Oglasi

Invazija Rumuna i Bugara, mit ili stvarnost

Od 1. januara Rumuni i Bugari slobodno mogu tražiti posao u Evropi, ali britanska Nezavisna partija protivi se pridošlicama.
U julu 2012. u Velikoj Britaniji već je bilo 94.000 Rumuna i 47.000 BugaraEPA

Piše: Vedat Spahović

LONDON - Državni sekretar za lokalnu upravu u Vladi Velike Britanije Eric Pickles je na internetskoj stranici svog resora predvidio da će se u 2014. val ulaska Rumuna i Bugara na britansko ostrvo kretati oko 13.000 pridošlica.

Nezavisna partija, sa naglašenim nacionalnim predznakom, prema novogodišnjem obraćanju njenog karizmatičnog, antieuropskog lidera Nigela Faragea, uvećala se za nekih 13.000 članova do kraja 2013.

Brojke koje je ponudio Farage u svakom slučaju lakše je provjeriti od brojki Vladinog čovjeka Picklesa.

Farageova partija u januaru ima više od 30.000 članova  i brojke se svakim danom uvećavaju.

Zastrašivanje mase

Dok su delegacije britanskih ministara po nekim od "jeftinijih" londonskih aerodroma tipa Stanstead, Luton ili Gatwick, čekale budžetske avioprevoznike sa Istoka, "novi" Rumuni i Bugari su na jednom od sletišta ličili manjim delegacijama svojih zemalja.

Rumuni i Bugari, pa i ostali, računajući Slovence i Hrvate, će dobro razmisliti prije nego što se odluče na zapadnoeuropsko "blagostanje". Dvije se stvari ovdje traže: danonoćni rad i eventualno natprosječna stručnost. 

Jedino je veći pritisak na zaplašenu domicilnu masu u Velikoj Britaniji, ali i mnogim drugim europskim zemljama, stvarala svojevremena "invazija" Poljaka.

Postoji jedan kulturološki, tradicionalni, ali prije svega jezički uzorak kad se razmatra tobožnji apetit selidbe sa Istoka na Zapad.

Za Poljake se drži da su bili i ostali "engleski saveznici" i da vole engleski jezik, ali im je ovaj put, za rad, Njemačka bila još bliža. Očekivano je, nakon prvog vala migracije u Uniji, da će stotine hiljada njih stići na Ostrvo.

Jedno je sigurno - ultra-antieuropski i antimigracijski dnevnik Daily Mail, grdno je griješio kad je objavljivao da će manje Poljaka ostati u Varšavi nego što će ih poći za London. Štoviše, mnoge posljednje analize govore da se u velikim brojevima Poljaci iz Velike Britanije vraćaju kući.

Njihova ekonomija je u zaletu, mada ne treba smetnuti s uma da su u Velikoj Britaniji vrijednim radom, kažu svojstvenim samo njima, zgrabili pologe u funtama, za nove početke, drugačije od onih pod Željeznom zavjesom.

Ruke, tuđe ruke

Za Rumune se tvrdi da su im Italija i Španija bliže zbog jezika. Ali ne živi se od "jezika". Zapad voli "ruke", tuđe ruke, za poslove koje obično odbijaju da rade domaći.

Bugari, donosi dnevna britanska štampa, imaju u Sofiji specijalne turističke biroe gdje se "edukuju" kako zloupotrijebiti britanski socijalni sistem.

Taj element zaštite vlastitog beneficijskog sistema i državnih izdataka za stanovanje novim beskućnicima sa Istoka, te ugrožavanje prenatrpanog zdravstva novim pacijentima, škola novim đacima, je ono zbog čega eventualno ne spavaju premijeri.

No, svaki put kad to izračunaju ovdašnji eksperti, otkrije se da su im stranci platili mnogostruko više poreza, nego što su dobili njihovih, domaćih beneficija.

Tokom prvojanuarske medijske panike, jedan Rumun je izjavio za britansku televiziju: "Ima nas veoma mnogo koji smo proučili gdje i zašto idemo. Nismo došli da prosimo, niti da krademo. A stručni smo, hoćemo raditi."

Međutim, na tom imigracijskom pitanju se i dalje gube izbori, te jačaju partije poput one Nigela Faragea.

Oni igraju i na ovu kartu - prema podacima Ureda za nacionalnu statistiku, u julu 2012. u Velikoj Britaniji već je bilo 94.000 Rumuna i 47.000 Bugara.

U onim avionima što su ih 1. januara čekali britanski ministri da dolete sa europskog Istoka uglavnom su bili povratnici, odnosno "starosjedioci" Ostrva.

U intervjuu za BBC, Farage je zapitao: "Zar ih i ovako već nije previše?"

Rijetko će britanska liberalna štampa, kao i ogromna masa običnih građana Velike Britanije, učesnika govornih radio programa, propustiti da ne upita: "a koliko je nas po svijetu?"

Davno je negdje objavljeno da to niko ne može reći sa približnom preciznošću, imajući samo u vidu britansko kolonijalno carovanje po svijetu.

Prema podacima BBC-ja, nekih šest miliona Britanaca (ili svaki deseti) je permanentno nastanjeno u drugim zemljama svijeta.

Ta se emigracija dešavala u ciklusima u rasponu od nekih 200 godina. Trend se, kaže se, povećava.

Od 2005, hiljade britanskih građana odlaze da žive, rade ili provode vrijeme u penziji u inostranstvu. Najveća britanska emigracija desila se prema Australiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Južnoj Africi, a u Europi ubjedljivo prema Španiji, te Francuskoj.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.