Investicioni fondovi u RS-u u rukama stranaca

Očekivalo se, tvrdi Nebojša Vuković, da znatan broj građana proda svoje akcije u fondovima zbog loše materijalne situacije (Arhiva)

Nakon što su mediji u BiH objavili informaciju da se u stranom vlasništvu nalazi većina društava za upravljanje investicionim fondovima, u koje su građani bh. entiteta Republika Srpska u procesu privatizacije uložili vaučere vrijedne stotine miliona konvertibilnih maraka, ekonomski analitičar Zoran Pavlović tvrdi da su ti fondovi ‘polumrtva organizacija’ koja samo čeka da se neki investitor pojavi i unaprijedi vrijednost kompanija čijeg portfolija oni imaju akcije.

“S jedne strane, to su potpuno pasivni mehanizmi, koji su tako definisani da ne nemaju aktivnu ulogu u privrednom životu Republike Srpske i u najvećoj meri postoje zato da bi menadžment tih fondova imao priliku da dobije platu i da, ukoliko nedostaju sredstva, to izmiri ili proda nešto imovine“, ističe Pavlović.

S druge strane, kaže da je u privatizacijskom procesu bilo mnogo ljudi koji su dobijali privatizacijske vaučere koji su bili vezani za neku ideju raspodjele društvene imovine.

“To je bio razlog da ljudi ulože svoje vaučere, koji su kasnije postali akcije. Oni koji su imali više sreće i pameti, direktno su uložili, recimo, u Telekom Srpske, a neki su uložili u svoje kompanije koje su prilikom privatizacije propale, pa su tako propale i njihove akcije. Po informacijama koje ja imam, Zepter fond je prodan za 10-15 miliona KM (pet do 7,5 miliona eura), a njegova knjigovodstvena vrednost je oko 200 miliona KM (100 miliona eura)“, ističe on.

Privredna aktivnost zamrla

U RS-u trenutno ima 15 investicionih fondova kojima upravlja šest društava za upravljanje.

Pavlović tvrdi da je očigledno da su domaći investitori, kao pomenuti Zepter fond, koji je bio jedan od najozbiljnijih fondova i najveći u RS-u, zaključili da u budućem periodu neće biti neke zarade i aktivnosti, tako da su pristupili prodaji svojih akcija.

Iako tvrdi da je Vlada RS-a imala pokušaje da se neke stvari izmjene u načinu funkcioniranja fondova i društava za upravljanje fondovima, činjenica je, kaže, da je u tom slučaju privredna aktivnost zamrla.

“Fondovi su u najvećoj meri manjinski akcionari kompanija, pa samim tim vlasti nemaju interesa da se uključe u revitalizaciju privrednih društava, što je ustvari velika šteta jer bi to bilo nešto što bi imalo smisla. To je način na koji fondovi mogu povećati svoj portfolio, ukoliko se kompanije reaktiviraju, pa bi i neto vrednost koja je u knjigama bila povećana“, tvrdi.

Dodaje da to kao sistem u BiH nije zaživjelo jer je u najvećoj mjeri ekonomija u stagnaciji.

Po informacijama portala Capital.ba, Društvo za upravljanje investicionim fondovima Management solutions, čiji je osnivač Vladimir Šajatović iz Srbije, upravlja sa šest investicionih fondova u RS-u.

To društvo trenutno raspolaže imovinom Bors invest fonda, Aktiva invest fonda, BLB-Profit-a, Vaučersko investicionog biznis fonda, Balkan investment fonda i VB fonda.

Osnivač DUIF Euroinvestment Banjaluka je firma Quantum Energy Corporation Ltd. sa Kipra. To društvo upravlja Euroinvestment fondom.

Interes akcionara

U stranom vlasništvu je i DUIF Polara invest, čiji je osnivač Slovenac Furlan Sergij. To društvo upravlja imovinom tri fonda – Polara invest fonda, Jahorina Konseko investa i Privrednik investa.

Od 2016. novog vlasnika ima i pomenuti DUIF Zepter invest koji je kupio njemački biznismen austrijskog porijekla Georg Thaler, odnosno njegova firma Thaler Vermogensverwaltung GMBH. Thaler je vlasnik i 70 posto akcija DUIF Kristal invest koji upravlja Kristal fondom.

Direktor Zepter fonda Nenad Tomović za Al Jazeeru kaže da ne misli da su građani oštećeni zbog toga što su investicioni fondovi u stranom vlasništvu.

“Svi investicioni fondovi kotiraju na berzi i oni su kompanije koje su javno kotirane, gdje je slobodna trgovina na akcijama svih fondova. Svako ko želi može da i proda, a isto tako ih svako može kupiti. Imajući u vidu da fondovi na Banjalučkoj berzi kotiraju od 2002. godine očigledno je da postoji interes akcionara. U svim fondovima je došlo do neke koncentracije vlasništva, ali to je zato što su se interesi poklopili. To nije neki novi momenat. Ja ne znam nikog da je prodao akcije, a da za to nije dobio novac. Najveće cijene su bile 2007-2008. godine“, tvrdi Tomović.

Prema riječima Nebojše Vukovića iz Sektora za poslovne operacije Banjalučke berze, na njoj trenutno posluje 14 investicionih fondova i pet društava koja upravljaju tim fondovima.

Nerezidenti su, kako tvrdi, preuzeli vlasništvo u četiri društva, dok je jedno društvo još u domaćem vlasništvu.

“Treba napomenuti da je jedno društvo od svog osnivanja u inostranom vlasništvu. Učešće nerezidenata u vlasništvu investicionih fondova je stalno raslo od početka trgovanja akcijama fondova na Banjalučkoj berzi. Inicijalno je oko 830.000 građana bilo vlasnik akcija investicionih fondova. Sada akcije investicionih fondova ima oko 370.000 građana Republike Srpske.“ 

Loša materijalna situacija

Očekivalo se, tvrdi, da znatan broj građana proda svoje akcije u fondovima zbog loše materijalne situacije.

“Međutim, neplaćanje dividende od strane investicionih fondova, te smanjenje vrijednosti akcija je značajno doprinijelo tome da se građani opredijele da prodaju svoje akcije“, ističe Vuković.

Dodao je da je važnije, od pitanja ko je vlasnik neke imovine, pitanje kako se tom imovinom upravlja.

“S obzirom da još uvijek veliki broj građana Republike Srpske ima akcije u investicionim fondovima, potrebno je da društva za upravljanje donose ispravne investicione odluke i uvećaju vrijednost akcija ili da isplate dividende svojim vlasnicima. Ovdje bi bilo dobro kada bi se banke uključile u industriju investicionih fondova kako bi ponudili građanima mogućnosti ulaganja po nešto višim prinosima od prinosa na štednju. Banke bi ove poslove mogle da obavljaju po nižim troškovima od klasičnih društava za upravljanje“, smatra Vuković.

Kaže da struktura vlasništva u investicionim fondovima nema značajan utjecaj na ekonomska kretanja u RS-u, ali da treba raditi na oživljavanju industrije investicionih fondova.

“Cilj je da građani Republike Srpske ne žive samo od plate, već da im jedan dio primanja dolazi od prihoda na kapital u obliku dividende ili kapitalnog dobitka. Model otvorenih investicionih fondova ili ETF fondova sa jasnim i kvalitetnim investicionim politikama je odličan mehanizam za prikupljanje kapitala, finansiranje ekonomije te uključivanja stanovništva u investiranje“, ističe on.

Zaključuje da u pravilno postavljenom sistemu privreda dobija sredstva za rast i razvoj, a građani prinos na ulaganja.

Izvor: Al Jazeera