Oglasi

Inzkov prioritet – zakon o zabrani negiranja genocida

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini naveo je da su promjene Ustava BiH potrebne, ali da nisu realne.
Dejtonski Ustav je diskriminatoran, tvrdi visoki predstavnikAnadolija

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko izjavio je u intervjuu za agenciju Anadolija da će se u 2020. zalagati za usvajanje zakona o zabrani negiranja genocida u Bosni i Hercegovini. Govoreći o mogućnosti revizije Dejtonskog sporazuma, kazao je da "promjena Ustava nije realna, ali je potrebna".

Više puta bilo je pokušaja (reforme Ustava Bosne i Hercegovine, op. a.), a posljednji pokušaj star je, kako se prisjetio, tačno deset godina, kada je u Bosni i Hercegovini boravio James Steinberg, zamjenik bivše američke državne sekretarke Hillary Clinton, koji je u tzv. Butmirskom procesu pokušavao mijenjati Ustav. Ranije su bili pokušaji već u okviru "Aprilskog paketa" i "Prudskog dogovora", ali nijedan pokušaj nije uspio.

"Osim toga, sad imamo i deset godina od odluke u slučaju 'Sejdić–Finci' i baš zbog ove jedne odluke, koja govori o jednakosti svih građana, da svi mogu biti izabrani za Dom naroda, da se svi mogu kandidovati za Predsjedništvo, zbog toga bi trebalo mijenjati Ustav", kazao je Inzko.

"Dejtonski Ustav je diskriminatoran jer građani koji su porijeklom Česi, Jevreji, Turci ili Romi ne mogu se kandidovati, čak se ne mogu kandidovati kao Azra Zornić, koja je Bošnjakinja, ali se željela kandidovati kao građanin i to nije mogla. Sve su to uzroci zbog čega bi trebalo mijenjati Ustav. Ima mnogo još primjera, ima i prijedloga, ali u ovom trenutku to nije realno."

Bonske ovlasti

Bosna i Hercegovina jest komplicirana kao država, ali, kad postoji dobra volja, smatra, može se postići mnogo. Podsjetio je i da sadašnji Ustav Bosne i Hercegovine omogućuje mnoge blokade u funkcioniranju države, što se može upotrijebiti i zloupotrijebiti.

Govoreći o mogućnosti korištenja bonskih ovlasti, prvenstveno kad je riječ o donošenju zakona o zabrani negiranja genocida, rekao je da se period nakon rata u Bosni i Hercegovini treba razdvojiti u dvije faze. Prva faza je prvih 11 ili 12 godina, kada je međunarodna zajednica vrlo robusno utjecala na razvoj države, kako je rekao, i napravila velike pomake, posebno za vrijeme visokog predstavnika Paddyja Ashdowna, kada je usvojeno 236 zakona.

Posljednjih 11 godina nije bilo tako uspješno jer, kako je rekao Inzko, "imali smo jednu novu filozofiju koja se ogledala u domaćoj odgovornosti".

"Domaća odgovornost znači domaća rješenja, domaći zakoni, bez uplitanja međunarodne zajednice. I sada, kad neki u međunarodnoj zajednici vide da to nije baš produktivno, da je usporen razvoj BiH, neki opet razmišljaju o tome da bi se opet koristila bonska ovlaštenja. Kažem da razmišljaju, jer nijedna odluka nije pala", rekao je visoki predstavnik.

Kad je riječ o zakonu o zabrani negiranja genocida, to je obaveza Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ističe on, uz napomenu da PSBiH treba donijeti zakon o zabrani negiranja genocida i da je to evropski standard.

"Moramo dati domaćim političarima mogućnost da usvoje taj zakon s obzirom na to da se bliži 25. godišnjica genocida. Prvo se mora dati mogućnost domaćim vlastima da to učine. Može da se desi neko čudo, kao sa formiranjem vlasti", rekao je.

Skandali u pravosuđu

Ukazao je i na potrebu reforme Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, koje je pratio čitav niz skandala, rekavši da, prema istraživanjima javnog mišljenja, približno 75 posto građana nije zadovoljno radom pravosuđa u državi.

"Oni nisu nikako zadovoljni ili djelimično nisu zadovoljni. Mnogi ljudi nisu zadovoljni VSTV-om. Znate da su tamo bili protesti. Znate za aferu 'Potkivanje'. Postoje i neke druge afere u vezi sa zapošljavanjem u tužilaštvima. Znate da se imenovanja tužilaca i sudija u svijetu rade po kvalitetu, a ne po pripadnosti nekom narodu. I g. Reinhard Priebe (autor izvještaja o vladavini prava u Bosni i Hercegovini, op. a.) bio je jako eksplicitan da stvari u VSTV-u moraju da se mijenjaju", navodi sagovornik Anadolije.

"Recimo da oni (sudije, tužioci i članovi VSTV-a) moraju da objelodane svoju imovinu. Ako je istina da neke sudije i tužioci imaju po četiri ili pet stanova, to nije prihvatljivo. Čak i ako su stanovi na imena nekih drugih osoba, poput srodnika, punica, djeverova ili supružnika. Ako je tvoja plata četiri ili pet hiljada maraka, ne možeš imati više od jednog stana. To se treba ispitati, da bude transparentno, da se znaju kakve su kvalifikacije, ko je gdje završio pravni fakultet, koliko je napisao naučnih radova itd. Cilj mora biti kvalitet i nezavisnost."

