Intrigantni slučaj italijanskog atletičara: Doping ili zavjera

Alex Schwazer, olimpijski pobjednik iz Pekinga 2008. u brzom hodanju na 50 kilometara 2012. je prvi put bio pozitivan na doping EPO i tada je suspendiran na četiri godine (EPA)

Dok je svijet sporta s pažnjom pratio izricanje zatvorske kazne bivšem predsjedniku Međunarodne atletske federacije (IAAF) Lamineu Diacku, u Italiji su podjednako značajan publicitet dobili novi detalji u sudskom procesu protiv nekadašnjeg olimpijskog prvaka u brzom hodanju Alexa Schwazera.

Ova dva slučaja nisu direktno povezana, ali imaju nekoliko dodirnih tačaka. Zajednički imenitelji su im atletika i doping skandali.

Senegalski biznismen Diack (87), koji je na čelu IAAF-a proveo 16 godina, od 1999. do 2015, osuđen je u srijedu u Parizu na dvije godine zatvora zbog korupcije u velikoj doping aferi vezanoj uz ruske sportiste.

Sud ga je kaznio zbog primanja 3,2 miliona eura mita kako bi zataškao pozitivne doping nalaze ruskih atletičara i tako im omogućio da nastave nastupati na internacionalnim takmičenjima, uključujući i Olimpijske igre 2012.

Nepravomoćnom presudom izrečena mu je zatvorska kazna od četiri godine (dvije uvjetno), te novčana sankcija od 500 hiljada eura. Mediji prenose da je ostalo nejasno da li će ići u zatvor, budući da je od hapšenja 2015. bio u kućnom pritvoru u Parizu.

Diack je važio za jednog od utjecajnijih ljudi u svijetu sporta. U odvojenom procesu ga se istražuje zbog navodne korupcije vezane za dodjeljivanje domaćinstava Olimpijskih igara 2016. i 2020. godine Riu de Žaneiru i Tokiju.

U istom postupku na pet godine zatvora osuđen je Diackov sin Papa Massata, koji za svoju ulogu u ovom korupcijskom skandalu mora platiti milion eura. Diack mlađi je 2015. pobjegao iz Pariza u Senegal gdje se i danas nalazi. Sud je obojici naložio da Međunarodnoj atletskoj federaciji plate odštetu od 5 miliona eura.

Zataškivanje doping skandala

Engleski dnevnik Guardian pojašnjava da je raskrinkavanje Laminea Diacka kao jednog od najvećih grešnika u historiji sporta počelo policijskom racijom na dan Svih svetih u novembru 2015.

U tom trenutku tek je trebalo dokazati kome je maratonka Lilija Šobukova tajno platila 450 hiljada eura da zataška njen pozitivni doping nalaz. Kada je policija uhapsila Diacka u hotelu Sheraton na pariškom Charles de Gaulle aerodromu, zaplijenila je i njegov kompjuter prepun dokaza.

Što su francuski policajci više istraživali, nailazili su na sve više tragova i ubrzo je postalo jasno da Šobukova nije jedini slučaj. Otkriveno je da su otac i sin Diack razradili šemu kasnije nazvanu „program potpune zaštite“ te da su od 22 drugih ruskih atletičara naplatili između 100 hiljada i 600 hiljada eura kako bi zataškali njihove doping afere i omogućili im nastup na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. i Svjetskom prvenstvu u Moskvi, godinu kasnije.

Guardian navodi da su istražitelji našli dokaze da je Diack „program potpune zaštite“ dogovorio sa visokim političkim zvaničnicima iz Rusije u zamjenu za novčanu podršku njegovom prijatelju Mackyu Sallu na senegalskim predsjedničkim izborima. Sall je 2012. izabran i do danas je prvi čovjek afričke države.

Dogovor je sklopljen za ručkom u moskovskom hotelu Ritz Carlton u novembru 2011. nakon što je tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvedev odlikovao Diacka ordenom prijateljstva.

Za stolom su, uz Diackove i njihovog advokata Habiba Cisséa, sjedili tadašnji ministar sporta i donedavno potpredsjednik vlade Rusije Vitalij Mutko, inače bliski suradnik Vladimira Putina, te bivši predsjednik Atletskog saveza Rusije i blagajnik IAAF-a Valentin Balakničev.

Balakničev i nekadašnji trener ruske atletske reprezentacije Aleksej Melnjikov su u pariškom procesu osuđeni uvjetno, baš kao i Cissé te nekadašnji uposlenik IAAF-a zadužen za doping kontrole Gabriel Dollé.

