Inat ljutih Krajišnika

Milan Martić, predjednik tzv. Srpske krajine i Fikret Abdić, lider tzv. AP Zapadna Bosna 1994. godine (EPA)

Piše: Muhamed Mahmutović

Vijest da je Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine izjednačio prava pripadnika bivše vojske takozvane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, koju je formirao Fikret Abdić, s pravima pripadnika Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane, izaziva kao što je i za očekivati podijeljena mišljenja u Krajini. Reakcije nekoliko dana kasnije ne jenjavaju.

Dosad su pripadnici Fikretove paravojske tretirane kao “civilne žrtve rata”, čime su bili u neravnopravnom položaju u odnosu na pripadnike Armije BiH, HVO i vojske RS-a.

Veliki apsurd

Tako je velikom broju apsurda u BiH dodat još jedan. Još jedna vojska koja se borila da države BiH ne bude, izborila je pravo da od te države dobija penziju i ostale benefite. 

Pripadnici Abdićeve vojske, Narodna Odbrana (NO), snose krivicu za oko tri hiljade žrtava sa obje strane, ali njihovi zločini i mržnja su neuporedivo manji. U jednom dijelu rata su bili pod istom komandom, a to je Državna Bezbjednost Srbije, na čijem čelu je bio Jovica Stanišić i vojske Srbije kojom je komandovao Manojlo Milovanović, o čemu postoje nedvosmisleni dokazi u vidu dokumenata i video materijala. Bio je tu i zloglasni Milorad Ulemek-Legija i još mnogi koji robijaju svoje kazne ili su odrobijali poput osnivača i komandanta vojske AP Zapadna Bosna, osuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića.

Ne znam da li može neko zamisliti status, recimo Norveške vojske sa kolaboracionistima agresora u Drugom svjetskom ratu?

Taj eksperimentalni model države u kojoj su isti – žrtva i agresor, postavila je međunarodna zajednica u Daytonu i smatraju ga sasvim dobrim za nas, ali kad bi njima ko to predložio i nakon ovoliko godina od Drugog svjetskog rata, vjerovatno bi završio u zatvoru, proglašen u najmanju ruku antisemitom, što bi bilo potpuno ispravno.

Šta je tu je. Država je tako ustrojena i u noj uživaju sva prava pripadnici vojske RS, pa zašto onda ne bi i ovi?

Tu činjenicu u Krajini malo ko uzima u obzir, zato su burne reakcije sa strane Petog korpusa Armije BiH:

“Mislim da je krajnje neprimjereno ovakvo rješenje jer izjednačava prava boraca i izdajnika. Velika srdžba boraca Petog korpusa je zbog otvorenog sadejstva autonomaša sa četničkim formacijama u napadu na naše položaje u toku rata. Izjednačavnje naših prava i tih izdajnika doživljavamo kao veliko poniženje, omalovažavanje naše borbe i svega patriotskog. Neka im Srbija obezbjedi prava jer su ratovali za njihove ciljeve i interese”, kaže mi Esad Bašagić, ratni komandant, a sada predsjednik Kantonalnog odbora SDA.

Zerina Nadarević, jedna mlada književnica koja je nedavno izdala knjigu “Zaboravljena djeca Krajine”, a koja govori o diskriminaciji djece pripadnika Narodne odbrane, ovako je komentirala presudu:

“Neću da ulazim u politiku, moja knjiga je posvećena toj obespravljenoj populaciji, i  nije napisana kao političko djelovanje, već da ostane pisani trag o onome što se radilo djeci koja nisu kriva ni za šta, i nisu mogla utjecati na političku opredjeljenost roditelja. Knjiga nosi poruku da su i ta djeca ista poput ostale djece, da nisu kriva zbog svoje obilježenosti i nadam se da će konačno imati prava kao i ostala djeca.”

Izjave vođa

Na portalu “Reprezent” gledam izjave vodstva udruženja koje okupljaju porodice žrtava pripadnika AP Zapadna Bosna. Hašija Muhamedagić predsjednica Udruženja poginulih NO, kaže:

“Danas sam prvi put nakon rata sretna jer je dokazanao da je moj sin ipak bio vojnik i poginuo od snajpera, a zna se ko i zašto koristi snajper!”

Kenan Keserović, predsjednik OODNZBiH, je veoma optimističan i radostan zbog presude:

“Mislim da će ovo pomoći da prevladamo podjele i da konačno počnemo u miru živjeti zajedno, kako na teritoriji Krajine tako u cijeloj BiH, jer druge domovine nemamo. Oni koji su krivi za zločine sa bilo koje strane trebaju odgovarati, ali porodicama treba dati ista prava.”

On očekuje da neće biti ni opstrukcija od strane vlasti FBiH, da se presuda implemntira.

Mnogo sam se bavio ovom tematikom pišući knjigu “Pokošeni cvjetovi Krajine” i nisam tada kao ni sad razumio zašto se oni bore da ne budu “civilne žrtve rata” kad ih to na neki način amnestira, već uporno traže status vojske koja je bila suprostavljena Armiji BiH, a time sebi i službeno kače etiketu izdajnika države!

Zar samo za malo veća primanja ili ima nešto što nisam dokučio?

Bilo kako bilo, ne vjerujem da će ova presuda donijeti željeni mir među zavađenu braću u Krajini, koji se dobrim dijelom vratio, ali je povratak Fikreta Abdića iz zatvora probudio zle duhove, što će učiniti sigurno i ova presuda.

Iskreno mi je žao običnog naroda, koji je izmanipuliran u ratu, a koji što zbog slabe ekonomske situacije, što zbog krajiškog inata ostaje i dalje u zavađi sa najrođenijima.

Ovdje ne vrijede pouke iz islama, prema kojima se braća moraju izmiriti, kao ni one na primjerima krvavih ratova nekih naroda koji sad zajedno grade EU bez ikakvih granica.

Teška priča

Inat kao odredica Bošnjaka uopćeno, nadaleko je poznata, ali je najizraženija u Krajini. Taj inat je proradio upravo tamo gdje ne bi trebao tj. u odnosu na svoje najbliže, a odavno su već prevaziđena sva neprijateljstva sa onima koji su u prvom naletu napali sve Krajišnike i zbog kojih su većina njih bili zajedno u Petom korpusu.

Dok o svemu tome razmišljam završavajući ovu tešku priču sjetih se ispovjesti jednog pripadnika Abduićeve NO, koji mi je jedne prilike vatreno govorio, a koja nam zorno pokazuje da će još biti posvađanih Krajišnika bez obzira kakve presude sudovi donosili:

“Ja sam Kobcu (komandant Škorpiona, koji su planetarno postali poznati strijeljanjem svezanih dječaka u Srebrenici op.a.) sve halalio, a tukao me kundakom puške (pokazuje ožiljke), ali onom svome rođaku, znaš ti njega,  koji me zarobio i ošamario, neću halaliti!

To je krajiški inat!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera