Inauguracija Vladimira Putina: Simbol povratka Rusije na svjetsku scenu

Putin, bivši oficir KGB-a, došao je na vlast 2000. zamijenivši Borisa Jeljcina na dužnosti predsjednika tada nestabilne i ekonomski slabe zemlje (EPA)

Nakon više od 18 godina provedenih na vlasti, Vladimir Putin je simbol povratka Rusije na međunarodnu pozornicu, po cijenu snažne napetosti sa Zapadom i jasnog pogoršanja stanja ljudskih prava.

Putin, koji danas treba položiti zakletvu na četvrti predsjednički mandat nakon što je na izborima 18. marta nadmoćno pobijedio osvojivši više od 76 posto glasova, drži ključeve Kremlja do 2024. kada će imati 72 godine, prenosi Hina.

Putin, bivši oficir KGB-a, došao je na vlast 2000. zamijenivši Borisa Jeljcina na dužnosti predsjednika tada nestabilne i ekonomski slabe zemlje. Velik broj sunarodnjaka hvali ga zbog toga što je zahvaljujući prihodima od nafte donio zemlji stabilnost i napredak, a kritičari ga kude zbog ograničavanja ljudskih prava i medijskih sloboda.

Na međunarodnoj pozornici je nastojao obnoviti ruski utjecaj u svijetu oslabljen nakon raspada SSSR-a koji je nazvao “najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća” i haotičnih godina vladavine Borisa Jeljcina.

Tako je 2014. počeo obnavljati “veliku Rusiju” pripojivši joj ukrajinski poluotok Krim, što je učinio intervencijom ruskih specijalaca i referendumom koji je organiziran nekoliko dana poslije i koji su Kijev i Zapad ocijenili protuzakonitim.

Najgora kriza

Ta je operacija povećala njegov ugled kod kuće, ali je potaknula najgoru krizu između Rusa i Zapada od kraja Hladnog rata. Zapad usto optužuje Moskvu da vojno podržava separatističku pobunu na istoku Ukrajine, što Kremlj negira.

Kao veliki ljubitelj sporta, ruski predsjednik je organiziranjem Svjetskog nogometnog prvenstva htio prikazati Rusiju sportskom velesilom.

Rusija je 2014. bila organizator Zimskih olimpijskih igara u Sočiju koje su bile najskuplje u historiji, ali su nakon objave McLarenovog izvještaja 2016. snove Kremlja raspršile optužbe za sistematsko dopingovanje, što potonji poriče.

Kada je krajem 1999. Jeljcin podnio ostavku i imenovao ga premijerom koji ga treba naslijediti, Putin se već bio nametnuo kao prvi čovjek u zemlji, jedini sposoban da garantira sigurnost nakon njegovog odlaska.

Nakon lake pobjede na izborima 2000. Putin učvršćuje vlast opirući se na “strukture sile” (tajna služba, policija i vojska) i na bliske suradnike.

Ubrzo iz političke igre isključuje oligarhe, poslovne ljude koji su se obogatili u mutnim privatizacijama 1990-ih, a neposlušnike šalje iza rešetaka, poput vlasnika naftne kompanije Jukosa Mihaila Hodorkovskog.

Jačanje kontrole

Kremlj pojačava kontrolu i nad televizijskim mrežama koje mu smetaju zbog svog slobodarskog tona naslijeđena iz 90-ih.

Budući da po ustavu nije mogao obnašati više od dva predsjednička mandata, 2008. povjerava Kremlj svom premijeru Dmitriju Medvedevu i preuzima njegovu dužnost.

Krajem 2011. najavljuje povratak u Kremlj na novi mandat koji je u međuvremenu produžen na šest godina, što potiče veliki val protesta u zemlji.

No protestni pokret slabi kada u proljeće 2012. ponovo nadmoćno pobjeđuje na predsjedničkim izborima. Nakon toga u parlamentu se donose zakoni za koje opozicija ocjenjuje da guše slobodu i omogućuju jaču represiju bilo kakva oblika protestiranja.

Izvor: Agencije