Epilog teško naslutiti

Suđenje Diacku i ostalima u Parizu je trajalo malo više od tri mjeseca i od rane se faze, s obzirom na utemeljenost optužnice i prezentirane dokaze, moglo naslutiti da će biti okončano osudom.

Proces u slučaju Alexa Schwazera (35) traje mnogo duže, vodi se u Bolcanu na sjeveru Italije i nije toliko internacionalno eksponiran, ali je podjednako intrigantan. I za razliku od pariškog, ovdje je epilog teško naslutiti.

Olimpijski pobjednik iz Pekinga 2008. u brzom hodanju na 50 kilometara 2012. je prvi put bio pozitivan na doping EPO i tada je suspendiran na četiri godine.

Prije nego mu je istekla kazna, Schwazer je dobrovoljno pristao obavljati doping testove kao uvjet da se ranije počne natjecati. No, sredinom 2016. objavljeno je da je ponovo pozitivan, ovaj put na zabranjeni testosteron.

Iako je prema nalazima stručnjaka količina pronađene nedozvoljene supstance bila mala i nedovoljna za poboljšanje performansi trkača, Schwazera je, budući da mu je to bio drugi doping prekršaj, Sportski tribunal u Lozani u augustu 2016. kaznio sa osam godina zabrane bavljenja atletikom.

U januaru 2017. na sudu u Bolcanu otvoreno je preeliminarno ročište koje treba utvrditi postoji li osnova za njegovo krivično gonjenje. Taj proces, označen kao jedan od najkompliciranijih u italijanskoj sportskoj historiji, još traje.

Schwazer je od početka tvrdio da je nevin, a njegova odbrana je lansirala teoriju zavjere po kojoj je izvršena manipulacija s uzorcima urina uzetim u njegovom domu u Račinesu pokraj Bolcana 1. januara 2016. godine, a koji su kasnije bili pozitivni.

Neki od referentnih italijanskih medija priklonili su tvrdnji da je Schwarzer žrtva zavjere.

Svjedok protiv IAAF-a

Dnevnik Corriere della Sera tvrdi da je sve zapravo počelo 16. decembra 2015, kada je u Bolcanu tokom suđenja u vezi sa njegovom prvom doping aferom Schwazer svjedočio protiv dvojice italijanskih ljekara, u to vrijeme medicinskih dužnosnika IAAF-a, Giuseppea Fischetta i Pierluigija Fiorelle.

Njih su dvojica osuđeni na po dvije godine zatvora zato što su kao odgovorne osobe znali ali nisu spriječili korištenje dopinga, da bi ih u drugostepenom postupku sud oslobodio odgovornosti.

Corriere navodi da su nedugo nakon tog svjedočenja u kojem je implicirao umiješanost IAAF-a u zataškivanje doping skandala, povezavši svoj slučaj sa iznad objašnjenim ruskim, Schwazeru na kućna vrata zakucali inspektori IAAF-a s nalogom za doping kontrolu. Bio je prvi dan 2016.

Spletke gospodara dopinga

Rimska Repubblica je krajem 2016. provela svoju istragu koju je prezentirala u obliku dokumentarnog filma „Operacija Schwazer: Spletke gospodara dopinga“, a nakon koje je i formirano mišljenje da je cijeli slučaj zapravo namještaljka. U tom je dokumentarcu, uz ostalo, objavljen snimak presretnutog telefonskog razgovora u kojem Fischetto govoreći o Schwazerovom svjedočenju na sudu u Bolcanu kaže: „Taj Švabo! Treba ga likvidirati!“.

Istragom će se utvrditi da epruvete s uzorcima urina tada poslane iz Račinesa u laboratorij u Kelnu u Njemačkoj nisu bili anonimne, kako to propisi nalažu, već obilježene, te da su tokom transporta najmanje 15 sati bile ostavljene u jednom skladištu.

Tvrdnje Schwazerove odbrane da je neko ili zamijenio uzorke ili im dodao nedozvoljene supstance utemljene su ovih dana svjedočenjem sudskog vještaka da je u jednom od spornih uzoraka pronađena abnormalna fiziološki neobjašnjiva količina DNA.

Nalaz biologa Giampietra Laga, piše Corriere, dobiven nakon dugotrajnih ispitivanja i uspoređivanja sa drugim sportistima može doprinijeti vjerodostojnosti teorije da je neko zaista manipulirao s uzorcima Alexa Schwazera.

„Sud u Bolcanu sada treba odlučiti da li će krivično goniti Schwazera ili će okončati postupak. U slučaju ovog drugog,  Schwazer će dobiti minimalnu pravdu iako ne postoji mogućnost da se ospori njegova sportska kazna i da se ponovo takmiči“, zaključuje Corriere.

Izvor: Al Jazeera