Podsjećajući da ne želi ulaziti u pojedinačne slučajeve, naglasio je da građani Bosne i Hercegovine nemaju povjerenje u pravosuđe.

"Činjenica je da ljudi odlaze iz ove zemlje ne samo zbog toga što nemaju posla nego i zato što nema pravde, nema stabilnosti i oni žele da njihova djece žive u nekom drugom okruženju."

Jedan od problema, kako je kazao, jesu i lažne diplome pri konkuriranju za državnu službu, zbog kojih mladi gube motivaciju da se trude prilikom studiranja na prestižnim univerzitetima.

Turska stabilizirajući faktor

Ulogu Turske u Bosni i Hercegovini i regiji Inzko je ocijenio izuzetno važnom.

"Turska je stabilizirajući faktor, bilo na političkom području ili na području kulture. Tu je tehnička pomoć u okviru TIKA-e ili politička pomoć i asistencija na najvišem nivou kada je u pitanju predsjednik Turske, predsjednici Hrvatske ili Srbije. Povezivanje Beograda i Sarajeva autoputem, a i alternativnim putem preko Višegrada – to je fantastična uloga."

"Međutim, imam osjećaj da je tu Turska politički veoma aktivna, ali zbog velikog tržišta više je ulagala u Srbiji, što je logično ako pogledate statistiku koliko ljudi tamo živi, a i uslovi za ulaganje su lakši. Ulogu Turske smatram pozitivnom. Kada odete u mala sela u Podrinju, vidite da je TIKA tamo bila prije vas. Bosna i Hercegovina mora da sve više i više staje na svoje noge, uz prijatelje, naravno", rekao je Inzko.

Govoreći o dodjeli Nobelove nagrade negatoru genocida Peteru Handkeu, podsjetio je da je ranije povezivan s organizacijom sastanka Radovana Karadžića i Handkea, što je negirao.

"Međutim, organizovao sam sastanak Handkea i Jovana Divjaka. Sastanak je bio veoma emotivan jer je Divjak branio Sarajevo, a u tom razgovoru Handke je imao svoje stavove. Moj odgovor na sva ova pitanja je veoma jednostavan: ja ću se zalagati da iduće godine dođe do usvajanja zakona o zabrani negiranja genocida."

U vezi s migrantskom krizom koja pogađa Bosnu i Hercegovinu rekao je da se nada da predstoji zima bez žrtava, dodavši da "moramo kao ljudi da pomognemo, jer pomoć nema alternative i treba da se pomogne tamo gdje se može".

Svojim najtežim trenucima u Bosni i Hercegovini smatra odlaske, i to više vrsta njih. Prvi su odlasci 11. jula u Srebrenicu, kad ide na kolektivni ispraćaj žrtava genocida. Drugi su odlasci mladih koji napuštaju zemlju, što je ocijenio tragičnim.

"Treći odlazak je odlazak međunarodnih sudija i tužilaca. Tada sam plakao. Samo sam jedanput plakao i to je bilo tada. Znao sam da će to biti jako loše, ali je tada međunarodna zajednica bila mišljenja da je došlo vrijeme da domaće snage preuzmu odgovornost. Znao sam da to nije dobar trenutak i zagovarao sam postepeni odlazak", pojasnio je.

Program reformi

Najsretniji trenutak njegovog boravka u Bosni i Hercegovini bio je 10. decembar 2010, kao datum vizne liberalizacije za građane Bosne i Hercegovine.

"Još sam bio specijalni predstavnik EU-a i bio sam na aerodromu u pet ujutro kada su stotine mladih putovale u Brisel", kazao je Inzko, podsjetivši i na koncert Sarajevske filharmonije tim povodom, na kojem je nastupila i njegova supruga.

Bezvizni režim bio je, kako je rekao, "dokaz da se može".

Visoki predstavnik izjavio je i da je "Program reformi već usvojen i da se u Narodnoj skupštini Republike Srpske to može samo aminovati".

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik uputio je u srijedu u Narodnu skupštinu entiteta Republike Srpske zahtjev za održavanje posebne sjednice na kojoj će biti razmatran Program reformi Bosne i Hercegovine.

"Ako će doći do tog glasanja ili usvajanja, treba da se kaže da je to već usvojeno i oni to tamo mogu jedino još aminovati, ali ne mogu o tome odlučivati jer to je već usvojeno. Drugo, to je stvar vanjske politike i to je kompetencija države. Ne mogu entiteti biti iznad države. Državno Predsjedništvo, koje je najviši organ, to je već usvojilo. Osim toga, postoji Zakon o odbrani i tamo lijepo piše šta je budućnost Bosne i Hercegovine, odnosno da je to NATO. To je na državnom nivou", pojasnio je.

Ali, kako je rekao Inzko, možda Dodik želi da entitetska skupština na Program reformi dadne svoj blagoslov.

"A odluke tamo više ne mogu padati", zaključio je visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

Izvor: Agencije

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.