspostavivši primirje krajem devedesetih godina prošlog stoljeća između dva najveća igrača na političkoj sceni iračkih Kurda – Kurdske demokratske partije (KDP) i Patriotske unije Kurdistana (PUK).

Također je podržao Pešmerga snage lojalne dvjema partijama u njihovoj borbi protiv režima Saddama Husseina i smatran je glavnom stranom silom koja podržava kurdsko samoupravljanje.

Iako je autonomija Kurdistanske regije Iraka (KRI) predviđena iračkim ustavom, Erbil je imao nekih razloga da se brine da mu je ugrožen poseban status. Nakon referenduma o nezavisnosti 2017, Bagdad je poslao redovne i neredovne vojne snage da osiguraju niz spornih područja na sjeveru, uključujući naftom bogati Kirkuk, što je dovelo do nasilnih sukoba sa Pešmergama.

Zabrinutosti Kurda

Proteklih mjeseci razgovori o potencijalnim promjenama iračkog ustava koje bi mogle potkopati poluautonomni status KRI-ja su također zabrinuli kurdske zvaničnike.

U tom kontekstu, oni vide američko vojno prisustvo u Iraku kao ključnu garanciju kurdskoj autonomiji i oblik odvraćanja protiv agresije iz Bagdada.

Ako šiitske partije povezane sa Iranom nastave da traže povlačenje SAD-a iz Iraka, već nestabilna politička situacija u zemlji bi se mogla značajno pogoršati. Napetosti između Bagdada i Erbila bi se vjerovatno pojačale i mogle bi dovesti do političke paralize centralne vlade.

Također je moguće da bi takav potez slomio kurdsko vodstvo. Iran, koji ima jake veze sa nizom kurdskih partija, uključujući PUK, ima potencijal da potkopa kurdsko jedinstvo i to je učinio u prošlosti.

Razjedinjene sunitske partije također ne bi bile u stanju da pruže bilo kakav ozbiljan otpor jednostranoj odluci da se protjeraju američki vojnici. Ali jače iransko prisustvo u Iraku bi neizbježno doprinijelo do rastućeg osjećaja nesigurnosti i marginalizacije među običnim sunitima. I kao što se to desilo u prošlosti, takvo nezadovoljstvo bi moglo izbiti u još jedan oružani ustanak i rezultirati uskrsnućem ISIL-a.

U međuvremenu, SAD također poduzima mjere u odgovoru na pritisak da se povuče iz Iraka.

Američka reakcija

Početkom februara je Pentagon poslao generala Franka McKenzieja, vrhovnog američkog zapovjednika za Bliski istok, da razgovara sa donosiocima odluka u Bagdadu. Nakon posjete general je izrazio oprezan optimizam ali je priznao da su američko-irački odnosi “i dalje u razdoblju turbulencije”.

Washington je također poduzeo korake da ojača svoje veze sa Erbilom. Predsjednik KRI-ja Nechirvan Barzani se krajem januara sastao sa američkim predsjednikom Donaldom Trumpom na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, u Švicarskoj. Pentagon je također indicirao da će nastaviti podržavati snage Pešmerge.

Također postoje izvještaji da SAD vraća prijedlog iz 2007. o formiranju sunitskih regija unutar Iraka, sličnih KRI-ju, što bi mu omogućilo da zadrži prisustvo u zapadnom dijelu Iraka.

Pomoćnik američkog državnog sekretara za bliskoistočna pitanja David Schenker je posjetio Ujedinjene Arapske Emirate sredinom januara i sastao se sa predsjednikom iračkog parlamenta Mohammedom al-Halbousijem, istaknutim sunitskim liderom. Nakon sastanaka, Al-Halbousi je navodno održao konsultacije sa nizom drugih sunitskih čelnika kako bi razmatrali stvaranje sunitske regije. Rezultat tih razgovora je i dalje nepoznat, ali se Bagdad odlučno protiv takvom planu bojeći se slabljenja centralne vlade.

U ovom trenutku se čini da je Irak na putu ka većim sektaškim eskalacijama, što bi dodatno moglo destabilizirati zemlju i potkopati implementaciju bilo kakvih političkih reformi, zbog kojih hiljade Iračana protestiraju od oktobra prošle godine.

Postoji način da se izbjegnu opasne posljedice jednostranog protjerivanja američkih vojnika a to je da se održi otvoren i iskren dijalog između svih političkih stranaka u zemlji. Šiitske partije moraju da razmisle i da se posvete brigama sunita, Kurda i manjina poput kršćana i Jazida koji traže međunarodnu zaštitu. Odluka mora biti donesena za veće dobro Iraka, a ne za uskogrudne političke i sektaške interese odabrane grupe ljudi.

 

Izvor: Al Jazeera