‘Intimnost’ propituje ljudskost: Ko treba da strada da bismo mi preživjeli?
Bez sumnje je pandemija COVID-19, uzrokovana novim tipom korona virusa, najaktuelnija tema današnjice. Novi i svima nepoznati virus donio je brojne promjene u svim sferama ljudskog načina života i rada, kao i odnosa prema drugima i nama samima.
Sve te promjene i iskušenja pred kojima smo se našli odjednom, potpuno nespremni, tema su kojom se Biljana Srbljanović, jedna od najznačajnijih autorica savremene evropske dramaturgije, bavi se u svom najnovijem dramskom tekstu.
“Novi, nepoznati i zastrašujući virus, iako dugo očekivan, zatekao je svet potpuno nespreman. Karantin, izolacija, zaraza, umiranje – nije ništa novo u istoriji dramske literature, ali je, u savremenom svetu, koji je nesposoban na samoću, postalo gotovo jednako teško biti bolestan ili zaštititi se”, kaže Srbljanović o tekstu Intimnost.
Kroz ovaj tekst upoznaje nas sa dva dramska umjetnika koji kroz kratke priče pletu u veću sliku promjene svijeta kojoj prisustvujemo, stvaranje nove paradigme društvenih odnosa, a da toga nismo ni svjesni.
“Rad na ovoj predstavi doneo je razne priče o ljudima koji pokušavaju da zadrže intimnost u toku pandemije, da se zaštite pre svega od ‘drugog’, a zatim i od nevidljivog virusa, o onome što tinja u svakom od nas u susretu sa smrtnom opasnošću – ko treba da strada da bismo mi preživeli, da li je jača socijalna konvencija ne ispasti kukavica od realnog straha od bolesti, kako virus nanosi štetu pre svega zajednici, porodicama, samim nama, koji postajemo nepoverljivi i prema dodiru najbližih, koliko komičnih i apsurdnih situacija to nosi sa sobom, kako održati privid normalnog života kada ti otac i deca, u karantinu sa tobom, slušaju svaki uzdah, pa i onaj erotske prirode. Šta će biti posle pandemije, pitamo svi? Ništa. Svet će ostati isti, a samo ćemo mi postati za još jednu nijansu gori”, kaže Srbljanović u razgovoru za Al Jazeeru.
Kreativni rad u vanrednim okolnostima
Predstavu koja će 13. augusta biti premijerno izvedena na 71. Dubrovačkim ljetnim igrama režirao je Andrej Nosov, a produkciju potpisuje beogradska Heartefact fondacija. Scenski kostim i dizajn uradila je Selena Orb, za kompoziciju je zadužen Draško Adžić, koji je, pored Aleksandre Lozanović, i jedan od izvođača. Asistent dramaturgkinje je Ognjen Aksentijević, dok se izvršnom produkcijom bavila Selena Pleskonjić.
“Predstava je nastala kao deo Future Epics projekta, koji je podržala Kreativna Evropa i na kome zajedno sa Dubrovačkim Ljetnjim igrama i dva evropska partnera uspešno sarađujemo već dve godine. Iako smo u početku imali drugačije planove, korona nas je primorala da od njih odustanemo, ali i da donesemo jednu važnu odluku, a to je da uđemo u produkciju ovog komada. Shvatili smo da bismo odustajanjem od Intimnosti i nepronalaženjem načina da se ona desi, odustali od pozorišta”, kaže Nosov.
Bilo im je veoma važno, priča nam, da izvedu ovaj projekt do kraja i pokažu na taj način da i u ovakvim, nesvakidašnjim okolnostima, uz jednu određenu fleksibilnost i spremnost postoji prostor da pozorište živi. A to je danas, ističe, više nego ikada od ključne važnosti.
“Za mene je nastavak kreativnog rada i u ovakvoj situaciji i svaka vrsta ispitivanja ovog vremena, nešto što je minimum i velika potreba. Strahovi koje je korona probudila, vreme izolacija, socijalne distance su zapravo isti oni strahovi koje imamo u odnosu na svet i one druge. Kako percipiramo drugog i kako ga vidimo i šta nam je u nekom najbližem i najintimnijem odnosu, taj drugi. Da li živimo za nekog, živimo sa nekim ili živimo pored nekog, koja je to zapravo perpsektiva. Ima jedna divna replika u predstavi: ‘Video sam juče čoveka, mladog koji nosi masku na licu. Stajao je pred prodavnicom. Bio je verovatno najmlađi. Bio je baš lep. Ta maska ti kaže da brine za nekog’. Za mene je ta vrsta brige za drugog, čak iako ti nisi ugrožen, jedno od najvažnijih stvari u životu zajednice i nije stvar samo brige, već stvar postupaka i koraka koje čovek mora da napravi kako bi sačuvao drugog i sve ono što nasleđuje, sa čime živi”, ističe.
Šta smo naučili?
Uloge u predstavi ostvaruju Jelena Graovac i Leon Lučev koji će publiku provesti kroz mnoštvo kratkih priča o distanci, disciplini, privatnosti i novim odnosima koji se formiraju u periodima (samo)izolacije, težeći istovremeno da svojom igrom preispitaju da li je moguće sačuvati intimnost u doba pandemije.
“Ljudi iz našeg komada su bračni par i ne bavimo se samo njihovim novim, nego i njihovim starim odnosima. Svemu što je u njima, a u okolnostima pandemije je pojačano i eskalirano na maksimum”, kaže Graovac, koja smatra da je u vremenu pandemije moguće sačuvati intimnost. “Situacija izolacije može pred nas staviti hiljadu izazova i teškoća, ali na kraju nas nekako vrati baš tamo gde jesmo, u nas.”
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Govoreći o promjenama koje su uzrokovane pandemijom COVID-a 19, Graovac kaže:
“Korona virus je promijenio mnogo toga. Ako smo podrazumijevali način života koji smo živjeli prije virusa, on je osvijetlio koliko je to sve zapravo krhko. Negdje je vrijeme da kao bića prihvatimo svoju krhkost. To ne znači da smo slabi. Ja se uvijek nadam da nas žestoka promjena okolnosti može nečemu naučiti, time bi prestala biti samo katastrofa.”
“Ukratko: ništa se neće promeniti. I sve će se promeniti. A mi ćemo zauvek ostati iste ove budale”, dodaje Lučev.
Nosov očekuje da će predstava nastaviti da živi i raste te da će publika u narednom periodu imati priliku da je gleda na različitim mjestima.
“Ono što je najuzbudljivije je to je što u samoj predstavi postoji deo koji je prepušten slobodi naših izvođača, što znači da će svako izvođenje biti drugačije, kao što je svaki dan u koroni bio isti, a zapravo drugačiji u onome šta se nama događalo unutra”, zaključuje Nosov.
Izvor: Al Jazeera